četvrtak, 26. travnja 2018.

GRANA

Ta čista grana, svijetla i zelena,
što se nečujno ko lepeza njiše,
dok u njoj negdje drhti i izdiše
svjetlost i njena izgubljena sjena,
ta grana, dahom noći umivena
i sva zelena u tom jutru plavom,
blago se svija tu nad našom glavom,
nad našim danom i našim bezdanom,
nad nekom strepnjom znanom i neznanom
što zelenim se brani zaboravom.

Nikola Milićević 

Solin

 GRANA - Nikola Milićević uvijek je dobrodošao sa svojim stihovima poput ovih koji se izvrsno uklapaju uz moju fotku iz SOLINA.....

srijeda, 25. travnja 2018.

ORANS

1.
Svime što si mi dao
morem lozom kućom
svime jutarnjim
nebom na tjemenu
mislima od svake volje
upućujem ti se
gdje si sav od krajobraza
od osjeta od zdrave zemlje
diši me oblikuj dahom
nek potečem kao tvoja riječ
kao vrijeme prejasno
poput smijeha suzi priličan
da sam i gdje potoci zamiru
gdje se zrak u zemlju utiskuje
gdje smo ti nedostojna prilika
daj me i onima koji ništa nemaju
koji oči svoje u mojima pitaju
koji siju i nisu posljednji
za onu veliku milost
kojom si me dotakao
učini da izrastem
u drvu od života
neprevaren
Oče Moj od svega mogućeg

2.
Evo
ustajem širim ruke
krila da nam budu
sletište za milost
da svjetlost siđe
u naše dlanove
da se prečistim
darovima ispunimo
vinom dobrim žitom
dahom posvemašnjim
tvoj blagdan da budemo
tvoj jastuk tvoj glas
da smo što i nebo
da sve nam bude
što i kruh
od prve jutarnje peći
po staroj knjizi
pečatu govora
da smo neranjivi
da se očistimo
Mati Naša

Jakša Fiamengo

Solin


ORANS - u ovoj pjesmi-molitvi Jakše Fiamenga toliko je lijepih jednostavnih i produhovljenih ljudskih misli, da mi se čini kao da su odraz mojih vlastitih osjećaja....pa evo uz nju jedna moja ranojutarnja fotka iz SOLINA...



utorak, 24. travnja 2018.

PASAJU FUREŠTI

Pasaju furešti i kadikad fermaju
i čagod fotografaju
ma oni puno i ne haju
za ove svitlosti za ovo stinje
za ovo raslinje
jer oni ne možedu vidit
kar u korenju
pot u grumenju
muke niz učelke
i ne možedu čut
glase
iz dubine škoja
i ne znaju niti haju
ča smo mi ode ukorenjeni
kako sarca u parsima
kako stabla u karšima
nit znaju da je ode vajalo istočit
dva žmula pota za jedan žmul vina
i jednu žlicu uja
Oni dohodidu i olhodidu
i hmutodu priko škoja
kadikad fermaju
i čagod fotografaju


Jure Franičević Pločar

Split


PASAJU FUREŠTI - evo kako Jure Franičević Pločar vidi "furešte", možda kao i ja na ovoj svojoj fotki iz SPLITA.....

ponedjeljak, 23. travnja 2018.

USPAVANKA

Malo kamena i puno snova,
Bez kruha možda, bez ljubavi nikada
Naslijedio sam crnu plovidbu nebesa
Sablju gusara, hajdučiju i šiju
Koju zasjeda ne savija
Ove noge zelenim sagom sna
Ove ruke nevične za tjelesna milovanja
Piratski greben iz zvjezdana dna
Pozna prkosna zapljuskivanja
Zaplovi među ribe, među koralje
Perajo mojih tmina
Neka nas struje i zvučne strelice nose
U svjetlosne zdence dubina
Neka poplave vode iz svih izvora
Iz svih vrutaka i vrela
Neka provale neka šiknu i neka prskaju
Jednakosti plavetnila
Zipko ovih njihanja
Pod vodom i nad razinom isti je zakon jačega
Isto talasanje kolijevke i snivanja
Koliko sunaca i sva su unutarnja
I svako sunce sliku srca ima
U mrtvom moru sve je mrtvo
I sve je prozirna tišina
A san je sidro koje veže
Uz zemlju kamena i miris ružmarina.

