ponedjeljak, 31. prosinca 2018.

SRETNA NOVA GODINA

Svako jutro, svako slovo,
Nova staza, put u novo,
Jer u srcu ima mjesta
Za još bezbroj takvih cesta.
A kad stigneš tu gdje piše
"Nema dalje, nema više"
Moraš samo znati riječi
Pa u drugu stazu prijeći.

Gle, na jelki natpis sja -
Sretna nova, sretna nova !
Gle, na jelki natpis sja -
Sretna nova godina !

Ima takva staza jedna
Sa pedeset i dva tjedna,
Sedam puta množiš dane,
Sve na takvu stazu stane.
Staza ima jednu jesen
I proljeće jedno ima,
I još ima jedno ljeto
I na kraju staze zima.

Gle, na snijegu natpis sja -
Sretna nova, sretna nova !
Gle, na snijegu natpis sja -
Sretna nova godina !

Sretna nova godina !


Arsen Dedić 

Split

SRETNA NOVA GODINA - evo moja čestitka za Novu Godinu iz SPLITA uz pjesmu Arsena Dedića .....

subota, 29. prosinca 2018.

JUTARNJI ANĐEO

Od nekog vremena osjećam osobitu
naklonost prema anđelima
nalazim ih u svim vrstama treperenja
u podrhtavanju jutarnjeg autobusa
u šalici kave u nazdravljanju dobrog jutra
zalijepljene za revere mornarske dolame
obješene o kazaljke sata nad Pjacom
prisluškuju sve moje pa i one najniže riječi
dotiču me na način koji me čini nesigurnijim
na svom neuvjerljivom jeziku
ne znam što bih im rekao
dok mi se uvlače u sve žurnije korake
listaju moje novine upućuju uredsko računalo
raspoređeni u finom ustroju na vrhu olovke
nespremne da mi odzdrave kako priliči
učim ih iznova kako počinje dan
za koji više nisam siguran gdje i od čega nastaje
za čiju lakoću nisam siguran krije li navještenje
tajim ih da mi ne oduzmu svojstvo svjetlosti
one iz koje ih jasno mogu gledati
naslućujući ih
do vidljivosti koja ne prilazi
do prisnosti i onoga što od nje ostane

Jakša Fiamengo

Split - Pjaca

 JUTARNJI ANĐEO - evo opet Jakša Fiamengo sa svojim jutarnjim anđelom i mojom fotkom sa Pjace iz SPLITA....

petak, 28. prosinca 2018.

MELKIOR KAD BIJAH

Melkior kad bijah nosio sam smirnu
Do kamene bunje što se svjetlom prože;
Heroda ne slušah, jer što silnik može
- Pratio sam zvijezdu jašuć' kroz Kostirnu.

Jastožera, mreže, vrše, parangali
Ostaše ko spomen na zimsku Komižu
Sa mnom vol i tovar još ušima strižu;
Tražio sam Boga: Gdje je Isus mali?

Vidio sam samo osvjetljene bore,
Vidio sam samo namreškano more,
Svetoga Mikulu i Svetoga Jurja,

Sve što radost nosi i sve što nas žulja...
Tražio sam Dijete, ne nađoh mu dvore
Doli u svom srcu što ga milost ljulja.

(I Baltatzar isto, Gašpar i sva rulja
             što se tu zateče)


Jakša Fiamengo

Split, Đardin

 MELKIOR KAD BIJAH - evo kako Jakša Fiamengo to u svojim stihovima o Božiću piše....a evo i moja fotka iz SPLITA iz Đardina uz pjesmu....

četvrtak, 27. prosinca 2018.

ZADNJA ZIMA

Stiže ona zima a ja ne znam način
Kako joj se oprijet otokom okovan;
Otokom sa kojim stalno se ortačim,
Na kojem sam bio školjka, gmaz i ovan;

Na kojem sam bio ljeto od svih ljeta,
Lav mletački, rogač, medvjed Dalmatinčev;
Galijot i pjesnik, martir i profeta,
Marulova sjena i prikaz Lovrinčev;

Na kojem ću skončat, usidren u postu
Prosinačke bure sa vjerom u Krista
Da ustupim mjesto uglednijem gostu;

Na kojem je račun svega što me ima
I na čiju zemlju tijelo već mi prista
Jerbo sve me boli, jerbo stiže zima.

Jakša Fiamengo

Split


ZADNJA ZIMA - eto stigla je i ta zima, i prosinačka bura kakvu je Jakša Fiamengo  prorekao u svojoj pjesmi, za svoju zadnju zimu...Počivao u miru Božjem!!!!...evo pjesma uz moju fotku, ne sa njegovog otoka, ali je iz njegovog SPLITA....
 



subota, 22. prosinca 2018.

BETLEHEM U NAŠOJ KUĆI

Velike kubike svjetlosti te noći
Cijela će obitelj primiti u njedra,
Noć će opet biti zvjezdana i vedra
Jer ima se rodit, jer ima nam doći.

Betlehemsku špilju lako ćemo riješit
Plastikom i drvom, gipsom i papirom:
Noć će prosut blagost, ispunit nas mirom
Jer će nas pohodit, jer će nam se smješit.

Pastiri, mudraci, Marija i Josip
Pristupit će boru, s anđelima doći
I pazit na Dijete da u Svetoj noći
Ne dobije kašalj, ne dobije osip.

I Dijete će usnut, pokrenut vremena
A mi s Majkom pjevat: Nina, nana, nena....


Jakša Fiamengo 

Split - na Pjaci

 BETLEHEM U NAŠOJ KUĆI - evo pjesma Jakše Fiamenga, uz ovo vrijeme isčekivanja Božića....a evo i Betlehem na Pjaci sa moje fotke iz SPLITA.....

nedjelja, 16. prosinca 2018.

MALA PJESMA O MAJKAMA

Sad moja majka putuje. Majke su uvijek na putu
one putuju od sinovljeve košulje do košulje,
od dugmeta do dugmeta na kaputu,
one putuju tlapnjama svoje djece,
njihovim restoranima i sobama.
Slijede ih.
Majke žive pod suncem sinova i tihih pjesama.
Majke su dragi slabi svemiri što vječno odlaze
u neku lijepu neizvjesnost, u malu tjeskobu,
one pišu pisma koja nikada do kraja ne znamo.
Male daleke majke što ih katkada slutimo.
Sve naše majke o kojima šutimo.
Koje nas uvijek s nama samima uspoređuju.
One neprekidno putuju u neku potajnu suštinu,
one se nikad iz uličica ljubavi ne miču
pa ipak, one su uvijek na putu u svijet: svome sinu.
Od nade do nade, od pažnje do pažnje, u tminu.


