VJERNI ŽIVOTINJSKI ODRED

svijet se raspada to je valjda svima jasno.
gledam te vijesti te lažnjake u skrojenim odijelima
slušam o atomskim bombama dijagnozama i novim ratovima neljudi
sve te velike riječi i lažna obećanja
sve je to samo prljava voda koja otječe nizvodno
na kraju ove duge noći
ja vjerujem samo mom životinjskom odredu
vjerujem Čiki ovoj  avlijanerici  s ožiljkom
vjerujem Loli onoj crnoj  mršavoj zabavljačici koja umire od zvuka petardi
i vjerujem mom žutom mačku  koji sjedi  i mirno liže šapu.
oni ne drže govore ne pišu pisma isprike i ne lažu iz interesa
njihov pakt je potpisan krvlju i glađu na hladnom betonu
susjed ispija pivo s prvim mrakom i govori
pametno radiš  mrmlja stari dok vjetar udara u prozor.
ljudi će te izdati zbog šake novca  ili malo lažne slave
ali ova tri skota te neće ostaviti ni kad sve ode u pepeo
neka pada ta njihova bomba neka se ruše barokni tornjevi i tvornički dimnjaci
dok se magla jednim dijelom diže iznad tajnih tračnica,
ja gasim zadnji opušak i stišćem se uz svoj čopor
svijet vani može gorjeti do mile volje
moja vojska je spremna za sve

Željko Krznarić

SVI ĆEMO U MATERINU BUDALE SVJETSKE

gledam ih na televiziji te izglancane osijedjele reptile

te svjetske stare budale u odijelima od tri tisuće dolara

sjede na onim svojim jebenim samitima žderu kavijar

rukuju se pred kamerama i potpisuju neke glupe papire

dok im zubi blješte pod reflektorima ko novi hladnjaci

raspravljaju o granicama o novom poretku

a meni je dok sjedim kasno za laptopom

ono što njihovi zakržljali mozgovi ne mogu dokučiti

nije im jasno da ćemo svi u materinu.

I to prokleto brzo

bez ikakve najave točno usred nekog njihovog dosadnog dana

svijet truli ko zaboravljena breskva na dnu kante za smeće

asfalt miriše na smog spaljenu gumu i skoru propast

a oni i dalje vjeruju da mogu kontrolirati gravitaciju

misle da će ih njihovi jebeni bunker i računi u Švicarskoj spasiti

kada se nebesa rascjepe ko  šav na  hlačama

kažu mi trebao bi malo više vjerovati u napredak čovječanstva

čovječanstvo je promašena investicija stari rekoh 

kockarski stol na kojem su svi ulozi odavno stavljeni na stvari i ljude a na tome se gubi