Jure Kaštelan 

Dubrovnik

 USPAVANKA - danas evo Jure Kaštelan sa svojom Uspavankom i sa mojom fotkom iz DUBROVNIKA...."Malo kamena i puno snova,/Bez kruha možda, bez ljubavi nikada...../Naslijedio sam crnu plovidbu nebesa....Pozna prkosna zapljuskivanja....I sve je prozirna tišina/A san je sidro koje veže/Uz zemlju kamena i miris ružmarina......"

nedjelja, 22. travnja 2018.

NEBO

Jutros je prošlo nebo
rijekom u košulji bijeloj,
sa cvijećem u kuštavoj kosi,
u rukama s grudama sna.

Za njim se valjala jeka
gola, na valjcima pjena,
a glatkim obrazom voda
jedar je skakutao smijeh.

Hej, dobrojutro nebo!
Zdravo, mladiću, zdravo!
Zvek vražje bunovnih zvona
škropi mu nevidljiv trag.

A prozirne mu noge
ko štake krvavog sunca
tobož u nježnosti svojoj
ne dotiču se tla...

Nestalo bosog je neba
i snjime nevjeste moje,
a ja sam uzalud s druma
dozivao u pomoć svijet.

Josip Pupačić

Solin

NEBO -  evo moja fotka sa Jadra iz SOLINA uz ovaj prepoznatljivi razdragani razgovor Josipa Pupačića sa nebom pored rijeke....

petak, 20. travnja 2018.

SUTRA JE NOVI DAN

Smiri se, dušo moja,
padne li suza na dlan
nije ni drugima lako
sutra je novi dan.

Smiri se, dušo moja,
ako i ostaneš sam,
možda je najbolje tako,
sutra je novi dan.

Sutra je novi dan i život teče,
ne postoji bol ni jad što proći neće.
Sve će ostati iza nas
dok vrijeme leti.
Zastani barem malo,
svega se, svega sjeti.
Sutra je novi dan i život teče,
ne postoji bol ni jad što proći neće.
Oblaci bijeli što plove
susrete donose nove.
Nek' ti oči sklopi san,
sutra već je novi dan.
Oblaci bijeli što plove
susrete donose nove
nek ti oči sklopi san
i ljubav.

Smiri se, dušo moja,
htjela sam sve da ti dam.
Ništa mi imali nismo,
sutra je novi dan.
Smiri se, dušo moja,
o nama sve ja znam:
lađe u oluji mi smo,
sutra je novi dan.

Sutra je novi dan i život teče...



Željko Sabol


Split

 SUTRA JE NOVI DAN - a sa istog mjesta u drugo vrijeme, moja fotka iz SPLITA uz Željka Sabola i ...sutra je novi dan...

četvrtak, 19. travnja 2018.

NEMA NIKOGA

Nema nikoga
tko bi zabrazdio među zvijezdama
tko bi otkinuo kvaku s vrata
tko bi zalupio vratima
tko bi udario šakom po stolu
tko bi pomeo izmet
tko bi pitao za zvijezde
tko bi se sklupčao na klupi
tko bi se sažalio nad narodom
misereor super turbam
tko bi opipao smokvu
tko bi osluhnuo ptice
tko bi pjevao o bojama
tko bi tražio žir
tko bi sanjao sove
tko bi mjerio drum
tko bi žudio more
tko bi odbio dobit
tko bi prezreo svjetinu
odi profanum vulgus et arceo
tko bi oplakao neharan grad
tko bi ustreptao s listom topole
tko bi se namreškao s pučinom mora
tko bi predao krila vjetru
Nema ga tko bi

Ivan Golub

Split

 NEMA NIKOGA - a ovako to izgleda kad nema nikoga...kao u pjesmi Ivana Goluba i kao na mojoj fotki iz SPLITA...."Nema nikoga/tko bi pitao za zvijezde/tko bi se sklupčao na klupi/tko bi se sažalio nad narodom....."

srijeda, 18. travnja 2018.

