Prikazani su postovi s oznakom Trogir. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Trogir. Prikaži sve postove

nedjelja, 7. siječnja 2024.

RADOVANOVA VRATA

Kad budeš krv, kad budeš jak,
bezizlaz krvi, zvjeromrak,

rik jelena u rujnu, zov,
za izvorom svog boga lov,

zvijer radosna, ej rep, ej rog,
životinja i polubog,

kad budeš vrijeme, znak i broj,
iz kobi ljudske neproboj,

kad budeš vrijeme, broj i znak,
u kosi vjetar, ožujak,

kad budeš znoj sa lica svog,
za vodenjakom jednorog,

kad budeš zemlja, oganj, zrak,
kad budeš bik, kad budeš rak,

kad budeš jesen, pjev i plod,
u tami duba novi god,

kad budeš riba, mir i kret,
u moru planet samokret,

u drevnoj lozi spori sok,
u marku sebe krvotok,

kad budeš vrijeme žege, mraza,
znak izlaza i preobraza,

kad budeš vrijeme koje god,
na naebu točak samohod,

kad broj eona bude šest,
kad budeš bio blagovijest,

kad budeš bog što boga ubi,
kad budeš vrijeme kad se ljubi,

kad budeš svoje biti čest,
kad budeš bio to što jest,

vremena svih kad budeš sliv,
kad budeš mlad, kad budeš živ,

kad budeš jesan, jasan znak,
i svjetlost klesana u mrak,

kad budeš bio svod i svijet,
trenutak ptice, nedolet,

kad budeš bio gol i svet,
novorođen i razapet,

kad budeš bio bol i put,
kad budeš tren neutrnut,

kad budeš star, kad budeš leš,
kad budeš bio biti ćeš.

Kruno Quien


Trogir - Radovanova vrata


nedjelja, 28. svibnja 2023.

DJETINJSTVO MOJE

Djetinjstvo moje, djetinjstvo tvoje,
Kamen i more, galebova krik, 
Osmijeh na licu
Najljepši od svih.

Djetinjstvo moje, djetinjstvo tvoje,
U nama dugo ostavlja svoj trag,
Djetinjstvo moje, djetinjstvo tvoje,
Prošlo je davno, pust je kućni prag.

Isto je more, iste su škure,
Al' sad su druga djeca ispod balature.
Kamo to plove lađe, mornari,
I ja ću poći kad zgasne se trag.

Sve to još nosim u srcu svom
Otac i mater napustili su dom,
Stojim sam na goloj stijeni,
More se pjeni, more se pjeni.

Djetinjstvo moje, djetinjstvo tvoje,
Često se vrati kad je Mjesec pun,
Djetinjstvo moje, djetinjstvo tvoje,
Slušam u tami kao mora šum


Željko Sabol


Trogir


srijeda, 2. siječnja 2019.

KOLO BOLA

Kolo bola od dola do dola
Koliko bola od kola do kola
Koliko jada od grada do grada
Koliko greba od brega do brega
Koliko krvi od usudnih rana
Koliko smrti do suđenog dana
Kolo bola od dola do dola
Koliko bola od kola do kola

Kolo do kola od bola do bola…

Mak Dizdar

Slatina- Čiovo


  

četvrtak, 26. srpnja 2018.

BOG NAD PJACOM

Ko da tuče posred mene tako tuče
Sat nad pjacom i u njemu, svom podnevu,
Ko da skuplja cijeli grad, sav muk i vrevu
Da podijeli s nama vrijeme svemoguće.

Ko da cijeli grad izbija, ko da zbraja
Za navijek sve svoje prisutnosti bijele,
A i nas nadasve; od svjetlosti cijele
To što jest i jesmo u zvonu svom spaja.

Još i sad sjenom na pločnik izlizan
Po dnevno pričešće sred uvale rodne
Dolazim pred njegov vječni mehanizam.

I dok skuplja ure što u suncu bježe,
Sa svakom pomnožen (da se ne razvodne),
Tuče on i sve nas u zagrljaj steže

U podne na trgu, u trgu na podne.

Jakša Fiamengo


Trogir



utorak, 24. srpnja 2018.

BLISTANJE

Malo moje more, zasićeno Bogom,
Sliko sa zvonika, lelujavi brode,
Što sa neba nježne preslikavaš vode
I mekoću daješ mom životu strogom.

Malo moje more, pamćena tišino,
Usječena u me ko u živu stijenu,
Što mi život pružaš i kad nudiš pjenu,
Što sjaš iz plićina i pališ ko vino.

