Prikazani su postovi s oznakom Split. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Split. Prikaži sve postove

četvrtak, 7. ožujka 2024.

SPOMEN NA SPLIT

Pri morju, pri plavomu morju,
kak senja je z kamena grad,
tam želje navek mi letiju,
tam pak bi se vrnuti rad.

Tam sunce je žarko kak ogenj,
i mehko zna dragati val,
tam dan se oprašća tak težko,
ostavit je morje mu žal.

Tu car je zezidal si dvore,
pred puno i puno sto let,
tu naša je v mramoru slava,
pod poljem, gde trn je i cvet.

Nad gradom se breg zazelenil,
vse pute zasenil je bor,
v daljini su otoki, mesta
i morje i nebo odzgor.

Na otoku grad je jen mali,
vu morje je štel da beži,
al nisu ga lepoga dali,
za obalu zid ga drži.

Vu luki se njišeju ladje,
il roj se metulov to sel,
vsi šari, a dalko, tak dalko
još jeden je mali i bel.

Na hridi su črne ciprese
i veter si z vali šumi,
tu grobje muči i počiva,
tu sladko i dugo se spi.

Al v gradu je očih kak sunce
i rečih kak mesečna noć,
i komu vu srce su došle,
Ne da i ne da mu se proć.

– Pri morju, pri plavomu morju
kak živa popevka je kraj,
tam lepo bi živeti bilo
i lepo vumreti takaj.


Dragutin Domjanić


Split


ponedjeljak, 29. siječnja 2024.

TVORAC JE GOLEM

Tvorac je tako golem
da u misao 
ne stane.

Da iz sna viri.

Da u čuđenje
ne stane.

Da dva čuđenja
nisu dovoljna.

Srce vjernika
tek mu je 
po mjeri.


Zvonimir Balog


Split

nedjelja, 21. siječnja 2024.

AKO SU OBLACI OVCE

Ako su oblaci ovce,
kako pjesnici kažu,
bijele i sive
što na nebu
iznad naših glava žive,
zašto, kad im vjetar
nevidljivim škarama
runo šiša,
na zemlju ne pada vuna
nego - kiša.



Zvonimir Balog


Split

četvrtak, 4. siječnja 2024.

TAMO GDJE PRESTAJE PJESMA

stvarnosti u stvarima, što je to pjesma
čujna ljuska najobičnijeg luka
koja plače plače istinito
poslije svakog svlačenja

svjetlost – čista ogrebotina

ali sjećanje je već nešto treće
blaga ili opora korekcija
stvarne ljubavne kretnje
tinja tinja i onda se raspleše
u svakom valu razgovornog jezika

stvarnosti u stvarima, što je to pjesma
kakva je to vrsta gibanja
zar napisano voljenje, a ne ne
samo su mrzitelji sve vjerno učinili
tebe težak kameni križ
u grudima kako mi se
okreće mi se okreće
bože, rodi ga se

Anka Žagar


Split

srijeda, 6. prosinca 2023.

VRAĆANJE

Katkad u vrevi ljudi posve stranih
Neko te lice sjeti mrtva druga.
Nestanak njegov ponovo ti rani
Zbunjeno srce, i svlada te tuga.

U žamorenju začuješ mu glas
I ti ga vidiš. Izašav iz mraka
U tebi živi. Ali samo čas:
Desetak, dvadesetak koraka.

Prošlost se javi slatko kao flauta
U zimskoj noći. Ti mu gledaš kretnje,
Smijeh, govor čuješ davne neke šetnje.

No kad te naglo truba nekog auta
Trgne, odjednom nestane mu lika:
Oko tebe su lica prolaznika.


Dobriša Cesarić



Split

četvrtak, 30. studenoga 2023.

O DALJINI I OVOM OVDJE

daljina ima lijepo lice,
da čovjek poludi, toliko lijepo,
a ovo ovdje nema ništa,
ono samo postoji

srijedom je daljina
s moje lijeve strane,
subotom s desne

srijedom izgleda sretno poput djevojke
koja je trenutak prije kupila cipele,
ili se vratila od frizera,
Bože moj, kako bih htio doći do njenog središta,
poznajem sva lica, imena, prizore,
kuće, ulice, gradove,
čitavu povijest lijeve strane prostora,
lijeve strane daljine,
ali koliko god zakoračim prema njoj,
ona se za toliko odmakne prema sebi

subotom je daljina srijeda u zrcalu,
ipak, lice djevojke kao da je malo umorno,
melankolično, kosa joj je neuredna,
ponekad se skriva iza dima cigarete,
jedino madež na njezinu desnom obrazu
poziva na radost: ja sam ta točka koju crtaš,
kojoj ideš, kojoj ne dolaziš, ne budali,
ostani gdje jesi, možda si upravo ti točka
koju crtam, kojoj idem, kojoj ću doći

u ostale dane daljinu ne uspijevam
prilagoditi svome položaju
pojavljuje se urotnički, iznenada,
zavrti me lijevo-desno, ispred-iza,
gore-dolje, unutra-vani, bez i sa,
kroz i između, zbog i unatoč
tako da je ne mogu vidjeti,
doći do daha,
stati na svoju stranu

i to je uglavnom sve što vam u ovom trenutku
o daljini i ovome ovdje mogu kazati,
i o sebi, uostalom


