ponedjeljak, 31. listopada 2022.

KONAČNO JEDNOG DANA

Konačno jednoga dana ja ću biti mrtav
Zapuhnut u kut nekog dvorišta kao jesenski list
Okrenut na leđa kao stara muha
Insekt koji je vidio previše svjetla. 
To će biti tako. 
Sve drugo će biti sporno
Govorit će da ja nisam znao kako se pišu pjesme:
"Sam je ostavio svjedočanstva u tom smislu!" 
Drugi će, naprotiv, tvrditi
Da sam ja pokazivao nekakav put
Kojim bi trebala proći čitava hrvatska poezija
Kao griješne duše kroz vatru. 
Treći će prihvaćati sve što sam napisao
Postavljat će retorička pitanja:
"Zamislite, obzirom na to da nigdje nije našao
Ni sreću ni zadovoljstvo?"
Idući tom linijom bit će i onih
Koji će - kao u Shakespeareovu slučaju -
Dokazivati ne bez svake osnove
Da ja nikada nisam ni postojao:
Na taj ću način biti s vremenom pretvoren u ideju
Neku vrstu sumaglice na tržištu gluposti. 
Kad bih mogao, ja bih se složio sa svima njima
Ali ja ću biti neutralan u čitavu sporu:
Nakon konfuzna života
Smrt će biti sabrana i potpuna.


Boris Maruna



Hum

petak, 21. listopada 2022.

ALEJA GLAGOLJAŠA

Put u Povijest vodi tamo gdje ga nema;

U lijevak počela, u kolijevku štenja:

Od Slova do Vrata iza kojih drijema

Najmanji Grad grada, Grad od priviđenja.


A dolina plodna, znakovi kraj puta:

Vidikovac, Razvod, Stol za blagovanje...

Humščinom s Misalom Žakan Juri luta

I zazivlje zorz, i sunce ga žanje.


Zna se: Izum Pisma Sveta braća dijele

S travaricom biskom od lišća imele,

I pije ih zemlja, blago na ispaši...


I dok listaš Povijest poput brevijara 

Procesiju vidiš (oko te nne vara):

Od Roča do Huma gaze glagoljaši.


Jakša Fiamengo


Hum

nedjelja, 2. listopada 2022.

NAŠE KUĆE

Ove kuće, grúbe, síre,
sve u srićne náše dâne,
Pune smiha odjekuju
kroz ponistre rasplanzâne.

I čarčidu čárčki máli
po svih vártlih na grınámi
I činí se ko da lize
svítla rádost po stinámi.

Pere Ljubić


Solin

subota, 1. listopada 2022.

IMAMO VELIKIH IZGLEDA

Naslonjen na prvu jutarnju vijest
Vjerujem u sve ono što ćemo ispraviti
Zamijeniti riječi i ostati tu gdje jesmo
Jer tebe imam jedinu
Tvoje usne šapuću najtiše i najrazgovjetnije
I vjerujem u jednu novu rijeć
I most od tvog trbuha do tvojih zjena
Vjerujem u tebe i hrabrost takvih žena
Koje su zagledane u daljinu hrabro disale
Počešljanih kosa
S tobom ću sporije stariti
Obećaješ mi to zaglavljena 
Neodvojiva od pogleda
Zvonike u magli po zvuku raspoznajemo
I imamo velikih izgleda
Da okrenemo svima leđa
Dok po nama pljušte nepovoljne vremenske prognoze

Željko Krznarić




Dubrovnik