Milivoj Slaviček

Somewhere over the clouds

MALA PJESMA O MAJKAMA - mislim da ovdje ne treba ništa dodati nego uživati u stihovima Milivoja Slavičeka...uz moju fotku...(ovdje sam i ja majka koja putuje...)(post scriptum: 3. Nedjelja Došašća posvećena je Majkama...a 3.Adventska svijeća simoblizira Radost)


srijeda, 12. prosinca 2018.

MONUMENTUM PERENNE

Jednom kad bude nebo nisko i dan siv,
vijući se ko tamjan nad jesen ugašenu,
pod spomenik, meni podignut, doći ću još živ,
satrven i pognut, vukući svoju sjenu.

Na podnožje ću sjesti tih i umoran.
I spustiti lice na noge od kamena.
O tako stran, ko putnik nikom znan.
Na stijeni toj i sam ko pusta stijena.

Vječiti bjegunac od slave ovoga svijeta,
nad sobom ću začuti, ko pritajen glas,
odjeke davne s kipareva vitkog dlijeta,
pod kojim se ukazao moj maleni stas.

Čut ću ko odjek njezan kuckanje odozgora,
kad s pažnjom klesao je tugu mog pogleda.
I težak, kad je brazdao dubinu mojih bora.
I oštar, kad je usne mi ovijo crtom jeda.

Slušat ću, kao mukli tutanj iz dubine,
kad kleso je ramena i grudi uzburkane.
I kao svrdla krik, što u srzi tvrdoj skrine,
kad mi je urezivo oko srca rane.

Sam na vjetru tome koji noseć lišće suho
mom spomeniku plete vijenac oko glave.
I motajuć se oblači ga u purpurno ruho,
sred jeseni kasne, ko sred prazne slave.

Klonut ću tada tako nijem i tmurna lica
na lik svoj od kamena, pod kojim pust je svijet.
S ramena njegovih odletjet će uplašena jata ptica
dalje, na svoj put, na jug, u sunčani let.

Nikola Šop 

Solin - Spomenik Papi Ivanu Pavlu II - Bit ćete mi svjedoci


 MONUMENTUM PERENNE - za ovu pjesmu Nikole Šopa, svidjelo mi se staviti ovu moju fotku iz SOLINA....

utorak, 11. prosinca 2018.

KOJA SI ZAGONETNO

Koja si zagonetno
prišla i sišla u me odjednom,
ne znam zašto si postala moj ljepši,
bolji život. I zašto si ostala jedino u mome snu
moj život. I zašto si drugome dala, otuđila od mene
moj život. I ostavila me bez moga života…
Koja si
zagonetno
prišla.
I ostavila me bez moga života…

Josip Pupačić 

Podstrana


KOJA SI ZAGONETNO - evo opet danas Josip Pupačić ....zagonetno....sa istog mjesta....uz moju fotku iz Podstrane.....

ponedjeljak, 10. prosinca 2018.

GROBOVI STARIH HRVATA

Pronašli su vas. Stare Hrvate. U grobovima
I tek vrlo bojažljivo rekli da ste to vi
iz X. i XI. stoljeća
dok ste još bili svoji
Tko će znati kakav je to pomor bio
A možda ste naprosto odlazili u raj
redom koji je određen
Što li se (i opet) sa starom vašom zemljom zbiva
bolje da i ne znate
Oni koji znaju
nemaju sna ni počinka



Milivoj Slaviček

Solin

 GROBOVI STARIH HRVATA - evo danas na obljetnicu smrti Prvog hrvatskog Predsjednika jedna pjesma Milivoja Slavičeka....uz moju fotku iz SOLINA, s mjesta na kojem baš jesu grobovi starih Hrvata...."Što li se (i opet) sa starom vašom zemljom zbiva/bolje da i ne znate....." kaže pjesnik....a čini se da riječi mogu vrijediti i danas...

subota, 8. prosinca 2018.

PJESMA O TIŠINI

Ona se uvijek javi kad zanoća.
U večernjici svako veče sija.
U tami bdije, u lišću ćarlija,
A njena sestra zove se Samoća.

Ne laže nikad. Ne osvaja zvukom.
Blagoću ima stare mame.
Ko dobar drug je; zagrli te rukom
I punim smisla govori ti mukom,
Ili ti ruku položi na rame.

Ako ti srce sija od vedrine,
Milinom svojom ona je uveća,
Ako je tamno, teret s njega skine,
I otvara mu vidik u dubine.
I katkad u njem zatreperi sreća.

Dobriša Cesarić 

Podstrana

 PJESMA O TIŠINI - na ovom mjestu kao što je ovo sa moje fotke iz Podstrane kraj Splita, izvrsno se uklapa Pjesma o tišini Dobriše Cesarića.....

petak, 7. prosinca 2018.

MEMENTO

Moj se vidokrug širi
I modro nebo svoj odsjaj
U mojim očima stiže
To je trenutak jednom u stoljeću blizak
Kapetan spuštajte jedra
Jer sve smo bliže
U dušu mi udaraju zaspali sanjari
Moja nerođena djeca
Tuga prepolovljena mjesecom
Njene usne zarobljene mirisom voća
Iza mutnih stakala kuća na obali
Koje smo ostavljali na milost i nemilost sjeti
Koja se postupno i sigurno nastanila u nama


Željko Krznarić 

Split - Podstrana

 MEMENTO - evo jedan memento Željka Krznarića....a uz moju fotku iz Podstrane kraj Splita....

četvrtak, 6. prosinca 2018.

BUDI MOJA NOĆ


Dođi, koja si moja
u moju noć.
Stvori, koja si moja
moju noć:
Utišaj ovu tišinu.
Umiri ovaj mir. Utopi
ovu smrt. Proširi ovu
sobu. Razori ovaj zid.
Podigni ovo nebo. Pomiri
ove sjene. Pokosi
ovu kišu. Uglazbi
ove suze. Rascvjetaj
ove ruke,
Sazidaj ove riječi. Izliječi
ove oči.
I postani moja noć.
Budi
moja noć.


Josip Pupačić

Split - Podstrana


BUDI MOJA NOĆ - da se malo podsjetimo na Josipa Pupačića i njegov stil....uz moju fotku iz Podstrane kraj SPLITA.....

srijeda, 5. prosinca 2018.

BOŽJI DOLAZAK

„Kad Bog dolazi na svijet, tada dolazi po nekom
čovjeku na svijet.“
(Herbert Fendrich)

Kad Bog dolazi na svijet,
on želi po tebi doći na ovaj svijet.
Ne dođe li po tebi, kako će doći na ovaj svijet?
Ne dođe li po tebi, u čemu je smisao tvojega života?
Ne dođe li po tebi, tko si ti?