te stare mumije s generalskim činovima i predsjedničkim mandatima

nikada nisu provele noć u jeftinom motelu gdje strop prokišnjava

nikada nisu brojale sitniš za litru  porta u četiri ujutro

i nemaju pojma kako izgleda gola ulična istina

oni žive u celofanu zato i ne osjete smrad ove jebene paljevine koja dolazi

zemlja pod našim cipelama već lagano podrhtava

ali to nije potres to se samo pakao smije njihovim jebenim planovima

kada sve ode u materinu a otići će

generali će plakati ko školska djeca jer im nitko neće salutirati

političari će pokušati podmititi smrt praznim obećanjima

a mi griješnici pijanci propalice i pjesnici

samo ćemo naručiti još jednu rundu od konobarice koja nas mrzi

ugasim televizor ekran zgasne 

u sobi ostane samo tišina koja teži tristo tona i miris jeftinog duhana

pogledam dolje u kut prema onim mojim sivim zrncima prašine

barem smo u dobrom društvu za kraj predstave

živjeli stare budale

popijte taj šampanjac do dna

jer uskoro ionako više neće biti ni čaša ni konobara

ni tog vašeg usranog svijeta koji ste tako marljivo uništavali

Željko Krznarić

Mosor

CRTAM TI SVEMIR

Po leđima ti crtam svemir
Prstima          
Razmještam sva naša sunca
Sve putanje
Naše tiho šaputanje
Razbija mrak u sobi
Oko vrata ti stavljam ogrlice
Mjesečinu na lice
Da te zaštiti
Mogli bismo nas dvoje
Tako stoljećima biti
Zapleteni u zeleni šaš
U val Dunava
I kad nam dođe
Nek nam dođe baš
Pa nek se probudi
Ova zvijezda što ti u duši spava
Crtam ti po leđima svemir
Mliječne staze
Zvjezdane rojeve
Samo me ne pitaj za brojeve
Ne znam godine brojati
To mi je strana nauka neka
Jer ja kao rijeka
Kroz tebe
Kroz svaku tvoju godinu tečem
I jednom će
Samo jednom će zato
U meni kao rijeci
Ispirati zlato
Koje ostavljaš u meni

Željko Krznarić

Visovac

KIŠA NAD GRADOM

Kiša nad gradom
A po njoj se slijeva
Topla voda tuša
Najprije joj krene ruka lijeva
Po mokroj koži
O kakvi su to profinjeni pokreti
Mogao bi se u nju zakleti
Na svakom mjestu
Ispratiti svaku cestu
Biti čuvar njenih snova
Razmjestiti je po oceanima
Označiti je u lijepim zvjezdoredima
Ona dok kiši
dok se kišne kapi guraju
u tom prostoru do zemlje tijesnom
ona kreće rukom desnom
preko ljepote
koju bi trebalo prevesti na sve jezike svijeta
o kako divni pokreti
tragovi kapljica koji se niz leđa slijevaju
te munje koje joj krvotom sijevaju
ostavlja me u posebnom stanju
i na nju se zakleti
i smisliti kako je oteti
na nju se zakleti
postaviti je da svijet čuva
da mu svijetla pali
pa tko to može bolje
kad su od nje ljepotu i anđeli krali

Željko Krznarić

Split

MOJE VELIKO SLOVO

Ti si jedno veliko slovo
u mom životu,
neoprostivo i nedužno,
namjerno i slučajno,
ti si sve.
I noćas ja se odjednom sjetim kiše
koja je pala tog popodneva.
Sjetim se tvojih očiju
iz kojih nisam izlazio
pet sati i nekoliko minuta
a za to vrijeme svijet se okretao
i ništa nije stajalo;
druga smjena je radila neumorno,
netko je u tom trenutku ljubio
i umiralo se u tih pet sati
i nekoliko minuta
a mi smo dijelili sudbinu ruže
ja s tvojim imenom na usni
i ti sa mnom.
Kiša je padala tog popodneva
znam to sigurno
jer na tvom licu je zasjala jedna kap
poput bisera
i trave su sanjale o nama.
Ti si jedno veliko slovo u mom životu
i samo sam tebe učio
kako se pobjedjuje ravnodušnost
govorio sam ti lijepo
a ustvari
ponekad sam pomislio kako bi bilo
raskopčati tvoju košulju
i ljubiti te dugo
tako dugo dok kiša ne prestane.
Ti si moje veliko slovo
veliko poglavlje jednog popodneva
i malo večernje tame.
Ti si zvijezda lutajuća
koja mi se seli iz oka u oko.
Pa sjetiš li se kako smo izašli
iz te kiše sretni,
moje veliko slovo

Željko Krznarić

Makarska

IMAMO VELIKIH IZGLEDA

Naslonjen na prvu jutarnju vijest
Vjerujem u sve ono što ćemo ispraviti
Zamijeniti riječi i ostati tu gdje jesmo
Jer tebe imam jedinu
Tvoje usne šapuću najtiše i najrazgovjetnije
I vjerujem u jednu novu rijeć
I most od tvog trbuha do tvojih zjena
Vjerujem u tebe i hrabrost takvih žena
Koje su zagledane u daljinu hrabro disale
Počešljanih kosa
S tobom ću sporije stariti
Obećaješ mi to zaglavljena 
Neodvojiva od pogleda
Zvonike u magli po zvuku raspoznajemo
I imamo velikih izgleda
Da okrenemo svima leđa
Dok po nama pljušte nepovoljne vremenske prognoze