LJESTVE JAKOVLJEVE

Ja ne brojim riječi. Moram samo pazit
Da me ne prerastu, da me ne povuku
Gdje mi više nitko neće pružit ruku,
Gdje ću i sam sebe prognat i izgazit.

Ja ne brojim riječi. Ja se samo plašim
Da one ne počnu brojit sve po redu
Da me preko ruba mene ne odvedu
U područje zmija, što ne sliče našim.

Ja ne brojim riječi. One broje mene.
I studen mi broje, i sve čine daljim.
spotiču mi misli i prevrću zjene...

Zar će me za vazda izdat i progutat,
A tako se plašim da ih ne zatajim
Dok se s njima spremam dragat i gugutat....

Jakša Fiamengo

Split
LJESTVE JAKOVLJEVE - evo Jakša Fiamengo sa svojim stihovima,  inspiriran starozavjetnim Jakovljevim razgovorom s Bogom...Jakov je sin Izaka i Rebeke, blizanac starijeg Ezava koji je trebao biti pomazan, ali je Jakov( kasnije nazvan Izrael), zamjenom ishodio pomazanje za sebe....ja dodajem svoju fotku iz SPLITA...."Ja ne brojim riječi. Moram samo pazit/Da me ne prerastu, da me ne povuku/Gdje mi više nitko neće pružit ruku,/Gdje ću i sam sebe prognat i izgazit....."

utorak, 17. travnja 2018.

HEL

Ponovono zvona
ponovno prah svjetlosti
u zbiru povijesti
uzmak zemlje pred lopatom
pocrnjele krhotine
rasuti blagoslov
u tri gusta slova

i kraljevski Jadro
upravitelj voda
čuvar podzemlja
teče podnebljem
kao metaforom

i zvona opet zvona
uokolo Gospina otoka
put skida kape
usta sarkofaga govore
očituje se mati sirota
zaštitnica udovica
očituje se molitva

a don Frane ushićeno
briše znoj sa čela
eto pomaknula se povijest

iz obližnjeg šipražja
gleda li ga to Kraljica
ili su to samo suze
Riječ razmazana
po svim hrvatskim ustima

Jakša Fiamengo

Solin

 HEL - ova pjesma Jakše Fiamenga ima ton baš u skladu sa mojom fotkom iz SOLINA, sa Gospina Otoka, uz ovaj pomalo apokaliptični izlazak sunca kroz žute pustinjske oblake...."Ponovono zvona/
ponovno prah svjetlosti/u zbiru povijesti/uzmak zemlje pred lopatom......i kraljevski Jadro/upravitelj voda/čuvar podzemlja.......i zvona opet zvona/uokolo Gospina otoka.....iz obližnjeg šipražja/
gleda li ga to Kraljica/ili su to samo suze/Riječ razmazana/po svim hrvatskim ustima....."

ponedjeljak, 16. travnja 2018.

VEČERNJA

Koji jesi
kad budeš isponova
raspoređivao rasuta blaga
uvrsti me među svoja zvona
da na svečani jezik ptica
prevedem visinu neba
i svoju notu u njemu prepoznam
da u veliko uho svemira
urežem jedan jedini pozdrav:
Ave Maria

Jakša Fiamengo

Solin

VEČERNJA - što više čitam pjesme Jakše Fiamenga, sve me više oduševljava njegov stil, i sve se više nalazim u njegovim stihovima...pa evo uz ovu lijepu večernju, i moja fotka iz SOLINA, sa Gospina Otoka...
 

nedjelja, 15. travnja 2018.

ZABORAVLJENO DJETINJSTVO

U meni danas su, eto, iskrsli djetinji dani,
rođeno selo na rijeci, planina, vidici morski.
Ostani, pjesmo, ne teci, pupovi cvjetaju rani,
dolijeću pčele na badem, i vjetar zagorski.