Kad Bog dolazi na svijet, on ne pohađa uglednike.
Ne pohađa vladare.
Ne ističe se.
Ne zadržava se na glavnim gradskim trgovima.
Ne skreće pažnju na sebe.
Ne mari za sjaj.

Kad Bog dolazi na ovaj svijet, on želi ući u tvoj dan.
Njemu je dostatna tvoja običnost.
Tvoja blizina.
Njemu je dovoljan prijazan osmijeh.
Toplina dlana.
Komad kruha.

Kad Bog dolazi na ovaj svijet, on ima vremena.
On ima vječnost.

A ti, kad Bog dolazi na ovaj svijet,
imaš samo ovaj trenutak.
Samo ovaj susret.
Samo ovu uzdrhtalu ruku koja treba tvoju ruku.
Samo ovo skromno srce koje želi naći dom u tvojem srcu.
Kad Bog dolazi na ovaj svijet,
on ti se u njemu i po njemu želi darovati.

Kad Bog dolazi na ovaj svijet,
on je spreman proći mimo njega
samo da bi došao do tebe.

Ali tvoj put do Boga vodi samo kroz ovaj svijet.
Prođeš li mimo svijeta, prođeš li mimo čovjeka,
prošao si mimo Boga.

Kad Bog dolazi na ovaj svijet,
on bez oklijevanja napušta raj,
da bi raj zauvijek postao dio tvoga srca.
Da bi tvoje srce u živote mnogih donijelo raj.
Da se tvoj život, da se život ovoga svijeta,
nimalo ne bi razlikovao od njegova života.

Stjepan Lice 

Dubrovnik- Crkva Sv Spasa

 BOŽJI DOLAZAK - evo uoči Sv Nikole, stihovi za razmišljanje...baš kako nas Stjepan Lice zna potaknuti...a uz pjesmu evo moja prošlogodišnja fotka iz DUBROVNIKA, iz Crkve Sv Spasa....

utorak, 4. prosinca 2018.

MODRO VEČE

Ovo je veče slikano kroz modri filter šutnje.
Modra je planina modre ulice modri zidovi krovovi.
Na nebu modri oblaci s najvećim tamnomodrima.
I krošnje su modrozelene, tmaste i tihe,
i vjetar, pun i strastan, modar je.
Taj vjetar koji je daleko više
od onoga što se uči o njemu.
Taj vjetar koji je čitavo jedno hujanje raspeto:
rijeka daleka, modra, što šumi, gusta, niza slapove.
Modre su mi usne od tinte i od smrti.
Modre mi oči i lice s plavim leptirom pred sobom.


Milivoj Slaviček

Šibenik

 MODRO VEČE - evo jedno modro veče Milivoja Slavičeka uz moju modru večer iz ŠIBENIKA......



ponedjeljak, 3. prosinca 2018.

NASTANJEN UVIJEK

Opružen u noći, s pjesmama oko glave
u koštacu s trajanjem, s velikim prastarim vremenom koje prolazi
među potresima i brodolomima, negdje kraj prozorā otvorenih u mrak.
O, naviknut na odupiranje, smlavljen prostorima i tihim zubima, opružen.
Vječni mrak posut našim sijalicama
dok traju unutarnje pošasti i dok nastojimo stupiti u zemlju bratstva
pomiriti naš duh sa Svijetom, sasvim ispočetka.
Sam, tih i opružen u vremenu koje će proći, jer mora proći, i bit će zaboravljeno.
Pogledati u sebe i poći još dalje, pomaći još za koji stih
tu pravu istinu kojom smo opsjednuti, to nastojanje
da se nađemo, da pronađemo sebe, svaki od nas
dok se nismo izgubili u uzaludno opjevanim godišnjim dobima
i sistemima filozofija i nazorā. Da munja kroz naše srce stalno sja
među mašinama, metar-dva od praga pada.

Milivoj Slaviček

Split

 NASTANJEN UVIJEK - ovi stihovi Milivoja Slavičeka odlično mi se uklapaju u moju fotku iz SPLITA.....evo dio stihova.....

nedjelja, 2. prosinca 2018.

MOJ ISUS KRIST

(Uz šansonu Gesù Bambino)

Nije li dijete naših tjeskobâ, aspiracijâ, željâ
taj mali dečko što pade među tisućljeća?
Reče nam da smo vječni, da duša nam je besmrtna
i da smo, takvi kakvi smo, Božja djeca
Je li nam itko ikad rekao više
tražeć/donoseć odgovore na prastara naša pitanja?
Na tom području na kojem uz osnivače religija
pjesnici i filozofi ispisuju svoja čitanja
Čemu ne častit tog mališana, tog smirenog mladića
iz kojeg je zračila snaga, odanost (anti)sudbini?
Taj dječak jedna od najljepših naših je priča
što zasta nad milenijima u kojima smo bili




Milivoj Slaviček
Split - jaslice u crkvi Sv Frane

 MOJ ISUS KRIST - za početak Došašća evo jedna pjesma Milivoja Slavičeka...uz koju sam dodala svoju fotku iz SPLITA (prošlogodišnje jaslice iz Crkve Sv Frane)....

petak, 30. studenoga 2018.

PONAVLJANJE LJUBAVI

Matku Peiću


Mala zemljo iskašlji stoljeća i udahni zrak iz visine,
progrizi razbojišta na panju Gvozda ispredena,
zgrušana pjesmo do daha probodena, izbodena.
Ti si ona junica što su joj kosti polomljene,
ona topla bujica mlijeka niz lipe i omorike,
blaga blizina malenih.
Treba se razbočiti, zamukati do dúge tihim sumrakom.
Prisjati dragim kamenom u mreži paralela i granica,
na tom oklopu kornjače:
srcem svih paćenja, stolnom svjetiljkom savjesti.
Meku mi svoju njušku stavi na rame,
u oči da se gledamo: dvije dobrote.
Evo izgovaram tvoje ljupko, strasno ime: Hrvatska.


Milivoj Slaviček

Plitvice


PONAVLJANJE LJUBAVI - nikada dosta ponavljanja ljubavi, pa eto opet Milivoj Slaviček, koji pjesmu posvećuje Matku Peiću....a ja dodajem svoju fotku sa PLITVICA ... nikada dosta ponavljanja Plitvica....

četvrtak, 29. studenoga 2018.

PRIMJEDBA IZ EPOHE

Kroz gnjila koračao sam vremena
znajući sve to
čitajući dobre humoriste
pišući svoje knjige i postajući legendom
Doprijevši do dna napredne tuge, nemoći i zadahâ
ostadoh čist i mudrima drag:
jer sam i neopazice tome svoj posvetio život


Milivoj Slaviček

Plitvice

 PRIMJEDBA IZ EPOHE - evo danas jedna odlična "primjedba iz epohe" Milivoja Slavičeka, uz koju mi se odlično uklapa ova moja fotka sa PLITVICA....


srijeda, 28. studenoga 2018.