Malo moje more, nasukano u me,
Maslinasta krvi, tirkizni kristalu,
Što si odjek plime i glasanje šume.

Malo moje more, prostro po žalu,
Nevažno je s vjetrom plesti naše niti,
Važno je samo blistati i biti.

Jakša Fiamengo


Trogir



utorak, 10. srpnja 2018.

ŽARA

od početka 
godinama tisućljeća
pretvaramo
JEZIK U PISMO
je                smo
    je        smo
JESMO
ssssssssssssss



Jakša Fiamengo

Trogir


petak, 15. rujna 2017.

POSLIJE OLUJE

Ako si u ponosnim olujama živio život,
nikad se nećeš pomiriti s biserjem tišine.
Srce ćeš nositi ubodena iglama muka,
uvijek prepuno tame, posvuda žedno radosti.
Samo je jedan dan i samo jedna svjetlost
i kad uminu, tada: umri skrušen u sebi.
Gledaj druge dane i gledaj druge svjetlosti,
ali ne pružaj ruke i ništa više ne traži.

Nikola Milićević 


Trogir

petak, 28. srpnja 2017.

HODAČ D.O.O.

Mjesto na kojem stojiš
zrcalo je onog koje ti je suđeno
sjena je onog koje si zaboravio
ti se zapravo i ne pomičeš pomiču se 
razlike gledišta oblici riječi
nerazumljiva geometrija gibanja
tajno svojstvo nestajanja tvarnosti
premrežen si tolikim razlikama
da su ti sva stanja ista
ni ovaj te grad nije dostojan
hodaš polažeš lekciju hodanja
sjeti se gdje si objesio sjenu
zamisli gdje si iznenadio pogled
u drvu u zidu u unutrašnjem govoru
možda utvrdiš gdje si
možda se vratiš iz iščezlog
iz svega što ti je tako opako
nesrodno


Jakša Fiamengo

Trogir

  

četvrtak, 27. srpnja 2017.

BRODOVI NA ONU STRANU

Što prenose brodovi na onu stranu?
Riječi od kojih smo sastavljeni, dosluh
sa svime što nam se nađe na golome putu.
Prenose terete koji nas broje u svoje.
Oganj prenose, smijeh koji se u nas računa
kao poputbina i kad ne osjećaš put, kad si
i sam samo brod kojim valja otploviti.
Što prenose brodovi na onu stranu?
Narančasti ogrijev prenose, sav život u kojem
sva su naša stanja, i ona česta, naš
nauk, i ona koja nas najmanje troše.
Mjere vremena i mjere mora prenose, nove
riječi izmišljaju, ugljen da nas ucrta
u sve što nas ima zauvijek izreći.
Što prenose brodovi na onu stranu mora?
Travu prenose, sljez, prenose Boga koji je
ribar, hoda po vodi i drži propovijed.
Prenose mjesečinu, sjaj ulja, lake zagrljaje,
komade gvožđa, mekoću bijelih jastuka.
Prenose vrijeme kovano i vrijeme raskovano,
prenose sve ono što nam je dano
za naš mali beskraj.

Jakša Fiamengo


Trogir

srijeda, 26. srpnja 2017.

TVRĐAVA

Ja za to baš i nemam nekog osobitog dara
ali se svejedno uvijek iznova mjerim s tvrđavom
sa svim vremenima koja su je naselila
još uvijek nisam odredio sve njezine mjere
kako se složila u kamen kako podnosi godišnjice
opipavam joj ožiljke vrijeme davnih i nedavnih
sve njezino slavno i na isti način neslavno
svjetlost je oblaže stoljetnom emulzijom
nagovara je na bijele i tamne odjeljke vremena
još uvijek ne znam što je moru što joj je more
s pogledom na nju ponavljam ukrcaje iskrcaje
povoljne kurseve satnice starih plovidbi
nudi mi cvrkut lastavica žamor zaigrane dječice
mjeri me po postojanosti tragova od kojih svijetli
rado govorim o njenim okamenjenim danima
podsjećam je na vrijeme soli na gusare galijote
nikako da mi oda sporazume sa zvijezdama
kazujem joj kakva je po predaji bila u neprilikama
na kojoj je stranici zatvorila knjigu tajnih umijeća
može li za nas utvrditi neki paralelni svijet
neko ribarsko doba iz kojeg se lako nestaje
kao osmijeh s usana kao plamen sa žigice
ispitujem koje se to i sad vidljivo vrijeme javlja
s njezinog u sve upućenog sata

Jakša Fiamengo

Trogir - Kamerlengo



utorak, 25. srpnja 2017.

