O tko bi mogao ispjevati
pjesmu mladića našeg vremena
Mladića što su ostavili zauvijek
svoj dom i roditelje, braću, prijatelje
i njihova božanstva -
i ostali sami
da u samoći traže novog boga
Po pustim sobama i nepoznati jedan drugom
mladića nekoliko živi razasuto širom svijeta
i muče se bez prekida i svako veče
očajavaju
i svakog se jutra s novom nadom prenu
Ne nema više pomirenja
sa svime s čim su jednom raskinuli
U sobama sirotinjskim i pustim
budućnost svijetu stvara nekoliko neznanih mladića
Mladići čije ruke trepte od čeznuća i kao da bi htjele
da tu budućnost odmah snesu na zemlju ko nebo.
Antun Branko Šimić