PJESMA O RIJEČI NIKAD

Teška i neshvatljiva je to riječ
Pogledajte, govori se i događa se:
A on se nikad nije vratio
Ali to nikad neće biti
Nikada te više neću vidjeti
Nema nade, jer nikad se još nije dogodilo
Nikad nam više neće biti tako
jer ništa se ne vraća i ni mi se nikad više
nećemo pojaviti nigdje ovdje
nigdje nikad nitko od nas
nitko od nas nigdje više
Otišao je Svijet, zamaknuo u druga stoljeća
i u druge sne

Milivoj Slaviček

Plitvice

 PJESMA O RIJEČI NIKAD - evo opet Milivoj Slaviček...uz moju fotku sa PLITVICA...možda je i ovdje riječ o riječi Nikad...hoće li ovo lišće i ovaj plod ikada više biti na ovim granama....zamijenit će ga drugi...kao i nas...

utorak, 27. studenoga 2018.

VESELJE

Istraživanja svemira i mikrokozmosa
A onda opet zabavna glazba
Izvještaj o bombardiranjima i pobunama
A onda opet zabavna glazba
Zasjedanje o pojedincu u mnoštvu i o piscu kao slobodnom duhu
A onda opet zabavna glazba
Razmišljanje o ljubavi, zapravo o onoj ženi ili o ovim večerima jučer i prekjučer
A onda opet zabavna glazba
Predvečerje s povjetarcem i stare religije
A onda opet zabavna glazba
Problem prenaseljenosti i budući gradovi
A onda opet zabavna glazba
Osmo predavanje o mentalnoj higijeni i petnaesto o obilnim moralnim devijacijama
A onda opet zabavna glazba
Suvremeni jezik u životu i literaturi
A onda opet zabavna glazba
Povijest moga naroda i njegova kulturna baština
A onda opet zabavna glazba i jeftini filmovi
Moglo bi se čak pomisliti da smo vrlo veseli

Milivoj Slaviček

Znojmo

 VESELJE - e pa ova pjesma Milivoja Slavičeka definitivno mi dobro ide uz ovu moju fotku sa graničnog prijelaza Znojmo....i to baš danas....


četvrtak, 22. studenoga 2018.

IMA JOŠ MJESTA U SVIJETU

Ima još mjesta u svijetu
gdje veče pripada sebi i silazi
gdje su kuće naprosto za stanovanje
gdje se zemlja naprosto prostire
a staze, jednostavno, služe stanovnicima
Gdje jezero ima svoj fini led
a sobe očekuju došljake
Gdje bregovi znaju da su blistavi bregovi
i da su porodica bregova
i ništa više


Milivoj Slaviček

Plitvice


IMA JOŠ MJESTA U SVIJETU - da,da...čini se da bi to mjesto o kojem Milivoj Slaviček pjeva, mogle biti PLITVICE sa moje fotke....(ako se ne uzme u obzir prevelik promet ljudi koji ih žele vidjeti)

srijeda, 21. studenoga 2018.

KAD SE LUPIŠ SJEKIROM PO NOZI DOK CIJEPAŠ DRVA

onda ne misliš na poeziju
ili na velika djela
ili na politiku
ne prkosiš Bogu
malen si kao zrno graška
dok čekaš da bol
prestane.
Kada te izbuše geleri
od minobacačke granate
onda ne razmišljaš o dojmu
koji ostavljaš na žene
ili o nacionalnoj himni
zavučeš se pod kamen
i čekaš da bol prestane.
Kada se za tobom zatvore
vrata istražnog zatvora
onda misliš o slobodi.

Tomica Bajsić 

Plitvice

 KAD SE LUPIŠ SJEKIROM PO NOZI DOK CIJEPAŠ DRVA - kako realistično to Tomica Bajsić opiše u svojim stihovima...a evo uz pjesmu moja fotka sa PLITVICA.....

četvrtak, 15. studenoga 2018.

ŠEST GODINA ČEKANJA

Koliko već noći za redom
Liježeš u krevet pod rubom zvona
Pritisnuta kubicima stvari
Koje su nas odijelile od života
I glava ti pada na madrac
Udarcem sidra u nespokojno dno.
Tri tisuće noći, petsto,
Tisuću?
Dvije tisuće i više.



Tomica Bajsić

Split

 ŠEST GODINA ČEKANJA - ima nešto u ovoj pjesmi Tomice Bajsić, našeg ratnog pjesnika, a što me podsjeća na današnji dan '91 u Splitu....(ne ponovilo se!)

srijeda, 14. studenoga 2018.

KAD DOĐE PRAVI ČAS

Ja ću ga poznati: osvanut će dan visok
Kao sunce, sunce kao
Gora, tjedan kao godina
I ja ću zbaciti vrijeme s leđa
I mom strahu, i mom kroničnom bronhitisu, mojoj astmi
I mojim hemoroidima neće biti traga
I ja ću staviti ad acta sve primljene uvrede
Sve nenaplaćene račune i osjećati se ponovo
Kao da mi je osamnaesta
O veliki Bože
Kad dođe pravi čas
Ja ću zbaciti vrijeme s leđa
Kao prljavu potkošulju maloga državnog činovnika
I ustati kasnije nego inače (neka samo čekaju
U uredu) i pomno se izbrijati u starom ogledalu
Obući bolje odijelo
Zataknuti karanfil, ispiti dva špricera natašte
Nazvati svoju djevojku iz mladosti
I ugovoriti sastanak za poslijepodne
I potom
Kao nekad
Lijep, čist i uspravan
Preći ću pola Zagreba pješke
I uspeti se na
Strossmayerovo šetalište
I otići do Sabornice
Odmaknuti ustranu stražara i
Ušetati unutra kao mali bog
I dobaciti karanfil najzgodnijom tajnici
Dati predsjedavajućem
Nogom u stražnjicu
I jednostavno reći: Sjednica je
Završena.

Idite u miru svojim kućama,
Idioti!

Boris Maruna 

Zagreb


KAD DOĐE PRAVI ČAS - ne znam je li Boris Maruna ovako zamišljao "taj čas", ali čini mi se kao da se baš tu ....kao na mojoj fotci iz ZAGREBA.... spremio krenuti....

utorak, 13. studenoga 2018.

