PONAVLJANJE LJUBAVI

Matku Peiću


Mala zemljo iskašlji stoljeća i udahni zrak iz visine,
progrizi razbojišta na panju Gvozda ispredena,
zgrušana pjesmo do daha probodena, izbodena.
Ti si ona junica što su joj kosti polomljene,
ona topla bujica mlijeka niz lipe i omorike,
blaga blizina malenih.
Treba se razbočiti, zamukati do dúge tihim sumrakom.
Prisjati dragim kamenom u mreži paralela i granica,
na tom oklopu kornjače:
srcem svih paćenja, stolnom svjetiljkom savjesti.
Meku mi svoju njušku stavi na rame,
u oči da se gledamo: dvije dobrote.
Evo izgovaram tvoje ljupko, strasno ime: Hrvatska.


Milivoj Slaviček

Plitvice

PONAVLJANJE LJUBAVI - nikada dosta ponavljanja ljubavi, pa eto opet Milivoj Slaviček, koji pjesmu posvećuje Matku Peiću....a ja dodajem svoju fotku sa PLITVICA ... nikada dosta ponavljanja Plitvica....

PRIMJEDBA IZ EPOHE

Kroz gnjila koračao sam vremena
znajući sve to
čitajući dobre humoriste
pišući svoje knjige i postajući legendom
Doprijevši do dna napredne tuge, nemoći i zadahâ
ostadoh čist i mudrima drag:
jer sam i neopazice tome svoj posvetio život


Milivoj Slaviček

Plitvice

 PRIMJEDBA IZ EPOHE - evo danas jedna odlična "primjedba iz epohe" Milivoja Slavičeka, uz koju mi se odlično uklapa ova moja fotka sa PLITVICA....

PJESMA O RIJEČI NIKAD

Teška i neshvatljiva je to riječ
Pogledajte, govori se i događa se:
A on se nikad nije vratio
Ali to nikad neće biti
Nikada te više neću vidjeti
Nema nade, jer nikad se još nije dogodilo
Nikad nam više neće biti tako
jer ništa se ne vraća i ni mi se nikad više
nećemo pojaviti nigdje ovdje
nigdje nikad nitko od nas
nitko od nas nigdje više
Otišao je Svijet, zamaknuo u druga stoljeća
i u druge sne

Milivoj Slaviček

Plitvice

 PJESMA O RIJEČI NIKAD - evo opet Milivoj Slaviček...uz moju fotku sa PLITVICA...možda je i ovdje riječ o riječi Nikad...hoće li ovo lišće i ovaj plod ikada više biti na ovim granama....zamijenit će ga drugi...kao i nas...

VESELJE

Istraživanja svemira i mikrokozmosa
A onda opet zabavna glazba
Izvještaj o bombardiranjima i pobunama
A onda opet zabavna glazba
Zasjedanje o pojedincu u mnoštvu i o piscu kao slobodnom duhu
A onda opet zabavna glazba
Razmišljanje o ljubavi, zapravo o onoj ženi ili o ovim večerima jučer i prekjučer
A onda opet zabavna glazba
Predvečerje s povjetarcem i stare religije
A onda opet zabavna glazba
Problem prenaseljenosti i budući gradovi
A onda opet zabavna glazba
Osmo predavanje o mentalnoj higijeni i petnaesto o obilnim moralnim devijacijama
A onda opet zabavna glazba
Suvremeni jezik u životu i literaturi
A onda opet zabavna glazba
Povijest moga naroda i njegova kulturna baština
A onda opet zabavna glazba i jeftini filmovi
Moglo bi se čak pomisliti da smo vrlo veseli

Milivoj Slaviček

Znojmo

 VESELJE - e pa ova pjesma Milivoja Slavičeka definitivno mi dobro ide uz ovu moju fotku sa graničnog prijelaza Znojmo....i to baš danas....