Krešimir Bagić


Split

srijeda, 29. studenoga 2023.

SONET NA POKLON

U početku sive, kišljive jeseni
Srce mi je bilo žalosno, umorno:
Razapinjalo ga sjećanje, sumorno
Na sunčano proljeće i život svileni.

O, modra nebesa! O, listovi zeleni!
U meni mlada ljubav raskošno svjetluca,
I moje tužno srce jače, vedrije kuca:
Dani su sad svijetli, i mirni, i srebreni.

U tvojim očima gori tiha radost,
Djevojko Sulamit (ulje u kandilu).
Obožavam tvoju ljepotu i mladost.

Tvoje vitko tijelo lijepo je, savršeno.
Ništa se ne može tajiti na silu:
Pred tobom prigibam glavu i koljeno.

Dragutin Tadijanović


Split

utorak, 28. studenoga 2023.

PONOĆ

Hodamo oslonjeni jedno na drugo,
jedva dirajući zemlju koljenima.
Klupe u parku
slijede nas dvije po dvije.
Zvijezda polako kaplje
u tvoju čašu.

Zvonimir Golob



Split

subota, 25. studenoga 2023.

KAD JEDNOG DANA PRISJETIM SE SVEGA

Kad jednog dana prisjetim se svega
i svome srcu tiho kažem, spavaj
uzalud je bilo
pod svjetiljkom i pahuljama snijega
ja bit ću sama i sve ce biti mirno.
I neću znati što se sa mnom zbiva
prolazit će neki ljudi kraj mene
kao da me nema.
 
I čitav život bit će mi na dlanu
svi susreti, sva obećanja
tako mnogo mi smo htjeli
i samo pjesmu čujem dobro znanu
mi djetinjstvo smo naše u snu sreli
bar da mi kaže gdje da pomoć tražim
u kasnoj noći ovaj stranac
koji odlazi bez riječi.
 
A ide svome kraju ova zima
i blijeda zora već je blizu
u daljini grad se budi
ja moram dalje, uvijek nade imam
dok pokraj nas su prijatelji – ljudi
Jer tako malo zapravo nam treba
cvijet na stolu, topla soba
i predah poslije duga puta.
 
Kad jednog dana prisjetim se svega
i začudim se svome licu
što promijenilo se nije
kad pomislim na ono što nas čeka
što se negdje u daljini krije
Tko će mi u tom času snage dati
sam je čovjek kao slamka
što oluje je nose.


Željko Sabol



Split


subota, 27. svibnja 2023.

VOLIM TE BUDALO MALA

Ljutiš se bez veze
brinu te sitnice
tako često imaš
zamišljeno lice
 
Ljutiš se bez veze
i iz čista mira,
kriv ti je telefon,
radio što svira.
 
Ljutiš se bez veze
pravi razlog nemaš
kad bi ja u društvo
ti se kući spremaš
 
Ali ja ću opet
preko svega prijeći
sto puta me pitaš
sto puta ću reći

Volim te budalo mala
kad bi samo, samo znala
nije ovo igra, šala
volim te, budalo mala
 
Ljutiš se bez veze
okrećeš mi leđa
ponekad pred svima
moj te pogled vrijeđa
 
Ali ja ću opet
preko svega prijeći
sto puta me pitaš
sto puta ću reći


Željko Sabol


Split

četvrtak, 25. svibnja 2023.

ČUJEMO SE, VIDIMO SE

Koliko već dana
sjedim pokraj knjige
uvijek iste strepnje
uvijek iste brige

Ti me zoveš
pitaš što se sa mnom zbiva
budi malo strpljiv
ništa nisam kriva

 Sve će opet biti
dobro i u redu
ne mogu u utorak
ali mogla bi u srijedu

Oko mene skripta
formule, papiri
gdje je sada tvoj pogled
da me malo smiri

Čujemo se, vidimo se
kad vremena bude
izaći bih i ja htjela
u grad među ljude

Čujemo se vidimo se
još će biti dana
kad se svega toga riješim
javit ću se sama

Željko Sabol

Split

četvrtak, 21. srpnja 2022.