NIKO NE MOŽE

Niko ne može izabrat ni dušu ni tilo
ni broj postolih ni jakete
ni kad će ni kakov će na svit doć
u rasvanuće oli u smarknuće
ni hoće li vitar lomit grane ol će rosit
ol će ga zateć bonaca oli karvavi rat
niko ne može izabrat ni ko će mu bit mat
ni otac ni sestra ni brat
i niko ne može ništa remuntat
život vaja izdurat
ko maslina kraj gomile ol sova navar kuka
bor na račiću
Vaja sam sebe tarpit
jer i nebo tarpi samo sebe
i more i munje
i kosići i kokotići
i raslinje
Niko ne može izabrat di će i kad će
ni kakov će na svit doć
ma može kako če i kakov će
iz svita poć


Jure Franičević Pločar



Solin

 NIKO NE MOŽE - evo pjesma Jure Franičević Pločara uz moju fotku iz SOLINA...."Niko ne može izabrat di će i kad će / ni kakov će na svit doć /ma može kako če i kakov će /iz svita poć....."

ponedjeljak, 12. studenoga 2018.

BRANIT ĆU KUĆU MOGA OCA

Branit ću kuću moga oca protiv vukova
Protiv nevremena branit ću kuću moga oca
Protiv poreznika protiv ideologija
Protiv zavjere
Branit ću kuću moga oca protiv zločina
Protiv zelenaštva protiv nepravde
Izgubit ću stoku izgubit ću vinograde
Bolest će uništiti ljetinu stabla
Ali ću braniti kuću moga oca
Kad mi otmu oružje
Branit ću je golim rukama
Branit ću je zubima branit ću je divljački
Ali ću branit kuću moga oca
Kad ostanem bez ruku bez ramena
S razvaljenim prsima branit ću je krvavim srcem
Branit ću je svojom dušom
Branit ću je očinjim vidom ali ću braniti
Kuću moga oca
Kad umrem kad se izgubi moja duša
Kad se moje srce pretvori u zemlju
Kad više ništa ne ostane od mene
Kuća moga oca
Stajat će
Uspravno


Boris Maruna 

Marune - Velebit
BRANIT ĆU KUĆU MOGA OCA - za ovu fenomenalnu domoljubnu pjesmu Borisa Marune, najprikladnije mi se učinilo dodati moju fotku sa odmorišta Marune, sa Velebita....

nedjelja, 4. studenoga 2018.

NEDOSTAJU MI



1.
Nedostaju mi čisti ljudi, one duboke žene,
oni što su život šutke pisali svojim nutarnjim svjetlom
i za sobom ostavljali tragove žeravice,
tako da se mi drugi još grijemo

2.

Već ih dugo nema, pretvorili su se
samo još u lošu fotografiju,
u papir za zamatanje po kojem se ne prebire

3.

A imali su oči, drhtali su
od duha i požude, njihov ljudski stid
zaplamsao bi tek pred onim zadnjim stvarima,
koje bi oni svojim pukim postojanjem
znali prevesti na razumljiv jezik trajanja,
u neku kretnju ili cvijet, gutljaj ili sklopljene oči,
osmijeh u kutu usana, dugo držanje ruke u ruci
uz još pokoju riječ; tako novi davni ljudi

4.

Sada je svijet, o, bezimeno čudesan! Oblici su savršeni.
Mlada je radost nagla i naprasita.
Sve mi se čini lijepim, ispunjenim.
Opet blesav i naivan hrlim ulicom,
stalno vidim što nikada nisam vidio,
sve se trajno preoblikuje, novo i blistavo,
podrugljivo i veselo: u svijetu nema više
odricanja ni oskudice

5.

I razgovori su već spremni: govori se po receptima,
značenja su nedvosmislena, nema se tu što gonetati,
sve slike unaprijed su smišljene: though this be madness,
yet there is method in it; kadšto zastanem,
tako udobno sam ne nužno nesretan,
sad me uz običnu kavu časte tihom glazbom
i informacijama: tko će tu odoljeti

6.

Pa ipak, nedostaju mi...itd.

Nikica Petrak 

Split

 NEDOSTAJU MI - evo Nikica Petrak uz moju fotku iz SPLITA...."Opet blesav i naivan hrlim ulicom,/stalno vidim što nikada nisam vidio,/sve se trajno preoblikuje, novo i blistavo,/podrugljivo i veselo: u svijetu nema više/odricanja ni oskudice....itd itd"


utorak, 30. listopada 2018.

SPREMAN BUDI SVAKOG ČASA

Ne zakivaj nogu za tlo
niti gradi strehu nad glavom

Spreman budi svakog časa
podići šator i
utrnuti vatru na otvorenome

Pjevaj sa štapom u ruci
i piši štapom po pijesku

Jedan samo nosi teret - krila
i jedan samo slijedi put - lijet

Nema biča nad tvojim plećima
niti hajke na tvojim putima

Tvoj hod je pjesma
tvoj trag je zapis

Ivan Golub

Krka - Visovac

 SPREMAN BUDI SVAKOG ČASA - evo danas je ispraćen naš pjesnik i teolog Ivan Golub, vjerujem da je bio spreman...baš kako i kaže i ovoj svojoj pjesmi...a ja uz pjesmu stavljam svoju fotku sa KRKE...


ponedjeljak, 29. listopada 2018.

JESENJA PJESMA

Danas su odletjele ptice na sunčani jug,
danas su briznule vode ko krv iz dubokih rana,
a jablan, bezimen junak, vijori kosama grana.

Svirajte vaše ljepote, nosači jesenjih boja,
bacite maglene sante; bregovi plešu u svili.
U diple zadipli, momče, u gajde, starče zacvili.

Cvatu siva nebesa. Pjevajte grlate vode.
Na dnu se zelenog mora školjka biserna krije.
A stari opaki vjetar huluči, vrišti i vije.

Nebo je pjano i ludo. Ždrijebe se pticama čudi
za kojima u bijesnom trku nestaju crni vagoni.
Gle! krilat netko na brijegu u božji bubanj zvoni.

Pjesma je rođeno čedo, riječi su ukrale snove,
pa bježe nekud u letu. Prostori beskrajem zjape,
a voćnjaci, beznadno goli, kroz suze mole i vape.

Josip Pupačić

Split

 JESENJA PJESMA - evo opet jesenski stihovi....sada Josipa Pupačića, uz moju fotku iz SPLITA....

nedjelja, 28. listopada 2018.

KIŠOVITI DANI

Nebo zaogrnulo ogrtač mrk, jednolik, umoran.
Ujutro rano počela kiša srebrna,
I sipi, i sipi, uz lagan šum.
Neprestano.

U sobi mrak. Blijed, bolestan.
Bljesne,
Zagrmi,
Sijevne
Munja
Te malo
Zasvijetliv
Nestane
Zauvijek.
Nepoznat glas, uz posao, pjeva
Poznatu, staru ariju,
Neprestano.

