utorak, 5. rujna 2017.

KRAJ LJETA

Sad je ljeto
moja kuća s pogledom na kišu
razbijena sunčeva strategija
ohola rabljena vrućina
raspršeni fotoni
izbezumljeni izgubljeni
poput turista u plastičnim kabanicama

ispirem mjesto odakle me gledala

Jakša Fiamengo


Podstrana 

ponedjeljak, 4. rujna 2017.

POZAJMLJENI PREDJELI

Izravno, iz različitih slika
najčešće preuzimam i one koje mi se
iz sveukupnih svojstava dana
nameću kao štap, plaho lice, mnogoznačna riječ
preuzimam mjere da se u me utisnu
na način na koji sam izgovoren, u čiji sam
visokim snovima oblikovan
navijek i za svaku kušnju
vratit ću ih kad im više ne zatrebam

Jakša Fiamengo
Šibenik

  

nedjelja, 3. rujna 2017.

METAMORFOZA

Stari grad i večer prolaze kroz mene
ravnomjerno, po nekom svom biološkom satu
prolaze kao blizanci zagledani u more
kao umorni strojevi, teški zaveslaji
kad jedan izostane onaj drugi ga nadomjesti
uz svoje preuzima i njegove mjere
i uvijek ih je dovoljno da uspore trošnost
razmijenjuju rečenice, koprene, slaba lica
u koferima im prašina, na glavi led
Pretvaram se u  njihove otežale otkucaje:
zaboga, što se to sve u mene pretvara!

Jakša Fiamengo


Šibenik
 

četvrtak, 31. kolovoza 2017.

U MORU DANA

U moru dana ima jedan dan.
Bože moj, gdje je njegov sjajni stan?
U moru snova ima jedan san.
Bože moj, gdje je, od čega je tkan?

Nikola Milićević




Split

utorak, 29. kolovoza 2017.

MOLITVA ZA DOBROTU

Bože koji me razlikuješ od svega što nisam
koji me dovršavaš u prostoru gdje ne postojim
daj mi snagu da se učvrstim u svemu što je stvarno
zadaj me mjerama od kojih rastem prema sebi
daj mi mnogostrukost da mogu bolje živjeti
učini me dobrim i za one koji mi dobro čine
usmjeri me ljepoti spajanja dva tamna vremena
upotrijebi me na način da opravdam ovu svjetlost
produži me do u vrijeme koje me spominje
zavjetuj me onima koji još uvijek u mene vjeruju

Jakša Fiamengo


Biograd na Moru

nedjelja, 27. kolovoza 2017.

MLADIĆI

Mladići su preskočili dvije rijeke
u potjeri za vremenom.

Pjevale su im zvijezde i ribe
i djevojke su im darivale svoje oblike.

Na obalama vijore kose...

Pjevale su im zvijezde i ribe
i ustalasana tijela žena.

Mladići su preskočili dvije rijeke
u potjeri za vremenom.

Josip Pupačić


Cetina



četvrtak, 24. kolovoza 2017.

PRVA JUTARNJA

Konačno, i vrijeme se maklo
mogao sam ga tek donekle slijediti
pogledavao sam na njega
i kroz kamen i uz vjetar i niz sjećanja
Dioklecijanovom ulicom i sad bučno prolaze
(kao da kuljaju iz zabranjenog podzemlja)
stari namještenici, podanici pijevnih vina
već su svukli uredska odijela, tkana toliko stoljeća
već su i lica uspjeli promijeniti
dok u već poodmakloj melodiji dana
ispijam prvu jutarnju, pribrajam
što mi je od noći preostalo
novine su posve odustale od važnih novosti
dan se već kocka u svoju svjetlost
polako, kao da neće, kao da se stide
pritječu turisti, izbijaju požari
ne znam odakle sam se vratio
nitko mi ne zna reći kamo to idem


Jakša Fiamengo


Split - Peristil