VEČE

Kad bijeli danak za gorama mine,

Večeri rujne zatreperi krilo,

U svetu prošlost duša mi se vine

I sveg se sjetim što je nekad bilo:

Kad svaki zračak onih zvijezda mali‘

Anđelskim plamom punjaše mi grudi,

Sanjivom dolom kad sićani vali

Pričahu milje što ga srce žudi;

Kad svaki svijetak što ravnice krasi

Stvaraše ushit na licu mi mladom,

Kad slavuj-tice zadrhtali glasi

Zgrijavaše krvcu svetinjom i nadom…

I sada veče trepti krilom blagim,

Po plavom svodu zvjezdice se nižu,

I sada zefiri sa mirisom dragim

Kô tajni pozdrav do meneka stižu;

I sada slavuj nježnu pjesmu budi,

I zvijezde sjaju tajanstvenom draži,

Al‘ moja duša u daljinu bludi,

Daleko tamo svoju ljubav traži.


Miroslav Krleža



Split

subota, 11. lipnja 2022.

OLOVKA

Preda mnom hrpa olovaka,
svakom ću napisati
samo nekoliko redaka
dok vrh ne otupi. Nikada ne posižem
za drugom, usred stiha. Što je započela
neka sama i dovrši
i to je pravedno.

Oznake su različite, drugi brojevi
i druga velika slova na vrhu
koji su zagrzli zubi i govore
o tvrdoći grafita. Svaki stih
i svaka pjesma pišu se drugom olovkom
za kojom posižu riječi,
a ne moja ruka
i to je pravedno. Riječ bol
traži tvrđu, riječi zauvijek i nikada više
ostavit će žijebove na papiru
i kad se prah grafita
raspe po čitavoj stranici.
A imenice i pridjevi
kojima iskazujem radost
što ti postojiš, ako postojiš,
ili nezgrapni i uplašeni glagoli
koji pokušavaju izgovoriti
što ću učiniti s tobom
dok budemo sjedili na klupi, sami
i ispod tvoje zvijezde?

Hoće li tada vršak olovke biti nož
kojim ću obilježiti mjesto
na kome si ležala uza me
ili tek ubrana ruža, bez uspomena
i ožiljaka?
Ako ja ne znam
ti ćeš je naći na mome stolu
i pokriti srcem.

Zvonimir Golob



Split

četvrtak, 16. prosinca 2021.

PISMO MRTVOG PJESNIKA

Jer Ja sam umro
i sada se nalazim na nebu
umoran od hodanja i pisanja
jedem posvećeni kruh
zasjenjen jedino tobom, Gospodine
koji si upravo progledao na sve strane
svijeta, gledajući ovo digano nebo
i pitam se vidiš li me uopće
jer to sam ja, uz Tebe se budim
dijete koje kaže da je Tvoje
pjesnik i još k tomu stari
Osjetiš li očinski požar u sebi
podmetni ga sinu svojemu
neka gori od sreće
neka izgori od ljubavi

I dok sam visoko gore
slijedio Tebe
i pravio reda na horizontu
raspoređujući zamišljene legije
svakojakih časti za sebe
kao kakav centurion
odozdo netko zaječi
Novi je to pjesnik mladi
protutnjao kroz abecedu i
razbacao riječi poput konfeta
Pogledam ga odozgo
kao savanski šakal
umorno mladunče
naivne antilope
Pogledam ga zadovoljan svojim
bivšim životom
i sadašnjom svojom smrću
Na Svetog će Nikolu pršiti snijeg
a mladac će ovaj mrkog Krampusa dobit
kao i sva zločesta djeca bez mjere
i osjećaja za vrijeme koje
nepovratno izmiče ispod naših nogu i
odnosi nam snagu
isušuje kožu
Zvijezdu ću njegovu tek rođenu skinut
iskre mu s glave otpuhnut
a u uho mu gluho korov zasadit
Na ovome hrvatskom nebu
svijetlit će samo Ja pa Ja pa Ja

Sead Begović


Split

utorak, 15. prosinca 2020.

ZNAM DA HOĆE

Znam sad sigurno
Nadživjet će me neke obične stvari
Predmeti i riječi koje će letjeti
Kao ptice u jatima
Nadživjet će me jedna jedina tuga
Koja će uporno kucati na vratima
I sve će to pod maglama
Ostati skriveno
I znat će onaj koji dobro sluša
Kako bez granica zabrana i straha
Kud god želi leti moja duša


Željko Krznarić 


Split


ponedjeljak, 14. prosinca 2020.