Ovi dani kišoviti, mrakom oviti,
Rastužiše me;
Počeo sam čeznuti za plavom ljetnom večeri,
Kad bih dragoj djevojci dolazio nasmijan.

Dragutin Tadijanović

Splistski aerodrom

 KIŠOVITI DANI - baš kao što Dragutin Tadijanović u svojoj pjesmi kaže...kišoviti dani...rastužiše me...pa evo njegovi stihovi uz moju fotku sa Splitskog aerodroma...."Nebo zaogrnulo ogrtač mrk, jednolik, umoran./Ujutro rano počela kiša srebrna,/I sipi, i sipi, uz lagan šum.
Neprestano....."

četvrtak, 11. listopada 2018.

HRVATI MI IDU NA JETRA

Hrvati mi idu na jetra
Nikakvo čudo: družim se s njima
Već trideset i osam godina


Kao prvo, svi sve znadu.
Drugo, ostavljaju smeće za sobom.
Treće, u stanju su da vam probiju uši
S revolucijom i ženama.
Dim njihovih cigareta puni barove
U trokutu između Münchena
Vancouvera i sidnejskih dokova:

U lijevoj mladi luk
U desnoj komad pečene janjetine
U džepu Katekizam hrvatskih kamikaza.
Dodajmo tome da uvijek nalaze
Ispriku za svoje postupke;
Kao veliki ruski državnici
Uvijek nađu prikladan savjet:
Zašto ne pišeš osjećajne pjesme?
Ti bi trebao biti borbeniji!
Od tebe smo s pravom očekivali više.
Govore Hrvati.

Vi možete zajebavati poeziju,
Ali ne i mene, odgovaram ja.

I to je dovoljno da se uvrijede
-Bilo što je dovoljno da se uvrijede-

Zapale novu cigaretu i
Emigriraju nekuda.
Ponekad ih ne vidim godinama
Ponekad desetljećima.

Ja pokupim smeće za njima
I ugradim ga u sljedeću pjesmu.
Ne moram naglašavati da žalim
Što se tako lako vrijeđaju.
Ali hrvatski pjesnik ima pravo
I rodoljubnu dužnost
Da kaže što mu ide na jetra.

U mom slučaju to su Hrvati.

Možda je posrijedi onaj panični osjećaj
Da su ti ljudi dio moje sudbine?
Možda je razlog u činjenici
Da polako ali sigurno gubim živce?
Možda.

Dopuštam razne mogućnosti, ali ne vidim
Nikakvoga razloga za čuđenje.

Boris Maruna 

Split-Kaštela-Čiovo

 HRVATI MI IDU NA JETRA - mogu razumijeti Borisa Marunu kad ovako kaže, jer..."hrvatski pjesnik ima pravo/I rodoljubnu dužnost/Da kaže što mu ide na jetra"......  stihovi su mi se odlično složili uz ovu moju fotku s polijetanja sa Splitskog aerodroma.....

nedjelja, 23. rujna 2018.

BLISTAVA DUGA


Kad prođemo mnoge pute, prolaze i staze,
mnoga ustrajna i mukotrpna traganja,
kad smo gotovo sve provjerili i prozreli,
odjednom osjetimo da smo mnogu tričavost,
mnogi suvišan teret sa sebe odbacili,
da laganije hodamo i smirenije gledamo,
da nam je vidokrug postao znatno uži
no posve čist i sveden u čvrsto središte.
Vidimo da se oko nas otapaju tamne natruhe,
da grubosti postaju mekše, da isčezavaju
mnogi tvrdi obrisi i oštri bridovi
koji su nas toliko ranjavili i mučili,
a ostaje jasan sjaj, jedan i jedinstven,
izdvojen i postojan u svome sijanju;
ostaje nepomućena prozračnost i lakoća,
i blistava duga, visoka i nedostižna,
uzdignuta iznad svih oporosti svijeta,
rođena poslije dugih kiša, u plaveti.

Nikola Milićević


Split

Split
 BLISTAVA DUGA - ovo je samo komadić duge koja se niotkud stvorila na nebu s moje fotke iz SPLITA, možda i nije tako fascinantna kao što se mene dojmila, ali zato evo fascinantni stihovi Nikole Milićevića i njegova Blistava duga....

srijeda, 19. rujna 2018.

MOLITVA ZEMLJI

S. S. Kranjčeviću ili jadnicima moga naroda

Hotio bih da se vratim
svome srcu - tvojoj mjeri
Volio bih da se vratim
svojoj tajni - tvojoj vjeri

Hotio bih da se vratim
svome kriku - tvojoj boli
Volio bih da se vratim
svojoj smrti - tvojoj kobi

Neka vatre što ih nosiš u svom dlanu
ko hridine k nebu mojom krvlju planu

Neka tmurne vode što ih bilom biju
proključaju ko vrulje iz mojih očiju

Neka gorko bilje što u tebi niče
ljekovitim cvatom iz mog grla kliče

Josip Pupačić 

Solin


MOLITVA ZEMLJI - uz današnji rođendan našeg pjesnika Josipa Pupačića, evo njegova pjesma uz moju fotku iz SOLINA.....

nedjelja, 16. rujna 2018.

ISIJAVANJE LJUBAVI

Koliko druga bića oživljavamo.
Ljubavi je svojstveno da se priopćuje, da žari. Ljubav se ne može prešutjeti.
Ona, neizreciva, nužno dopire do ljubljenog bića i prožima ga.
I poput plime preplavljuje onog koji ljubi.
Možete zabraviti usta ljubavi.
Možete je oslijepiti.
Možete joj ruke odsjeći.
Ona će se priopćivati.
Ona će zboriti, ona će svijetliti, ona će bivati sve više. I neće vas mimoići.
Samo je voljom moguće istinski voljeti.
Sve je ostalo patvorina.
Privid.
Jer ljubav je zauzeta, ustrajna i bodra.
I premda poznaje putove, njoj nije nužno da se kreće po njima.
Ona se razlijeva među bićima i kroz njih.
I ne zazire od onih koji se mrve po stranputicama.
Ljubav nije moguće zadržavati.
Ona prebiva u odnosima i njima se hrani.
Valja slijediti poticaje ljubavi i isijavati je svakom riječi, svakim dodirom, svakim dahom.
Isijavati je svakom biću.

Stjepan Lice

Solin

ISIJAVANJE LJUBAVI - evo danas jedno prekrasno isijavanje ljubavi u stihovima Stjepana Lice, uz moju fotku sa susreta katoličkih obitelji iz SOLINA....

ponedjeljak, 10. rujna 2018.