Ostani pjesmo, ne teci, a ja ću u polje s djecom,
majka mi je rekla da idem, i ne ću gladan biti.
Na potoku su site i pravit ćemo mline,
pa ćemo na kruh u igri zaboraviti.

Na potoku su site. Ostavi lađe, nek plove.
Mrtva je mala žaba kraj vode na travi.
Križ ćemo sastavit bijeli od grane jablanove.
Ljubice uberi, i grob joj pozdravi.

Ljubice uberi, cvijeće radost nosi.
Na rijeci se diže zemljana centrala.
Ivica je ruši: on uvijek prkosi.
Kraj puta je prva trešnja procvjetala...


Josip Pupačić

Solin

 ZABORAVLJENO DJETINJSTVO - iako ovo nije Pupačićeva Cetina, mislim da ipak ova njegova pjesma može lijepo pristajati uz ovu moju fotku sa Jadra iz SOLINA...."Ostani, pjesmo, ne teci, pupovi cvjetaju rani,/dolijeću pčele na badem, i vjetar zagorski./Ostani pjesmo, ne teci, a ja ću u polje s djecom,/majka mi je rekla da idem, i ne ću gladan biti....."

subota, 14. travnja 2018.

ROĐENJE ZAVIČAJA

Neka nam je svakako toplo brdo iza leđa
neka nama tog čuvara od zlih vjetrova
taj materin zagrljaj, pouzdani obronak
i neka nam je kakva dubrava, skrovita
i za ogrijev, za hlad i zaštitu
i nek nam je nešto zdrave zemlje
(jutro u zemlji, jutro u nebu)
za blago, za pogled, za riječ
nek nam je sunce na prozorima
i zapis na pragu, stol i svete moći
objed u hrastovini, dijeljenje lovine
i nek nam je štogod vode u blizini
da i sami potečemo žiljem plemenskim
i kad iziđemo iz kuće da izađe
i sunce s nama, da nam ponese štit
i nek su nam vazda dobri susjedi
i nek su nam grobovi podno zidova
mirni i spokojni, jednostavni u snu
i tko dođe evo mu kruha i soli
za početak, nek nam je sklon
na imanju ponad mora, na ispaši
iza straža, u pejzažu isječenih putova
gdje smo primili knjigu, križ i zakon
gdje nas je sve više oko ognjišta
i nek smo tlu ovome sve što nas je
iznjedrilo, dok nismo stigli, dosegli
p r o  d u c e  T r e p i m e r o


Jakša Fiamengo 


Solin

ROĐENJE ZAVIČAJA - evo ovako Jakša Fiamengo zamišlja riječi kralja Trpimira, a ja uz stihove dodajem svoju fotku iz SOLINA, starog hrvatskog kraljevskog grada..."Neka nam je svakako toplo brdo iza leđa/neka nama tog čuvara od zlih vjetrova/taj materin zagrljaj, pouzdani obronak.....i nek nam je štogod vode u blizini....i kad iziđemo iz kuće da izađe/i sunce s nama, da nam ponese štit....i tko dođe evo mu kruha i soli/....."

petak, 13. travnja 2018.

ZAZIV PROTIV ZLODUHA

Molim ti se da budeš milostiv
ti koji imaš lice zloduha
i naređuješ trnje i čavle
koji si usuo noć u naše sandale
i ne razlikuješ dobre vijesti
od nečasnih, od nerazumnih

Koji si gradove obložio mrakom
koji si oranice kušao nerodicom
i otoke ostavio bez mora, more
bez brodova, sidra bez zavjetrine
koji si nas rasporedio u obruč šutnje
i odjenuo nam korizmene haljine
dao nas u podzemlje i riječima
zabranio sveta značenja

Zazivam te da ne budeš, da nisi
ti koji se uzalud upinješ biti
stariji od sreće, mudriji od spokoja
koji sve i da hoćeš ne možeš biti
viši od katedrala, snažniji od
jablanova, mekši od ženskog srca

