četvrtak, 21. lipnja 2018.

KORABLJICA

Domaćim je ognjem rastjerana zima,
Versima haruacchim Marula i družbe,
Gjore, Marin, Gjivo od iste su službe
- O sretan je jezik što ih takve ima!

Sve što sklad je svijeta tim se glasom rubi,
Korabljica morske utvrđuje pute;
Hanibal i Petar istu vjeru ćute
- O sretan je jezik što ih slovom ljubi!

K istoj luci jedra Kačićeva stižu,
Botić s vilom pjeva sred baštinskog plova
- O sretan je jezik što mu slavu nižu!

Sve od glagoljaša zemljom hode oni
Što jezikom svijetlim ispuniše slova
- O sretan je jezik što u njima zvoni!

Jakša Fiamengo

Split

 KORABLJICA - a evo kako Jakša Fiamengo časti hrvatske pjesnike (i okuplja ih u svoju korablju)...a ja uz pjesmu dodajem svoju fotku iz SPLITA.....

utorak, 19. lipnja 2018.

USNULO MORE

to more što je panoramu čitave jedne
                                                   zvijezde usnulo
što se stalno premješta iz jednog mora u
                                                               drugo
iz jednog kraja šutnje u drugu vlast nad
                                                          sobom
udaljeno od sebe i preblizu glasu kojim se
                                                          dozivlje
to umorno more kad usne svoju izrečenost
što se stalno premješta iz vida svog mora
                                                          u neki viši vid
koje spava koje ni samo ne zna kako je
                                          dospjelo u svoj san
kad porijeklo svoje ispituje kad se o
                                          njemu još manje zna
to more što je panoramu čitave jedne
                                          zvijezde naselilo
što je čitavo jedno more čitavu jednu
                                          epohu prouzrokovalo
da bude da šuti da ima svoju zvijezdu
nebo i more se motre i sve stvari na
                                            svijetu se motre
i nikad neće biti dovoljno svijeta za
                                                  motrenje
i nikad neće biti dovoljno vida da se sve
                                                   uoči
ulazimo u oko i izlazimo iz oka
i nikad nam dosta oka nikada naše
                                                 radoznalosti
nebo i more se motre i jedno od drugog
posuđuju boju posuđuju oči
nebo i more uporno se motre

Jakša Fiamengo

Galešnjak

 USNULO MORE- kao i obično u stihovima Jakše Fiamenga, uživam....i dodajem svoju fotku GALEŠNJAKA, srcolikog otičića u Pašmanskom kanalu....

četvrtak, 7. lipnja 2018.

TRAG U PISMU

Neke manje, neke više
riječi ostavljaju trag u pismu
katkad je sasvim običan, katkad nejasno nov
ostavljaju velika i mala slova, znakove, zapise
neobično svagdašnje, obično izuzetne
pokrivene prahom da ih na miru gonetamo
teže od nemjerljivog, dublje od svih značenja
neke čak i nisu riječi već samo trag
izvorska voda, vrč kuhanog vina
prolazi se preko njih kao preko kućnog praga
izlizanog od tako česte uporabe
neke se raspadaju, neke su kosti govora
kitnjasti paunov rep, rastopljeno zlato
tihe kao galeb u visini, kao zora nekrunjena
pune glasova, otežale od umora
neke su kao zanavijek zaključana vrata
s nekima ne  znam što ću, neke me zbilja
ne podnose


Jakša Fiamengo

Arheološki muzej Narona - Vid

TRAG U PISMU - a uz ovu pjesmu Jakše Fiamenga, evo trag u pismu s moje fotke iz Arheološkog muzeja Narona, iz Vida u blizini Metkovića....
 

srijeda, 6. lipnja 2018.

USUSRET VODAMA

Recite zemlji i travama,
da sam siromah;
šapnite pticama rijeke:
Osamljen klati se netko.
Kažite jablanu bijelom:
Tih je
i tužan ko voće.
Viknite zvijezdama mojim:
Propast će,

skitnica jedan!

Josip Pupačić

Neretva

USUSRET VODAMA - a svejedno je koja je rijeka, Josip Pupačić je ovo mogao napisati i na svojoj Cetini, ali i na Neretvi sa moje fotke...."Recite zemlji i travama,/da sam siromah;/šapnite pticama rijeke:/Osamljen klati se netko..

utorak, 5. lipnja 2018.

TRAŽIM

Tražim pjesmu u riječi i dan u čovjeku,
tišinu laganu i modru.
Reci mi, gdje pitome i jasne vode teku?
Gdje je ptica što pjeva na svom odru?
Tražim hlada, a sunce me peče
i ginem od svjetlosti i iskara.
Zna li netko gdje su krila koja donose veče,
ljubav što u ledu izgara?
Tražim drvored u kojem nitko ne šeta,
grad u kom se ne govori ni molim ni hvala. 
Tražim malo ludosti na kraju svijeta,
jer mi je pamet dodijala.

Nikola Milićević 

Neretva

 TRAŽIM - evo pomalo slično kao i Nikola Milićević u ovoj svojoj pjesmi...i moja fotka sa NERETVE....