ponedjeljak, 31. listopada 2022.

KONAČNO JEDNOG DANA

Konačno jednoga dana ja ću biti mrtav

Zapuhnut u kut nekog dvorišta kao jesenski list

Okrenut na leđa kao stara muha

Insekt koji je vidio previše svjetla. 

To će biti tako. 

Sve drugo će biti sporno

Govorit će da ja nisam znao kako se pišu pjesme: "Sam je ostavio svjedočanstva u tom smislu!" 

Drugi će, naprotiv, tvrditi

Da sam ja pokazivao nekakav put

Kojim bi trebala proći čitava hrvatska poezija

Kao griješne duše kroz vatru. 

Treći će prihvaćati sve što sam napisao

Postavljat će retorička pitanja:

"Zamislite, obzirom na to da nigdje nije našao

Ni sreću ni zadovoljstvo?"

Idući tom linijom bit će i onih

Koji će - kao u Shakespeareovu slučaju -

Dokazivati ne bez svake osnove

Da ja nikada nisam ni postojao:

Na taj ću način biti s vremenom pretvoren u ideju

Neku vrstu sumaglice na tržištu gluposti. 

Kad bih mogao, ja bih se složio sa svima njima

Ali ja ću biti neutralan u čitavu sporu:

Nakon konfuzna života

Smrt će biti sabrana i potpuna.


Boris Maruna



Hum

petak, 21. listopada 2022.

ALEJA GLAGOLJAŠA

Put u Povijest vodi tamo gdje ga nema;

U lijevak počela, u kolijevku štenja:

Od Slova do Vrata iza kojih drijema

Najmanji Grad grada, Grad od priviđenja.


A dolina plodna, znakovi kraj puta:

Vidikovac, Razvod, Stol za blagovanje...

Humščinom s Misalom Žakan Juri luta

I zazivlje zorz, i sunce ga žanje.


Zna se: Izum Pisma Sveta braća dijele

S travaricom biskom od lišća imele,

I pije ih zemlja, blago na ispaši...


I dok listaš Povijest poput brevijara 

Procesiju vidiš (oko te nne vara):

Od Roča do Huma gaze glagoljaši.


Jakša Fiamengo


Hum

nedjelja, 2. listopada 2022.

NAŠE KUĆE

Ove kuće, grúbe, síre,
sve u srićne náše dâne,
Pune smiha odjekuju
kroz ponistre rasplanzâne.

I čarčidu čárčki máli
po svih vártlih na grınámi
I činí se ko da lize
svítla rádost po stinámi.

Pere Ljubić


Solin

subota, 1. listopada 2022.

IMAMO VELIKIH IZGLEDA

Naslonjen na prvu jutarnju vijest

Vjerujem u sve ono što ćemo ispraviti

Zamijeniti riječi i ostati tu gdje jesmo

Jer tebe imam jedinu

Tvoje usne šapuću najtiše i najrazgovjetnije

I vjerujem u jednu novu rijeć

I most od tvog trbuha do tvojih zjena

Vjerujem u tebe i hrabrost takvih žena

Koje su zagledane u daljinu hrabro disale

Počešljanih kosa

S tobom ću sporije stariti

Obećaješ mi to zaglavljena 

Neodvojiva od pogleda

Zvonike u magli po zvuku raspoznajemo

I imamo velikih izgleda

Da okrenemo svima leđa

Dok po nama pljušte nepovoljne vremenske prognoze


Željko Krznarić


Dubrovnik