Utječem se tvojoj slabosti, mirim
tvoje bičeve, zaklinjem te
zaboravi nas, učini da nas ne vidiš
da nas nisi zaslužio, da si iz
drugih stoljeća a ne iz naših
koja su nam namrla toliko svjetlosti:
svečanost jezika, pjesmu pletera
svijeću molitve - baštu baštinsku

Ne umieš ti biti dragi kamen
ne znaš ti zemlju koja je riječ
nemaš ti toliko olova koliko je mora
nemaš ti toliko žice koliko je Hrvatske
iz tvoga zrna nikada ljubavi

Plemenita smokva, preplanuli ružmarin
darežljive rijeke, ulja iza sna
- ništa ti to ne znaš, ne bacaš ti
mreže u ovaj skladni krajolik
ne vučeš vrše iz ribnjaka zavjetnog
ne zanima te bucal naš povijesni
grb roda, trava naroda, ploča grobna

Nikada ti nisi bio cvrčak
nikada nisi dodirivao ovakvu mjesečinu
nikada mjerio kristal suze, vrč
zvijezda, blagost anđela
i nikada ti ovo sunce nije bilo
i nikada ti neće biti ni ime ni način

U ime ovih i u ime riječi
u kojima nisi a nisi ni zaslužio biti
pozivam te da odeš, da prestaneš biti
lišaj na blagoslovljenom hljebu
imela na palmi, zmija u gori maslinskoj
ilovača u bljesku riblje krljušti

Izvjetri da nam noć bude manja
da nam naravna bude poezija disanja
da ptica bez straha sleti u naš vrt
da smo vinogorje, da smo ludi pašnjaci
da smo ja i moja draga, da smo dar
vjere, prsten izobilja, da smo naprosto
svijetla djeca, lijepi tamni čempresi

Iziđi iz nas, odustani, odvrati se
ako si riba nemoj biti riba
ako si gomolj nemoj biti gomolj
ako si klas, ako si škrip, ako si sol
ništa nam nemoj biti, ništa ti nismo
ni kišnica ni suhodol, ni glas ni muk
ni postojani ovaj kamen pučka pjesmarica
ni bol ni bilo što na što sličiš

Učini da smo poredak svoje volje
da uživamo u nebu domaćih zvona
da smo voda svete rijeke naroda
da trajno možemo blagovati
stare jednostavne riječi:
kuću, zemlju, slobodu
čisto srce poštenja, dah oduvijek

Utječem ti se, molim te...Ma ništa te
ja zapravo ne molim! Ništa nemam s
                                                    tobom
jedino ti zapovijedam da se ukloniš
da poništiš čelik i zatvoriš vrata
da mi od riječi ne činiš sulice
i neka si proklet
neka je zauvijek proklet
svaki tvoj rat

Jakša Fiamengo 


Split

 ZAZIV PROTIV ZLODUHA - ovu pjesmu Jakše Fiamenga definitivno vrijedi pročitati do kraja, a ja dodajem svoju fotku iz SPLITA ....evo malo uvoda..."Molim ti se da budeš milostiv/ti koji imaš lice zloduha
i naređuješ trnje i čavle/koji si usuo noć u naše sandale/i ne razlikuješ dobre vijesti/od nečasnih, od nerazumnih/.....Koji si gradove obložio mrakom/koji si oranice kušao nerodicom/i otoke ostavio bez mora, more/bez brodova, sidra bez zavjetrine....." (klikom na fotku ili naslov ulaz na cijelu pjesmu)....

četvrtak, 12. travnja 2018.