Željko Krznarić

Dubrovnik

ZNAM DA HOĆE

Znam sad sigurno
Nadživjet će me neke obične stvari
Predmeti i riječi koje će letjeti
Kao ptice u jatima
Nadživjet će me jedna jedina tuga
Koja će uporno kucati na vratima
I sve će to pod maglama
Ostati skriveno
I znat će onaj koji dobro sluša
Kako bez granica zabrana i straha
Kud god želi leti moja duša

Željko Krznarić 

Split

KAKO BIH VOLIO ZNATI

Kako bih volio znati
izgledaš li sretno
gospođice moja
kad te jesen zanjiše na rukama
kad u oku oblaka vidiš odsjaj
i prestaneš se mučiti
s jednadžbama života
kako bih ja gospođice moja
rado s tobom otvorio vrata
i otišao
zaboravio na život
na ljubav
na potonule brodove
kako bih ja gospođice
tugo moja
skinuo sve brojeve godina
izbrisao datume
da naša ljubav
bude primjer djeci koja dolaze


Željko Krznarić

Split

NEOTKRIVENI MERIDIJAN

Nikako da se odlučim
Zemlja me privlači svojom težom
A mjesec me svojom pijanom
Ponekad mamurnom glavom
Na smrt opija i nudi mi kojekakve
Razloge da budem kao on
A meni se ne da
Jer ja još uvijek čekam da pronađem
U tvome oku onaj neotkriveni meridijan
Za kojim su tragali i živote gubili
Ovakvi sanjari sa licem suncokreta
I sad
Ja znam kako se mora označe i prepolove
Kako se zemlja izmjeri
I kako kiša dođe
Ali kako tebi kroz te lijepe oči
Meridijan prođe i još te pozlati
Sigurno ću otkriti tajnu
Jer tu još moja ljubav mora stati
I zato se ne dam ni zemljinoj teži
Ni ponekad pijanom mjesecu
I baš nešto za njega i ne marim
Jer ipak je ovo vrijeme
Da s tobom malo i starim


Željko Krznarić

 Split- Podstrana

BEZIMENA PJESMA

Ne govorim ti baš u zadnje vrijeme
da te volim
i ne gasim ti svijetlo u očima prije spavanja
ne govorim ti nešto nježno
i ne grlim ti dušu
ali... ovo
ti moram reći:
previše je gorkog i ljudi su grubi
pa, ako i ne govorim
još uvijek te ono najljepše
u meni
voli i ljubi...


Željko Krznarić

Split

MI KOJI SMO

Na vrh se popeti i sunce udahnuti
Mi koji smo od ljubavi oteti
Pod čijim koracima škripi trava
Nove svijetove otkrivamo
I zemlje nenaseljene
Zar je to samo za nas od sreće ostalo

Željko Krznarić 

Smarano, Italy

DA UMRU SVE ZVIJEZDE

Da umru sve zvijezda neba
Da se redom polako ugase
Jedna bi znala da mi treba
Jedna bi ostala negdje sakrivena
Najbolje bi bilo da je u tvome oku
Jer tu je najsigurnije
Tu se ništa ne čuje
Osim tihog strujanja ljubavi
Da se kojim slučajem zvijezde urote
Da se pobune protiv tvoje ljepote
Jedna bi znala
Jedna bi uvijek za tebe sjala
I spajala bi nas svojom dalekom ljepotom
I nas bi dvoje u najljepše boje
Svijet pretvorili
I u tvoje oko se sa zvijezdom
Zauvijek zatvorili