ČISTI PIJESAK

    Prolaziš ovim svijetom kao da bosonog gaziš
vlažnim pijeskom na obali.
    Za tobom ostaju jasno obrubljene tvoje stope
koje kazuju ponešto o tebi i tvom putu.
    A onda nadođe val, zapljusne, izbriše stope
i više nema ničega, ni traga, ni znaka, ni
tvoga puta.
    Samo čisti, ravni, netaknuti pijesak.
    I oblaci u visini.

Nikola Milićević


Split - Podstrana

 ČISTI PIJESAK- evo opet malo stihova Nikole Milićevića, uz moju fotku iz Podstrane kraj Splita...

četvrtak, 6. rujna 2018.

VRIJEME LJUBAVI

Kad prođe ova neobična mjesečina
Koja je provalila daleki put od mene do tebe,
Plašljivo obojena srebrom,
kad odleti drhtava ptica koja živi od topline moje ruke,
i još me osvaja, sitnim koracima približava nebo,
mojim otvorenim očima,
kad prođe ovo sporo i teško ljeto
vezano svojim remenom za jesen,
kad stanu svi satovi koji su otkucavali
opojne i bujne vrtove,
poslije tople kiše,
kad sve prođe,
pretvorit ću se u zrno pijeska sto ga nosi vjetar
prema središtu usamljene zvijezde,
bit ću voda koja ispire šljunak
i od toga postaje mutna
i umorna,
bit ću prazan trg sa sjenom nečijih stopa
stablo obraslo šutljivim bršljanom što vene,
samo sjećanje na samu sebe,
u času umiranja,
jednostavna riječ zaboravljena u grlu,
nikad izgovorena,
pokušaj smješka koji se hrani
podnebljem jedne pjesme,
koju nisam znala ispjevati
ni proživjeti.

Irena Vrkljan 

Split - Podstrana

 VRIJEME LJUBAVI - evo pjesma Irene Vrkljan uz koju dodajem svoju fotku iz Podstrane....

četvrtak, 30. kolovoza 2018.

ŽIVOT JE MORE

Život je more, pučina crna
Po kojoj tonu mnogi što brode
Nije mi srce plašljiva srna
Ja se ne bojim velike vode

Lome me vali, nose me struje
Oseka sreće, a tuge plima
Šiba me nebo bičem oluje
Al' još se ne dam i još me ima

U jutra rana plaše me sjenke
Minulih dana
Sjećanja mutna kao u laži, kao u snu
Ipak se borim, ipak se nadam
Sve manje letim, sve više padam
I sve su jače ruke što me vuku dnu

Možda će žena svilenog bedra
Koja me zove i pruža ruke
Uliti vjetar u moja jedra
Do nove žene, do nove luke

Život je more

Arsen Dedić

Split

 ŽIVOT JE MORE - evo malo za kraj kolovoza još mora, sada uz pjesmu Arsena Dedića....i nije baš olujno more, ni pučina crna, ali uz malo mašte ova moja fotka iz SPLITA iz Podstane, može pratiti pjesmu....

srijeda, 29. kolovoza 2018.

PUSTINJA

Sreli smo karavan
i pitali ljude
gdje su oaze.
Pogledi su njihovi imali srce
i zato nam nisu zaobišli istinu.
Rekli su,
da se kupaju u mirisu rijeke,
što pušta svoj vrat preko grebena
i bljuje sebe.
Kazali su istinu,
zaključio je suputnik.
Ali,
iako to nije bila laž,
rekli su je ljudi iz karavane,
koja je bila -
fatamorgana.

Josip Pupačić

Dalmatinska Zagora

 PUSTINJA - evo zanimljiva pustinja kroz stihove Josipa Pupačića i kroz moju fotku iz Dalmatinske Zagore.....

utorak, 28. kolovoza 2018.

USTA TAJNE

Rekla sam sve, i sve je
ostalo tajna: usta orhideje
šapuću neizmjerje
sve odzvanja,
i znano se s neznanim sklanja.
Rekla sam sve i sve je
ostalo tajna: ljubav nesaznana
što šuti do kraja,
i stoga,
samuje s dušom, do boga.
Jesam li rekla sve baš zato
da ostane skrito i nepoznato?
Da skuti Svarožića
pometu
cvjetiće divljih otkrića?
Rekla sam sve, ne znajuć
kako ne reći, kako tajnu
zadržat u riječi;
i kako nju, slobodnu i sjajnu
munju mojih sanja,
svezati strahom od priznanja.

Vesna Krmpotić

Split

 USTA TAJNE - evo opet malo stihova Vesne Krmpotić, sada uz moju fotku iz SPLITA.....


ponedjeljak, 27. kolovoza 2018.

ŽENE, MLADIĆI, LJETO

O podne se na šetalištu slete mnoge žene
- O odakle sve dođu? - 
ko jata tica
što ispod plavog neba k nama na zemlju se spuste

Žene šume
kroz ljetni zrak i duše sanjarskih mladića
i laki koraci im nose laka tijela

Ne, žene nisu s ove zemlje!
Već to su izdna nebrojenih plavih noći naše mladosti
bijele čežnje izrasle u tijela

O žene
za vas
rastvorili smo dvore naše mladosti!

Al korak žena zvoni tuđ i dalek

Sve žene opet odu
ko jata ptica
što isčeznu za plavim zavjesama ljeta

Na koncu naših pogleda
red stabala visok sam koraca

Antun Branko Šimić

Split - Peristil

 ŽENE, MLADIĆI, LJETO - evo sve što je i Antun Branko Šimić opjevao u svojoj pjesmi, može biti i na ovoj mojoj fotki iz SPLITA, sa Peristila...u podne....žene, mladići, ljeto....

nedjelja, 26. kolovoza 2018.

VJEČITI RASTANAK

Ja sam oko
ti si jedna od mojih mnogih suza
rađaš se iz mog bola
i čim se rodiš, rastaješ se sa mnom
Zbogom suzo sretnija bih bila
kada bih mogla plakati za tobom
umjesto što tobom plačem

Vesna Krmpotić

Dubrovnik - Lokrum

 VJEČITI RASTANAK - evo za oproštaj od Vesne Krmpotić, njezina pjesma i moja fotka iz njenog DUBROVNIKA...




četvrtak, 23. kolovoza 2018.

SFINGA

Još ti lijepo stoje stoljeća i bore,
Nabrane od šutnje, klesane od kiša;
Još ti se u oku ljulja staro more,
A pitanja tvoja tamnija su, tiša.

U tvoj crni granit, u to lice s pijeska
Lav vremena zuri, dugim repom maše;
U jeziku tvome nova noć se ljeska
I jeza se širi, i riječi se praše.

Ti si uvijek ista - grobovi su drugi!
Sačuvat ih treba u povijesnoj fugi
Za cijeli naš život, posut divljom soli.