JEKA

Mjesta što ih posjećujemo
još uvijek žive od onoga što su od nas
sačuvala, što nas razdvaja i mjeri
prema sveznačnom morskom vjetrokazu
Pamtimo i najmanje detalje, treptaje
                                                  okom, način
na koji otvaramo usta, pokrećemo prste,
                                               zalijevamo
cvijeće, vezujemo uzice na cipelama
i sve nam je po načelu neke uzajamne veze
isprepleteni onim što jest i onim što će biti
mjerimo se po nakupljenoj količini 
                                          sjećanja
A vrijeme je i nadalje samo jeka
onoga što je prošlo u onome što će biti
i onoga što će biti u onome što smo prošli
gubi se prema obzorju, ostavlja nas na 
                                         volju
mjestima koja pamte i ono što je bilo
i ono što sasvim sigurno nikada neće biti

Jakša Fiamengo

Split

JEKA - evo danas jeka i Jakša Fiamengo uz moju fotku iz SPLITA...."Mjesta što ih posjećujemo/još uvijek žive od onoga što su od nas/sačuvala,.....A vrijeme je i nadalje samo jeka/onoga što je prošlo u onome što će biti/i onoga što će biti u onome što smo prošli/gubi se prema obzorju, ostavlja nas na / volju mjestima koja pamte i ono što je bilo/i ono što sasvim sigurno nikada neće biti....."

srijeda, 11. travnja 2018.

TROMI MANEVRI

Pratio sam kretanje brodova
velikih tustih usporenih
raskriljenih prema svim dolascima
dolazili su po ustaljenom plovidbenom redu
neki jutarnji neki večernji
upisani u tekuće dnevne izvještaje
prljavi od daljina umorni od nesanica
dohvaćali su se obale kao zadnje mogućnosti
ili joj pak prilazili dostojanstveno
kao da hoće sjesti počinuti
gledao sami ih gledali su me
nepomičnim širokim ribljim očima
mimoilazili su se u tromim manevrima
kao da im je to posljednje
kao da će se ubrzo sve rasplinuti
u luci u pretjesnom sidrištu
što je kao jezik a njih je ionako odviše
svakako onako iz jutarnje dokolice
pratio sam kretanje brodova
disali su kako sam ih ono bio naviknuo
jest pratili su me brodovi

Jakša Fiamengo

Split

 TROMI MANEVRI - a uz ove trome manevre Jakše Fiamenga, evo moja fotka iz SPLITA...."Pratio sam kretanje brodova/velikih tustih usporenih.....svakako onako iz jutarnje dokolice/pratio sam kretanje brodova...."

utorak, 10. travnja 2018.

SLAVNA SLOVA

ili: don Frane susreće kraljicu Jelenu

I jutros je Jadro poranilo s pjesmom
Pod mostove drevne pri punome svjetlu;
Čitala se povijest, svakom njenom restlu
Davala se mjera (ko luč neizvjesnom).

Trebalo se samo uplesti u vrijeme
Što rasuto stoji u svačijem grobu.
Helena famosa ne bi u svom dobu
Ništa bolje sreće (a ni njeno pleme).

A don Frane već je hitao k Solinu.
On, najbliži duhom kraljici sirota,
Koji za se kaza: presbyter...pecator...

Kad rasutih slova pokaza crninu,
Raspjeva se zemlja poliglota,
Zaslaviše zvona, pučki naš narator!

Jakša Fiamengo


Solin - Don Frane Bulić

SLAVNA SLOVA - evo Jakša Fiamengo inspiriran u svojim stihovima hrvatskim arheologom i povjesničarem Don Franom Bulić, koji je ovdje na mojoj fotki iz SOLINA na Gospinom Otoku, na kojem je i otkrio temelje srednjovjekovne crkve i uspio sastaviti krhotine natpisa sa sarkofaga, što predstavlja jedan od najznačajnijih dokumenata hrvatske povijesti jer sadrži podatke koji otkrivaju rodoslov hrvatskih kraljeva....



ponedjeljak, 9. travnja 2018.

JEDNO

Poznato je koliko iznosi
jedan i jedan. Ali ti i ja
ne znamo taj jednostavan zadatak
i svi nastoje da nam pomognu.
Dva - govore - najčešće dva,
a dvoje samo ponekad,
ako im dopustimo.
Recite, dakle, dva,
kao da zbrajate zrikavce,
noću, prije nego što zamuknu.