KAKO BIH VOLIO ZNATI

Kako bih volio znati
izgledaš li sretno
gospođice moja
kad te jesen zanjiše na rukama
kad u oku oblaka vidiš odsjaj
i prestaneš se mučiti
s jednadžbama života
kako bih ja gospođice moja
rado s tobom otvorio vrata
i otišao
zaboravio na život
na ljubav
na potonule brodove
kako bih ja gospođice
tugo moja
skinuo sve brojeve godina
izbrisao datume
da naša ljubav
bude primjer djeci koja dolaze


Željko Krznarić


Split




nedjelja, 13. prosinca 2020.

CVJETNI RUKOPIS

Ti iskušavaš moju nježnost dok vjetar prolazi tulipanima
Odnoseći im boju k mom prozoru
I još kroz mnogo cvijeća dolaze boje na prozor
Što se otvara kao pohlepne nosnice nad parfemom
Drage žene

Melankolija je moja nježnost koja ti donosi ovaj rukopis
I moli te da ispraviš pogreške
Ovo je šareni vjetar jedini takav
Koji zna koliko vrijedi čuvati cvijeće

On niče iz mog vrta
On leti neosjetno pokraj Mjeseca
On je zvjezdan sve do jutra
Kad dolazi cvijeću vlažan i ranjen
Sav u krvi
On raste u mom vrtu kao suncokret
Sve do prvih cvrčaka

To je rukopis moje nježne igre
Plašljiv poput mekih zečeva i toliko bezazlen
I ja ti ga prepuštam toliko koliko te volim
 
Vlado Gotovac 
 
Split
 

ponedjeljak, 7. prosinca 2020.

TAMO STOJE LJUDI

 Tamo ljudi uvijek nešto čekaju
tamo gledaju
tamo je tišina
ona najviša
Tišina izvana hladna
iznutra pomirena
S osjećajem kobi
što možda neće doći
Tamo stoje
U nevidljivim poslovima
duše u prolazu
Zagledani niz stvarne pojedinosti
Mjesto je stalno ispunjeno
Tamo je obala i visine
sat sa zvijezde
početak i učinak
Jedne od nijemih daljina
duše u prolazu
Tamo stoje ljudi kojima se približavam
u prolazu
obalom mora
Spavač lebdi bez staze
Među ledenim oštricama šutnje…
On se oslanja na otvoreni beskraj:
Kao slučajni trenutak
Na neshvatljive riječi…

 

Vlado Gotovac

Split


utorak, 1. prosinca 2020.

DA BIH REKAO ŠTO ŽELIM

Da bih rekao što želim dostaje jedna riječ,
ali tu su i ostale da bi nastanile tišinu.

Da bih rekao što želim dostaje jedna ruža,
jedan plamen za moje vlažne prste.

Nedostaju mi ruke, nedostaje mi žito
da bih te primio i da bih te zaboravio.

Vjetar podiže iz pijeska tvoje ime
i ono kaplje na mene poput žedne kiše.

Postoje dani u kojima je sve zapisano,
postoje godine i prazno lišće jeseni.

O tebi znam samo da si bila, samo da živiš,
i pamtim samo ono čega se ti ne sjećaš.

Naga, ti se stidiš svoje sanjive nježnosti
kao stablo koje vjetar pokriva lišćem.

Daleko kao djetinjstvo koje zaboravljam
ti ostavljaš svoj život kao da ti ne pripada.

I sada sniježi po njemu gusta kiša i ja koji stojim
kraj prozora nekog vlaka koji bez mene odlazi.

Da bih rekao što mi nedostaje, izmišljam riječi
kao što su: nikad, i zauvijek, i zauvijek.

Zvonimir Golob


Podstrana- Split

subota, 5. rujna 2020.

NE MOŽEŠ LI

Ne možeš li biti dno
budi voda
ne možeš li biti čisti duh
budi čisti čovjek
prozri sve
ne prezri ništa
nikoga
smiri se u mraku
prekriži ruke naspram noževa
sjedni i smiješi se
pomogni svjetlucanjima
da dopru do tebe
prodru kroza te
ponašaj se kao more
što uzimlje boju od neba
budi s mirom kao što je ono s mjesecom
bez skrbi za išta prostiri se
budi obalu
ljubi nebosklon
pogledaj zvijezde
bezbroj puta viđene i previđene
a nimalo nepotrošene pogledima
budi s njima
idi za njima
a kada se iz šetnje vraćaš večernje
(ni deset koraka iza zadnje svjetiljke
noć je odvajkada jednaka od Mojsija ista)
kupi kestenja kod kestenjara
s cigančadi i dječurlijom
budi zabavljen životom
kako djeca su
sirotinja
diši šuti
ko da ni o čemu nisi promislio
ni nad čime očajavao

Tonči Petrasov Marović

                                                                            Split