GRADIVO GRADOVA

Ima gradova koje sanjamo
ima gradova koji nam se ostvaruju
izdubeni u vremenu udubljeni u misli vlastite
u njima se poput oblaka mijenja vrijeme
na njihovim je vratima dežurni svetac
na njihovom pločniku cjelo cjelcato nebo

Ima gradova koji sami izaberu mjesto počinka
ima mjesta koja izaberu gradove
otvore im svoja mora čeljusti trezore
pozivaju ljude podižu spomenike
izmiču svakovrsnim napastima
sreću sve više ispisuju u dugim sjenama
određuju se prema višim namjerama

Ima gradova koji su nam obećani
ima gradova koje smo izmislili
ima gradova koji se i bez nas događaju


Jakša Fiamengo
Trogir

ponedjeljak, 24. srpnja 2017.

SVIJETLI PRIZORI

Uvijek mi se činilo da je u Trogiru
sve nekako gušće, napučenije
Tu se i pogled zgušnjava
kao da lebdi u pari od bezbroj taloga
Tu i vrijeme, ma koliko mislili da je veliko,
zauzima manje mjesta
Stare su građevine tu osuđene
da ih se gleda čišće i jasnije
Tu je zacijelo i more starije
i, ćutim, kosiri iznad katedrale
Neću puno zagrabiti u prah ako kažem
da smo tu zapravo već odavno svi stariji
Ipak, od svega tu je najgušća ljepota
drži nas u lakom uzbuđenju
navaljuje nam na obraze napetost
draži nas svijetlim prizorima
potpisuje tajnu kojoj ne znamo ime
ali nepovratno
svi smo od nje sazdani



Jakša Fiamengo



Trogir

  


ponedjeljak, 5. rujna 2016.

NEMA ZA MAČKE ŠKOLE

- Kamo ćeš s torbom?-
Upita Miru mačka.

- U školu! Đak sam!
ovo je torba đ a č k a!

- I ja bih s tobom!-
Mačkine oči mole.

- Ne možeš, draga,
Nema za mačke škole.
Mački je dosta,
Da zna presti,
Da zna loviti,
Da zna jesti,
Da se zna verati
I da mijauče,
A to sve mačke
Kod kuće nauče.

Grigor Vitez
Trogir


subota, 25. lipnja 2016.

U BOJ, U BOJ!

U boj, u boj! Mač iz toka, bane, nek dušman zna kako mremo mi!
Grad naš već gori, stiže do nas već žar: rik njihov ori, bijesan je njihov jar!
K'o požar taj grudi naše plamte, utiša rik mača naših zvek! K'o bratac brata Zrinskog poljub'te svi! Za njim na vrata, vjerni junaci vi!

Sad, braćo! Pun'mo puške, samokrese, naše grome, naše trijese, neka ore, ruše, more! Brus'mo ljute naše mače, neka sijeku jače, jače! Pun'mo puške, samokrese, naše grome, naše trijese, neka ore, ruše, more!

Sad zbogom bud', dome naš zauvijek, oj, zbogom, od svud i svud na te dušman ide prijek. I već u grob sveti trup sklada tvoj, al' neće! Za te sin svak u boj se kreće! Dome naš, ti vijekom stoj!

Hajd' u boj, u boj! Za dom, za dom sad u boj! Ma paklena mnoš na nj diže svoj nož; Hajd' u boj! Nas mal, al' hrabar je broj! Tko, tko će ga strt'? Smrt vragu, smrt!
Za dom, u boj, za dom u boj!
Za domovinu mrijeti kolika slast!
Prot dušmaninu! Mora on mora past'!

Franjo pl. Marković
 
Trogir - Petar Berislavić, hrvatski biskup i ban, rođen u Trogiru 1475. poginuo u brobi s Turcima 1520.

utorak, 21. lipnja 2016.

HRVATSKA DOMOVINA (LIJEPA NAŠA)

Lijepa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave djedovino,
Da bi vazda česna bila!

Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina,
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina!

Vedro nebo, vedro čelo,
Blaga prsa, blage noći,
Toplo ljeto, toplo djelo,
Bistre vode, bistre oči:

Vele gore, veli ljudi,
Rujna lica, rujna vina,
Silni gromi, silni udi;-
To je naša domovina!

Ženju srpi, mašu kose,
Djed se žuri, snope broji,
Škriplju vozi, brašno nose,
Snaša preduć malo doji:

Pase marha, rog se čuje,
Oj, oj zvenči, oj, u tmine,
K ognju star i mlad šetuje;--
Evo t’ naške domovine!