Ali ti i ja znamo
da nisu u pravu,
da postoje pravila
koja osporavaju
ono što ih potvrđuje
i vičemo: jedno, jedno
jedno.
Zbrojeni i pomnoženi
jedno s drugim
dvije kaplje krvi,
past ćemo na zemlju
kao jedina kaplja.

A oduzeti jedno drugome,
podijeljeni i razdvojeni?
Bit ćemo ništa
i samo ništa,
golemo i okruglo,
naslonjeni svojom prazninom
na sjenu ničega
koje se kotrlja
i plače
i koje se gasi.

Zvonimir Golob 

Split

JEDNO - evo jedna lijepa ljubavna pjesma Zvonimira Goloba uz moju fotku iz SPLITA...."Poznato je koliko iznosi/jedan i jedan. Ali ti i ja/ne znamo taj jednostavan zadatak/i svi nastoje da nam pomognu./Dva - govore - najčešće dva,....."

nedjelja, 8. travnja 2018.

OVAJ DAN

Možda bi trebalo reći: Hvala ti.
Nepoznati,
što si mi dao da vidim ovaj
raskošni dan,
ovaj beskrajni dan u mirnom
mjesecu travnju,
prostrt pod suncem sve tamo do plavih
vrhova gora
u daljini,
a iznad svega hvala ti što si dao
da vidim
ovo rascvalo stablo, svečano uzdignuto
pod rujenim cvjetovima,
ovo stablo puno nade i blistave
radosti
u ovom blistavom danu mjeseca
travnja.

Nikola Milićević

Solin


 OVAJ DAN - a za ovaj dan dovoljno je dodati ove stihove Nikole Milićevića, uz moju fotku iz SOLINA, iz Stare Salone....

subota, 7. travnja 2018.

ZAPOVIJED SVIJETLOSTI

Pogledaj, Svjetlost je prva riječ
koja nas izgovara, dijeli od muka, poziva
k nama i druge, imenuje predmete,
                                         nalaže im
da isijavaju, da se premještaju i da nas
prepoznaju, oslikaju i ono vidljivo i ono
                                         što na nas
pomišlja, kamen i travu, more i drvorede,
                                                            ulice
i nastambe, široka dvorišta pred njima
Tako je to, riječ od svjetla čini da i sami
postanemo riječ, da smo u trajnoj uporabi, da
pomičemo udove i gledamo kako rezbari
reljefe i izbija iz dubine, kako poništava
                                                       neriječ
i iskri svojstvima koja joj pripadaju a
                                                       svako je
ko novi dan i zapovijed svjetlosti, često
i bolja od one iz čijeg smo početka krenuli
u nasušnost, na cestu gdje ih ljudi preuzimaju
kao poslastice i valjaju, prevrću po jeziku,
                                                         grade
rečenice, izbijaju iz njih i ono što nisu
a sačuvano je za bolje prilike, za otvorene
blagdane, za neko buduće
rađanje iz svjetlosti

Jakša Fiamengo
Split- Katedrala Sv Duje

 ZAPOVIJED SVIJETLOSTI - ovaj jutarnji prizor s moje fotke iz SPLITA, u kojem izlazak sunca obasjava katedralu, izvanredno pristaje uz ove stihove Jakše Fiamnega....."Pogledaj, Svjetlost je prva riječ/koja nas izgovara, ..... nalaže im/da isijavaju, da se premještaju i da nas/prepoznaju, oslikaju i ono vidljivo i ono nevidljivo......" pjesmu vrijedi pročitati....
                                       


petak, 6. travnja 2018.