Bježi gusto vrijeme iz zvijezdanog ringa
A i Peristil je samo jedna sfinga,
Tajna od ljepote, napukla od boli.

Jakša Fiamengo

Split - Peristil

 SFINGA - još me ne prestaje inspirirati Jakša Fiamengo...a uz njegove stihove evo moja sfinga sa Peristila iz SPLITA....


nedjelja, 12. kolovoza 2018.

ČEŠĆE NEGO INAČE

Ima dana kad češće nego inače
naš govor izjednačujemo s onim morskim
postupno izmjenjujemo ljetne rečenice
slojeve jezika amplitude daha
upućeni u nejasnu meteorologiju
u naš govor uključujemo ptice
na njihov se lebdeći način nešto lakše
sporazumijevamo s vjetrovima
spravnima za sva visinska orgijanja
ima dana kad nas češće nego inače
nebeska strujanja pomlađuju
kad se bez većeg napora prostiremo
svim svojim najvišim slojevima


Jakša Fiamengo


Split

petak, 10. kolovoza 2018.

RATNA II.

Ako se dobro nagnem:
na dnu mog mrtvog bunara,
tamo, na boku, leži
spaljeni čovjek

Zgrčen,
zbrisana lica,
ugljen, suh,
odmotana mumija

Ruke drži
karakteristično za taj slučaj,
onako, kako se drže
kad se u silnoj radosti
htjelo reći mama

Nikica Petrak
Knin


RATNA II - evo Nikica Petrak i njegova II ratna, uz moju fotku iz KNINA sa kninske tvrđave...a uz sjećanje na Gordana Lederera, jednog od najboljih snimatelja, ubijenog iz zasjede iz agresorskog snajpera, dok je prenosio istinu o  Domovinskom ratu....da se ne zaboravi!

četvrtak, 2. kolovoza 2018.

LAKRIMATORIJ

Imam te svjetlosti
imam te gdje si glas
što me rekao što me drži
kao kamen pod tvrdim jezikom
gdje si zdjela svijeta
gdje si placenta zore
krušno nepce podneva
i pozlaćeni smiraj
imam te gdje je neizmjerno
tvoga bilja tvoga zvjerinja
ranjavam te cvijetom izazivam
brašnom i solju vinom i octom
imam te gdje si prosto more
gdje su premorena gdje puštaš
mlaz iz kamena iz pustare
gdje si sunce i gdje si žeđ
gdje si molitva blitva jod
gdje su te pune oči
gdje si drača što iskri
i užiže zvijezde dostiže
visinu tajne uzdah plamena
imam te gdje si suza
prepoznajem tvoje rublje
sada kad te je tako puno
u obrvama pod noktima
u posudi za milost
u spužvi i u oprostu

Jakša Fiamengo


Split

LAKRIMATORIJ - lakrimatorij Jakše Fiamenga (lakrima-suza) uz suze sa ispraćaja Olivera...
 

nedjelja, 29. srpnja 2018.

BAR SE NADAM

Bar se nadam kako ćete neku
zapjevati moju kad mi bude poći
kad mi bude da slušam kroz jeku
zadnju pjesmu zrikavaca u noći
kad mi bude da me se objesi
kad mi bude: što sam bio - jesi

Bar se nadam da će neko more
izliti iz stiha kojim tjera vale
neke moje večeri i zore
štap prosjački, knjige i sandale
kad mi bude kruh užitka prijesan
kad mi bude: što ćeš biti - jesam

Bar se nadam: uzet će u ruku
netko moje rime i zapis intime
gonetati, razdijeliti puku
kada skončam u progonstvu zime
i bespućem kad nastave ceste
kad mi bude: što će biti - jeste

Bar se nadam: uzet će u usta
netko moje ime, izreći što treba
kad mi tijelo posrne i susta
i u kamen urežu se neba
kad izlijem svoje zadnje piće
i kad bude: što će biti - bit će

Jakša Fiamengo 

Split - Prokurative

 BAR SE NADAM - Bože moj, odlučija si nam danas uzet Olivera, ne znaš li da si s njin uzeja sve one komade naših srca što ih je on ispunija svojim postojanjem...Pivaj nam Olivere, dok počivaš u miru!!!!
Evo za oproštaj pjesma Jakše Fiamenga, uz moju fotku iz SPLITA, sa Prokurativa, koje ostadoše prazne i zamantane....


četvrtak, 26. srpnja 2018.

BOG NAD PJACOM

Ko da tuče posred mene tako tuče
Sat nad pjacom i u njemu, svom podnevu,
Ko da skuplja cijeli grad, sav muk i vrevu
Da podijeli s nama vrijeme svemoguće.

Ko da cijeli grad izbija, ko da zbraja
Za navijek sve svoje prisutnosti bijele,
A i nas nadasve; od svjetlosti cijele
To što jest i jesmo u zvonu svom spaja.

Još i sad sjenom na pločnik izlizan
Po dnevno pričešće sred uvale rodne
Dolazim pred njegov vječni mehanizam.

I dok skuplja ure što u suncu bježe,
Sa svakom pomnožen (da se ne razvodne),
Tuče on i sve nas u zagrljaj steže

U podne na trgu, u trgu na podne.

Jakša Fiamengo


Trogir


BOG NAD PJACOM - a iako ni ovo nije pjaca iz stihova Jakše Fiamenga, i nije baš točno podne, ipak mi se čini da uz stihove može ići ova moja fotka iz TROGIRA....


utorak, 24. srpnja 2018.

BLISTANJE

Malo moje more, zasićeno Bogom,
Sliko sa zvonika, lelujavi brode,
Što sa neba nježne preslikavaš vode
I mekoću daješ mom životu strogom.

Malo moje more, pamćena tišino,
Usječena u me ko u živu stijenu,
Što mi život pružaš i kad nudiš pjenu,
Što sjaš iz plićina i pališ ko vino.

Malo moje more, nasukano u me,
Maslinasta krvi, tirkizni kristalu,
Što si odjek plime i glasanje šume.

Malo moje more, prostro po žalu,
Nevažno je s vjetrom plesti naše niti,
Važno je samo blistati i biti.

Jakša Fiamengo


Trogir


BLISTANJE - ovo blistanje Jakše Fiamenga vjerojatno nije iz TROGIRA, ali može biti baš kao s moje fotke....

utorak, 10. srpnja 2018.

ŽARA

od početka 
godinama tisućljeća
pretvaramo
JEZIK U PISMO
je                smo
    je        smo
JESMO
ssssssssssssss



Jakša Fiamengo

Trogir

ŽARA - a  čini se kao da je maloprije Jakša Fiamengo napisao ove stihove, a ja dodajem svoju fotku iz TROGIRA...gledajući zastave i poredak kakav vidim u finalu....