TVORAC JE GOLEM

Tvorac je tako golem
da u misao 
ne stane.

Da iz sna viri.

Da u čuđenje
ne stane.

Da dva čuđenja
nisu dovoljna.

Srce vjernika
tek mu je 
po mjeri.

Zvonimir Balog

Split

BOG JE UVIJEK NA MJESTU ZBIVANJA

Bog nikad ne oskudijeva
najnovijim vijestima,
jer je istodobno nazočan
na svim mjestima.

Za njega ne postoji neprohod,
prepreke, ni loša cesta.
Svuda stiže navrijeme,
uvijek je na licu mjesta.

On ne vjeruje u priče puke.
Ne zanimaju ga vijesti
iz druge ruke.

Bog je očevidac
svemu što se zbiva.
Zato i može znati kad tko laže,
mućka ili što prikriva.

Zvonimir Balog

Solin

BOG NIKAD NE SPAVA

Bog vidi i kad je noć,
kad je sve ispunjeno mracima,
zahvaljujući posebnim očima
s ugrađenim infracrvenim zracima.

Bog može vidjeti u jučer i u sutra.
Odjednom vidi naprijed i natrag,
potomstvo i pređe.
Jednako dobro vidi otvorenim očima
i kad zaklopi vjeđe.

Vidi tko kome u nevolji pomaže,
a tko je sklon izmotavanju
Boga se nikad ne može uloviti 
na spavanju.

Zvonimir Balog

Solin

AKO SU OBLACI OVCE

Ako su oblaci ovce,
kako pjesnici kažu,
bijele i sive
što na nebu
iznad naših glava žive,
zašto, kad im vjetar
nevidljivim škarama
runo šiša,
na zemlju ne pada vuna
nego - kiša.

Zvonimir Balog

Split

VODA

Od čega se voda pravi,
gdje to voda vodu voda,
da li voda vodu pije,
u čemu se voda mije,
što to hoće kad klokoće,
kad klopoće,
može li voda razvodniti vodu, 

što je voda vodi u rodu,
da li se voda ljuti
kad joj druga voda vodu muti,
zašto voda omršavi
pa je plitko,
zna li na to odgovoriti itko?

Zvonimir Balog

Solin

ZVIJEZDA

Zašto je odjednom zvijezda pala
što je tisućama godina revno sjala?
Zbog čega je u mirnu zvijezdu nahrupio nemir?
Za čim je potrčala duboko u svemir?
Da li je to na njeno mjesto
neka tamna zvijezda stala?
Ili je to mala zvijezda
ugledala svoju zvijezdu
i u naručje joj pala?

Zvonimir Balog

Solin

ZAGORA

Zelene trave. Crveni pijanci
i do njih sasma plave ovce
i bijele koze, volovi ujarmljeni, štono teško sunce voze
i konji iz mjedi i bronce.

Zelene trave. Crveni pijanci
klisure oštrim kasom oštre
i onda im se tuga spušta na bore
i daju da ih plave pomni povjetraci
okomiti vjetri troše.

Zelene trave. Crveni pijanci
piju ko pelen žuhko sunce
i liježu golemi na vrhunce.
Pucaju im rebra nalik barci
ko suhi, na sprudu, čamci.

Zelene trave. Crveni pijanci
peru svoju tugu u tuzi valova.
Tali im se plećka od vesala krojena.
A vrući val što im spire ramena
tuče im ramena od žarkoga kamena.

Zelene trave. Crveni pijanci
svoju tužnu sudbu kasom sobom nose.
A oštre im misli sve bičuju lice
dok im tanki vrat brišu uske kose.

Boro Pavlović

Zagora

RADOVANOVA VRATA

Kad budeš krv, kad budeš jak,
bezizlaz krvi, zvjeromrak,

rik jelena u rujnu, zov,
za izvorom svog boga lov,

zvijer radosna, ej rep, ej rog,
životinja i polubog,

kad budeš vrijeme, znak i broj,
iz kobi ljudske neproboj,

kad budeš vrijeme, broj i znak,
u kosi vjetar, ožujak,

kad budeš znoj sa lica svog,
za vodenjakom jednorog,

kad budeš zemlja, oganj, zrak,
kad budeš bik, kad budeš rak,

kad budeš jesen, pjev i plod,
u tami duba novi god,

kad budeš riba, mir i kret,
u moru planet samokret,

u drevnoj lozi spori sok,
u marku sebe krvotok,

kad budeš vrijeme žege, mraza,
znak izlaza i preobraza,

kad budeš vrijeme koje god,
na naebu točak samohod,

kad broj eona bude šest,
kad budeš bio blagovijest,

kad budeš bog što boga ubi,
kad budeš vrijeme kad se ljubi,

kad budeš svoje biti čest,
kad budeš bio to što jest,

vremena svih kad budeš sliv,
kad budeš mlad, kad budeš živ,

kad budeš jesan, jasan znak,
i svjetlost klesana u mrak,

kad budeš bio svod i svijet,
trenutak ptice, nedolet,

kad budeš bio gol i svet,
novorođen i razapet,

kad budeš bio bol i put,
kad budeš tren neutrnut,

kad budeš star, kad budeš leš,
kad budeš bio biti ćeš.

Kruno Quien

Trogir - Radovanova vrata

TAMO GDJE PRESTAJE PJESMA

stvarnosti u stvarima, što je to pjesma
čujna ljuska najobičnijeg luka
koja plače plače istinito
poslije svakog svlačenja

svjetlost – čista ogrebotina

ali sjećanje je već nešto treće
blaga ili opora korekcija
stvarne ljubavne kretnje
tinja tinja i onda se raspleše
u svakom valu razgovornog jezika

stvarnosti u stvarima, što je to pjesma
kakva je to vrsta gibanja
zar napisano voljenje, a ne ne
samo su mrzitelji sve vjerno učinili
tebe težak kameni križ
u grudima kako mi se
okreće mi se okreće
bože, rodi ga se

Anka Žagar

Split

MOJE JUTRO U MAKSIMIRU

Ne dopire do moga srca pjev
Tih ptica što se javljaju sa grana.
Ja čujem uhom, al ne čujem srcem,
I pjev me samo dotiče izvana.

Ne smije mi se nebo, nit me dira
Ta raspjevana sunčana tišina.
Životarim u sjeni. Izvan sjene
Ničega nemam, sve mi je tuđina.

U mojem srcu pjevale su ptice
U tiha jutra, za sunčanih sati.
Sad u to staro, napušteno gnijezdo
Nijedna neće da se vrati.

Dobriša Cesarić

Zagreb - Maksimir