BILJEŠKA ZA ŽIVOTOPIS

Moj život zna toplinu uspomena
pojedinosti, koje nisu važne.

Vidim kućicu na moru od kamena.
I odbljesci stolnjaka titrali su,
kad se otvorio prozor.
Otisšao sam poslije prema sjeveru
i šetao kroz rujan,
u kom je prosjak svirao orguljice
s pticom na ramenu.
Jesen je bila kišovita,
zatim vedra.
U knjižnici je umirao cvrkut djece.
Rastresen, gledao sam kroz staklena vrata
perivoj i nebo nad sveučilištem.
Snatrio sam: negdje umire zrikavac,
pretvara se u drhtavu kaplju.
Tko ne zna zgradu od cigle
s kestenima i lipom?
U veljači slutio sam proljeće
na živici zelenoj.

Bile su lijepe večeri
s Wiesnerom i sa Tinom,
pušili smo i čavrljali do jutra.
Jedan je pjesvao o mjesecu, zlatnom uvojku
kad je jadnoj majci išao sanjajući,
drugi je opisao mostove nad željeznicama.

Divno je prijateljstvo.
I ne znam zašto, dok je snježilo
na sjećanje i stvari,
mislio sam na Osijek, koji ne poznam
i zemljanu peć.

To je ona stara Hrvatska
sa snijegom na krovu.

Viktor Vida

Salona

NA RUBU

Neka me još jednom zapljusne pravdavna voda
Još jednom neka imenodavac objavi svoj bjeličasti
znak iz nijeme jezgre mraka

        O nepovratni bljeskovi
        O svjetlostrujne kobile jantarna žutila
        Sebetvorba vatro

Kako sam mogao druge darove tražiti kad je sićušni
poklon jednog boga u času
obasjao posvemašnju noć

Kao požar što se uz lisnatu jasiku penje, san se u riječi
pretapa i na njihovim rubovima
svjetluca zelenkastim iskrama...na samom rubu.

Jure Kaštelan

Solin

DIVLJE OKO

Tonem u svoje dno
kao ptica u nebo, kao svjetlost u tamu.
Guši me poplava davno presušena plača.
Vjetar zaviruje u moj napušteni svijet
u kojem se kamen pretvara u prašinu.
Tamna sliko u kojoj sve nestaje, još
me gleda divlje oko svjetlosti.
Bljesak munje.

Jure Kaštelan

AKO IZ BUDUĆNOSTI

Ako iz budućnosti stižeš, zašto mračna
umireš, vatro dalekih boravišta

Tko će ugasiti male svjetiljke koje se
užižu same od sebe dok pristižeš
tajnim suzama, moja ljubavi

San je naš ispunjen. Stojimo sami
zagrljeni na pijesku

More, more, more neumorno. 

Jure Kaštelan

Split

BDIJENJE

U mraku bdim da iznenadim

da ugledam

biće od vjetra iz travne bajke

o rijeci modroj od iskona do utoka sunca

Bdim i vidim kako lebde moje oči

u tmninama kao zvijezde u mračnim

u crnim maglama

Zašto riče more iznenada i vatrom

vitla bezglava neman

iz pakla pobjegla

Što ste vidjele oči zaprepaštene

Jure Kaštelan

Solin

NAGRADA

 stablo se

hrabro i iskreno

s vodom zemljom i zrakom

bori

zbog toga

poslije smrti

bolje

nego za života

gori

Ana Horvat

Solin

NADNIČARSKA

Daj mi, gazda, janje bijelo
pa ću tebi lozu pliti,
rukama ću selo cijelo,
burama ću se probiti,

pa ću znati što ću dati
sira, mlijeka, blaga puno,
varićake i barila, pregrštima izobila,
steonicu, crno runo.

Skupa ćemo post postiti,
štap nositi, ne prositi,
lov loviti, dom domiti,
u domu se udomiti.

Ako ne ćeš, ja ću znati
vuka zvati da te ždere, da te dere,
zovi, vuče, druge vuke,
ruke, muke za hajduke.

Jure Kaštelan 

Svilaja