četvrtak, 31. kolovoza 2017.

U MORU DANA

U moru dana ima jedan dan.
Bože moj, gdje je njegov sjajni stan?
U moru snova ima jedan san.
Bože moj, gdje je, od čega je tkan?

Nikola Milićević




Split

utorak, 29. kolovoza 2017.

MOLITVA ZA DOBROTU

Bože koji me razlikuješ od svega što nisam
koji me dovršavaš u prostoru gdje ne postojim
daj mi snagu da se učvrstim u svemu što je stvarno
zadaj me mjerama od kojih rastem prema sebi
daj mi mnogostrukost da mogu bolje živjeti
učini me dobrim i za one koji mi dobro čine
usmjeri me ljepoti spajanja dva tamna vremena
upotrijebi me na način da opravdam ovu svjetlost
produži me do u vrijeme koje me spominje
zavjetuj me onima koji još uvijek u mene vjeruju

Jakša Fiamengo


Biograd na Moru

nedjelja, 27. kolovoza 2017.

MLADIĆI

Mladići su preskočili dvije rijeke
u potjeri za vremenom.

Pjevale su im zvijezde i ribe
i djevojke su im darivale svoje oblike.

Na obalama vijore kose...

Pjevale su im zvijezde i ribe
i ustalasana tijela žena.

Mladići su preskočili dvije rijeke
u potjeri za vremenom.

Josip Pupačić


Cetina



četvrtak, 24. kolovoza 2017.

PRVA JUTARNJA

Konačno, i vrijeme se maklo
mogao sam ga tek donekle slijediti
pogledavao sam na njega
i kroz kamen i uz vjetar i niz sjećanja
Dioklecijanovom ulicom i sad bučno prolaze
(kao da kuljaju iz zabranjenog podzemlja)
stari namještenici, podanici pijevnih vina
već su svukli uredska odijela, tkana toliko stoljeća
već su i lica uspjeli promijeniti
dok u već poodmakloj melodiji dana
ispijam prvu jutarnju, pribrajam
što mi je od noći preostalo
novine su posve odustale od važnih novosti
dan se već kocka u svoju svjetlost
polako, kao da neće, kao da se stide
pritječu turisti, izbijaju požari
ne znam odakle sam se vratio
nitko mi ne zna reći kamo to idem


Jakša Fiamengo


Split - Peristil



utorak, 22. kolovoza 2017.

VIDIKOVAC

I s ovog mjesta vidi se cijela luka
sve što je spremno na se preuzeti teret
mijene nabujalih godišnjih doba
sve što je tu ili privremeno tu
brodovi koji ispunjavaju dužnost plovidbe
oni redovni i oni koji redovito kasne
oni pravodobni i oni izvan reda vožnje
lučki radnici, uskomešani putnici
gledam ih, zauzimam najbolje pozicije
pratim gibanja, one zarad posla i one bez posla
bezbrojne pokrete ljudi, njihove misli, naume
motrim na njih, što nose, što nemaju
računam na njihovu punu predvidivost
a kad odem zamolit ću ovu poglednu stijenu
nek mjesto mene sve živo gleda, nadgleda
i nek mi poslije sve ispripovijedi
čak i ono što ni o sebi nisam znao


Jakša Fiamengo

Hvar



subota, 12. kolovoza 2017.

PRED OLUJU

Dugo si već od onih o kojima se ne govori
posve si se odvratio od razložnih stvari
vidljiv moguće tek po pucketanju grančica
po jedva čujnoj škripi u potkrovlju
nerazumljivom pokretanju prozirnih zavjesa
uzalud se domišljamo zašto se zanjihao plamen
tko nam se to obraća iz treperavih voštanica
ni zvono te više ne umije ni na što opomenuti
u tako smo malo toga sigurni
teško nam je prihvatiti pruženu ruku
stolice se same od sebe pomiču
šuma je tek jedna nama tako slična pritajena magija
nije rečeno da išta postoji iza njenih vrata
odavno već nisi od onih koje se ovdje spominje
nadolazi nešto prenosi u nas svoju tamu
otkupljuje nas od mirisnih počinaka
titra lišće pretkazuje podsjeća
šumovi se sami od sebe umnogostručuju
valja iz krajolika brzo pokupiti more
i sve druge važne pojedinosti


Jakša Fiamengo

Split - Žnjan

petak, 11. kolovoza 2017.

KONJANICI IZ KOLEKCIJE

Posjećujući gradove osobito one veće
upoznao sam popriličan broj važnih konjanika
zastali u svojim patetičnim pozama
sve te vojskovođe vladari umnici za pamćenje
presijavaju se u bronci rjeđe u kamenu
zasićene oči okreću prema unutrašnjem vidu
pruženi plavilu nekih izrazito običnih dana
oko njih su najčešće trgovi parkovi važnija raskrižja
kockice pločnika pošljunčane staze s pticama i dječicom
uz njih kao da iz daljnine još čujem nerazgovijetna zveckanja
topovsku paljbu artiljerijsku grmljavinu
fotografiram ih bez reda i zaboravljam koji su
kod nekih je izraženiji konj kod nekih nije
neki daju pečat gradu nekima je svejedno
ponekad poželim posjesti u ta ohlađena sedla
pojahati i na posluh natjerati mišićave pastuhe
mamuzati ih do kosti do oznojena vremena
kao zaštitni znak za svakog je vezan određeni događaj
još i danas kad nema nikoga oni odlutaju u one svoje bitke
vitlaju mačevima podižu zastave viču iz oklopa
isukanim riječima koje više nitko ne razumije
prstom pokazuju u neke značajne pokrajine
u osvojene ravnice oslobođene gradove otete uvale
ponekad mi se učini da se prepoznajem u njima
ponekad ništa ne osjećam

Jakša Fiamengo

Zagreb - Kralj Tomislav