IMA JOŠ MJESTA U SVIJETU

Ima još mjesta u svijetu
gdje veče pripada sebi i silazi
gdje su kuće naprosto za stanovanje
gdje se zemlja naprosto prostire
a staze, jednostavno, služe stanovnicima
Gdje jezero ima svoj fini led
a sobe očekuju došljake
Gdje bregovi znaju da su blistavi bregovi
i da su porodica bregova
i ništa više


Milivoj Slaviček

Plitvice

IMA JOŠ MJESTA U SVIJETU - da,da...čini se da bi to mjesto o kojem Milivoj Slaviček pjeva, mogle biti PLITVICE sa moje fotke....(ako se ne uzme u obzir prevelik promet ljudi koji ih žele vidjeti)

KAD SE LUPIŠ SJEKIROM PO NOZI DOK CIJEPAŠ DRVA

onda ne misliš na poeziju
ili na velika djela
ili na politiku
ne prkosiš Bogu
malen si kao zrno graška
dok čekaš da bol
prestane.
Kada te izbuše geleri
od minobacačke granate
onda ne razmišljaš o dojmu
koji ostavljaš na žene
ili o nacionalnoj himni
zavučeš se pod kamen
i čekaš da bol prestane.
Kada se za tobom zatvore
vrata istražnog zatvora
onda misliš o slobodi.

Tomica Bajsić 

Plitvice

 KAD SE LUPIŠ SJEKIROM PO NOZI DOK CIJEPAŠ DRVA - kako realistično to Tomica Bajsić opiše u svojim stihovima...a evo uz pjesmu moja fotka sa PLITVICA.....

ŠEST GODINA ČEKANJA

Koliko već noći za redom
Liježeš u krevet pod rubom zvona
Pritisnuta kubicima stvari
Koje su nas odijelile od života
I glava ti pada na madrac
Udarcem sidra u nespokojno dno.
Tri tisuće noći, petsto,
Tisuću?
Dvije tisuće i više.



Tomica Bajsić

Split

 ŠEST GODINA ČEKANJA - ima nešto u ovoj pjesmi Tomice Bajsić, našeg ratnog pjesnika, a što me podsjeća na današnji dan '91 u Splitu....(ne ponovilo se!)

KAD DOĐE PRAVI ČAS

Ja ću ga poznati: osvanut će dan visok
Kao sunce, sunce kao
Gora, tjedan kao godina
I ja ću zbaciti vrijeme s leđa
I mom strahu, i mom kroničnom bronhitisu, mojoj astmi
I mojim hemoroidima neće biti traga
I ja ću staviti ad acta sve primljene uvrede
Sve nenaplaćene račune i osjećati se ponovo
Kao da mi je osamnaesta
O veliki Bože
Kad dođe pravi čas
Ja ću zbaciti vrijeme s leđa
Kao prljavu potkošulju maloga državnog činovnika
I ustati kasnije nego inače (neka samo čekaju
U uredu) i pomno se izbrijati u starom ogledalu
Obući bolje odijelo
Zataknuti karanfil, ispiti dva špricera natašte
Nazvati svoju djevojku iz mladosti
I ugovoriti sastanak za poslijepodne
I potom
Kao nekad
Lijep, čist i uspravan
Preći ću pola Zagreba pješke
I uspeti se na
Strossmayerovo šetalište
I otići do Sabornice
Odmaknuti ustranu stražara i
Ušetati unutra kao mali bog
I dobaciti karanfil najzgodnijom tajnici
Dati predsjedavajućem
Nogom u stražnjicu
I jednostavno reći: Sjednica je
Završena.

Idite u miru svojim kućama,
Idioti!

Boris Maruna 

Zagreb

KAD DOĐE PRAVI ČAS - ne znam je li Boris Maruna ovako zamišljao "taj čas", ali čini mi se kao da se baš tu ....kao na mojoj fotci iz ZAGREBA.... spremio krenuti....