VRAĆAM SE

Ona duga putovanja
dani rasuti u snijegu
zar je srcu sve to
trebalo da shvati
ovo mi more više znači
ti će mi ljudi više dati
Oni gradovi daleki
još se dalji danas čine
niti zvijezde nisu bile tako sjajne
šume su krile svoje krila
a dvorci čuvali su tajne od nas
Vraćam se tu, da ti kažem
ovo sunce nek’ mi sja
vraćam se tu, i kažem
draga to su luke iz mog sna
Vraćam se tu, i kažem
na toj zemlji gradim dom
vraćam se tu, i kažem draga
sve ću dijeliti sa tobom
Dok smo tražili svoj dio
i od svijeta dio sreće
dok smo slijedili
te ljubavi iz bajke
zvalo je more svake noći
i blage oči moje majke
Možda bismo pošli dalje
da se ne vratimo nikad
ali dobro su nas čuvali ti lanci
za toplu obalu jedinstva
bili smo vezani ko čamci
život sav

Arsen Dedić 

Split

 VRAĆAM SE - evo liijepe pjesme Arsena Dedića uz moju fotku iz SPLITA....vraćam se, vraća se i proljeće

četvrtak, 5. travnja 2018.

STIGAVŠI NA TRG

Stigavši na trg
što sam to njegovo u sebi sustigao
na koji ću način upotrijebiti ključ od njegovih prolaza
pokušavam se izjednačiti s njegovim vrenjem
još me gleda sve sličniji gradu koji ga okružuje
nekoliko sretnih godina nije se mijenjao
dobrovoljno se javljam da mu budem od svih vrata
da mi bude od mojih najboljih govora
da sam njegovo najstarije dijete
pojačava se voda u njegovim fontanama
razmahale se zastave izvješene bez osobita razloga
osjećam se jači za sve njegove središnjice
pobjegne li mi u svoj najprostraniji augmentativ
požalit ću što sam se na njemu ikada našao

Jakša Fiamengo

Split


STIGAVŠI NA TRG - a stigavši na Trg, to uz ove stihove Jakše Fiamenga mogu biti baš Prokurative, ove s moje fotke iz SPLITA...."Stigavši na trg/što sam to njegovo u sebi sustigao/na koji ću način upotrijebiti ključ od njegovih prolaza...."

utorak, 3. travnja 2018.

UPUTE ZA RUKOVANJE

Upućujem riječi u ono što ne razumiju
u prikrivena svojstva nerazvijene namjere
navodim ih na posve nepoznate snage
razvodim ih po temeljitim sadržajima
imenujem glagole kojima bi mogle prostrujiti
napučujujem ih stanjima koje valja pokrenuti
otkrivam ih izgubljenim očima
pokušavam obnoviti što su zaboravile
otkazujem im posluh da ih ne iznevjerim
najradije ih zatječem na pustim mjestima
punim ih prostorima kako bi se iskazale
pružam im ruku nagovaram ih na pozdrav
izdržat ću s njima i najteže kušnje
dajem im sve ovlasti govora
izuzimam iz riječi ono što ne izriču

Jakša Fiamengo

Split


UPUTE ZA RUKOVANJE - ima nešto u ovoj pjesmi Jakša Fiamenga, što me potaklo da uz nju dodam baš ovu svoju fotku iz SPLITA....

nedjelja, 1. travnja 2018.

NEDJELJNO JUTRO

Neka si tisuću puta blagoslovljeno
bijelo jutro u čistoj košulji
Neka si ljupko poput izvora u čijoj se
svjetlosti iznova obnavljam
Neka si kao rosa da me ljubiš i kao
nevjesta da me prstenuješ nježnošću
Neka si  sve što mi je ljepota namijenila
I nakon toliko treptaja još je u mom oku
onaj blagi uspon uz vinograde, još ona
zvona dubu titrave niše u proljetnom
uzduhu, još je ona božja žutika rasuta
diljem uvale i svečana samo za nas
Bijelo moje jutro, obiteljska sliko
iz dana pobožnosti, prilazim ti sa
svih strana, nazdravljam ti i nosim
mir da me imaš na pameti pa nek nam bude
koliko je dana toliko i tvojih blagoslova


Jakša Fiamengo

Solin

 NEDJELJNO JUTRO - iako jutros nije sunčano jutro, ipak kao čestitiku za USKRS izabirem svoju fotku sunčanog jutra iz SOLINA, sa izlaskom sunca i sa spomenikom Isusa Krista Spasitelja Svijeta, uz ovu lijepu pjesmu Jakša Fiamenga....