Luč iz mraka dalko sija,
Po veseloj livadici,
Pjesme glasno brijeg odbija,
Ljubni poje k tamburici:

Kolo vode, živo kolo,
I na brdu i v dolini,
Plešu mlađi sve okolo;--
Mi smo, pobre, v domovini!

Magla, što li Unu skriva?
Ni l’ to naših jauk turobni?
Tko li moleč smrt naziva?
Il slobodni, il su robni?

"Rat je, braćo, rat, junaci,
Pušku hvataj, sablju paši,
Sedlaj konjče, hajd, pješaci,
Slava budi gdi su naši!"

Buči bura, magli projde,--
Puca zora, tmina bježi,--
Tuga mine, radost dojde,--
Zdravo slobost—dušman leži!

Veseli se, tužna mati,
Padoše ti vrli sini,
Ko junaci, ko Hrvati,
Ljaše krvcu domovini!

Teci, Sava hitra, teci
Nit ti Dunaj silu gubi,
Kud li šumiš, svijetu reci:
Da svog doma Hrvat ljubi,

Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrastje bura vije,
Dok mu mrtve grob sakrije,
Dok mu živo srce bije!

Antun Mihanović 
Trogir


ponedjeljak, 20. lipnja 2016.

BIJEG LJUBAVNIKA

Kažem ti, moramo odmah otići
Kuda - to ćemo kasnije odlučiti
Glavno je da što prije krenemo
Osjećam kako mi utroba počinje da
     gnjije

Oči presušile i vise poput spaljenoga
     lišća
Sat srca zaostaje; - već se jedva
     čuje
Zar da mi je žao što grob svoj
     napuštam
Što mogu ako je nekome lijepo
     u njemu

Daj, ne oteži ljubavi
Do vraga i kovčezi - sigurno su već
     zaraženi
Ali nećemo drumom - mogle bi nas
     zasjede
Poći ćemo ljepšim putem - između
     zvijezda

Slavko Mihalić 
Splitski Aerodrom

petak, 3. lipnja 2016.

STAMBENE KRIZE

Stambene krize
U riba ne vladaju.

Vikendice im s
Neba padaju.

Zvonimir Balog
Marina kraj Trogira - Ribogojilište

petak, 13. svibnja 2016.

I KAD SE NAPOKON SRAZE

I kad se napokon sraze te ljute vojske,
te mržnje što od pamtivijeka spremaju se za kreševo,
za strašni pokolj a ne tek neznatan okršaj,
i kad se izmiješaju koplja i stijegovi,
tutanj kopita i jauk iz lomnih grla,
kad započe se napokon ta odlučna bitka,
vidjet će se kako stojim na najvišoj kuli,
braneći grad što s mukom sam ga dizao,
vidjet će se kako jurišam na razornom troju,
napadajuć bedem što priječi mi put,
i vidjet će se kako s gnjevom gađam
sebe pod gradom,
sa srdžbom kako gađam
sebe na kuli,
i kako od vlastita oružja ginem,
od vlastite ruke u najžešćem boju,
ja pod gradom i ja na gradu,
ne saznavši nikad ishoda bitke,
ne doživjevši nikad njezin kraj.

Dubravko Horvatić
Trogir


utorak, 22. ožujka 2016.

UMRO SAM A TI MI OPROSTI

umro sam a ti mi oprosti
što sam tako žureći
zaboravio ruku da ti stisnem
i poljubim te onako
kako sam to uvijek činio odlazeći

oprosti mi što sam proljeće jedno
zauvijek u sebi odnio
ali sjeti se
ostale su pjesme
u desnoj ladici neuredno složene
snaći ćes se
iz njih naprosto ljubav izbija
te pjesme to sam ti sad ja

oprosti mi
nije bilo vremena za opraštanje
suviše smo se voljeli
da bi mogli nešto drugo
tako žureći nisam ni pomislio
da ćes biti tužna zbog svega
i sad mi je žao zbog te praznine
koja nas dijeli
zbog toga što će nas jednu vječnost
zvijezde razdvajati
i sto više neću moći usne da ti dodirnem



Željko Krznarić
 
Pred Trogirom


četvrtak, 3. ožujka 2016.

OLUJA NA MORU

Prvo se more mreškalo,
Nebu i vjetru se smješkalo.
Onda je vjetar pohrlio
I cijelo je nebo obgrlio.

Potom se nebo namrgodilo
I munjama je more nadsvodilo.
A kad se nebo naboralo,
Gromovima je more preoralo.

Na kraju je more
Skočilo u krilo -
Tako je prestrašeno bilo!

Nada Zidar Bogadi
Trogir