NIKO NE MOŽE

Niko ne može izabrat ni dušu ni tilo
ni broj postolih ni jakete
ni kad će ni kakov će na svit doć
u rasvanuće oli u smarknuće
ni hoće li vitar lomit grane ol će rosit
ol će ga zateć bonaca oli karvavi rat
niko ne može izabrat ni ko će mu bit mat
ni otac ni sestra ni brat
i niko ne može ništa remuntat
život vaja izdurat
ko maslina kraj gomile ol sova navar kuka
bor na račiću
Vaja sam sebe tarpit
jer i nebo tarpi samo sebe
i more i munje
i kosići i kokotići
i raslinje
Niko ne može izabrat di će i kad će
ni kakov će na svit doć
ma može kako če i kakov će
iz svita poć


Jure Franičević Pločar

Solin

 NIKO NE MOŽE - evo pjesma Jure Franičević Pločara uz moju fotku iz SOLINA...."Niko ne može izabrat di će i kad će / ni kakov će na svit doć /ma može kako če i kakov će /iz svita poć....."

BRANIT ĆU KUĆU MOGA OCA

Branit ću kuću moga oca protiv vukova
Protiv nevremena branit ću kuću moga oca
Protiv poreznika protiv ideologija
Protiv zavjere
Branit ću kuću moga oca protiv zločina
Protiv zelenaštva protiv nepravde
Izgubit ću stoku izgubit ću vinograde
Bolest će uništiti ljetinu stabla
Ali ću braniti kuću moga oca
Kad mi otmu oružje
Branit ću je golim rukama
Branit ću je zubima branit ću je divljački
Ali ću branit kuću moga oca
Kad ostanem bez ruku bez ramena
S razvaljenim prsima branit ću je krvavim srcem
Branit ću je svojom dušom
Branit ću je očinjim vidom ali ću braniti
Kuću moga oca
Kad umrem kad se izgubi moja duša
Kad se moje srce pretvori u zemlju
Kad više ništa ne ostane od mene
Kuća moga oca
Stajat će
Uspravno


Boris Maruna 

Marune - Velebit

BRANIT ĆU KUĆU MOGA OCA - za ovu fenomenalnu domoljubnu pjesmu Borisa Marune, najprikladnije mi se učinilo dodati moju fotku sa odmorišta Marune, sa Velebita....

NEDOSTAJU MI

1.
Nedostaju mi čisti ljudi, one duboke žene,
oni što su život šutke pisali svojim nutarnjim svjetlom
i za sobom ostavljali tragove žeravice,
tako da se mi drugi još grijemo

2.

Već ih dugo nema, pretvorili su se
samo još u lošu fotografiju,
u papir za zamatanje po kojem se ne prebire

3.

A imali su oči, drhtali su
od duha i požude, njihov ljudski stid
zaplamsao bi tek pred onim zadnjim stvarima,
koje bi oni svojim pukim postojanjem
znali prevesti na razumljiv jezik trajanja,
u neku kretnju ili cvijet, gutljaj ili sklopljene oči,
osmijeh u kutu usana, dugo držanje ruke u ruci
uz još pokoju riječ; tako novi davni ljudi

4.

Sada je svijet, o, bezimeno čudesan! Oblici su savršeni.
Mlada je radost nagla i naprasita.
Sve mi se čini lijepim, ispunjenim.
Opet blesav i naivan hrlim ulicom,
stalno vidim što nikada nisam vidio,
sve se trajno preoblikuje, novo i blistavo,
podrugljivo i veselo: u svijetu nema više
odricanja ni oskudice

5.

I razgovori su već spremni: govori se po receptima,
značenja su nedvosmislena, nema se tu što gonetati,
sve slike unaprijed su smišljene: though this be madness,
yet there is method in it; kadšto zastanem,
tako udobno sam ne nužno nesretan,
sad me uz običnu kavu časte tihom glazbom
i informacijama: tko će tu odoljeti

6.

Pa ipak, nedostaju mi...itd.

Nikica Petrak 

Split

 NEDOSTAJU MI - evo Nikica Petrak uz moju fotku iz SPLITA...."Opet blesav i naivan hrlim ulicom,/stalno vidim što nikada nisam vidio,/sve se trajno preoblikuje, novo i blistavo,/podrugljivo i veselo: u svijetu nema više/odricanja ni oskudice....itd itd"