Željko Krznarić

Split

MEMENTO

Moj se vidokrug širi
I modro nebo svoj odsjaj
U mojim očima stiže
To je trenutak jednom u stoljeću blizak
Kapetani spuštajte jedra
Jer sve smo bliže
U dušu mi udaraju zaspali sanjari
Moja nerođena djeca
Tuga prepolovljena mjesecom
Njene usne zarobljene mirisom voća
Iza mutnih stakala kuća na obali
Koje smo ostavljali na milost i nemilost sjeti
Koja se postupno i sigurno nastanila u nama

Željko Krznarić 

Split - Podstrana

BIOGRAFIJE

Požutjet će jednom naše fotografije
S putovanja izleta
S malih obiteljskih slavlja
I pokušat će netko prepraviti naše biografije
Da smo bili nepodobni i možda nedostojni
Svake minute sreće
Radit će svašta kad nas ne bude
S našim životima i s našom mladosti
Ali bit će onih koji su nas voljeli
I koji su nas znali
Oni nas nikad nisu izdali

Željko Krznarić

Split

BAŠ MI NEDOSTAJEŠ

Ako ti kažem da mi nedostaješ
Možda ćeš biti ponosna na sebe
Jer eto jednoj budali nedostaješ
Jednoj budali koji se uvijek pred sobom hvali
Kako je po tvom srcu šetao
I sve neke lijepe oblake sretao
I znat ćeš jednom kad sve to prestaje
Kako je to kad ti netko nedostaje
Baš onako nedostaje
Da te sve zaboli
I tako ti meni putovati kroz vene ne prestaješ
Tako ti meni samim pod nebom
Ono baš mi nedostaješ

Željko Krznarić 

Split

AKVARELKO MOJA

Sasvim si me fino zamislila
Kao bolesno jutro
Naslonjeno na zatvorene oči
Kao izlog neke prodavaone kraj koje ćeš proći
U nedogled a u najmanju ruku do mosta
Ti si zaista neko nadareno dijete
S pojačanim nagonima slutnje
Ko tebe u mirisnoj glavi
I bijeloj kragni
Ako uopće nešto i znaš o ljubavi
Ne postoji happy end
I volim te istinski i vodeno
Akvarelko moja
Moja filozofijo mudra
Ka ćeš već jednom
Malo dublje posegnuti u život
Da popraviš prosjek
Generaciji svoji zaljubljenih ljubavorezaca


Željko Krznarić

Makarska

POSLJEDNJI LET

Koliko nam je potrebno u životu letova
Da se vrtimo između zvijezda
Da obiđemo nekoliko svijetova
I da nam se ništa ne svidi
Stotine tisuća milja sam imao u nogama
Dok srce nisam podesio
Dok mu nisam dao mogućnost
Da bolje vidi
I na tvoju planetu gotovo pijan
Od magle i nestvarnih snova
Jedno jutro zakoračio
A oko tebe proljeća
Sve moje želje koje su otplovile
Za koje sam mislio da su već negdje
Tužno umrle od tvog nepostojanja
A onda su ti oči
Povijest ponovile
Stavila si boje onih istih nevena
Na uzglavlje u žaru mog dolaska
Najljepšu haljinu bijelu navukla
A meni je u glavi kao tisuće bubnjeva
Sad već odrasla ljubav tukla
Podigla su ruke
I sve moje želje stavila na mjesto
Razmjestila ih fino po cijelom tijelu
A pod tvoju haljinu bijelu
Mogao bi sav moj život stati
I rodio se jedan
Rodio se poseban svijet
I na tvome sam ramenu odahnuo
Završavajući svoj posljednji let


Željko Krznarić

Split - Aerodrom

NA SVE SVETE

Kad se upale svijeće
Na dan kad te moje misli traže
Miruj dušo moja
Kao da mi tvoja duša kaže........
Ja sam ti lagan vjetar
Koji ti prođe kroz zjene
Miruj miruj dušo moja
Znam da si uvijek uz mene
Kad se upale svijeće
Kad se upale na Sve Svete
Moje se misli s tvojima spletu
I svega me lijepog sa tobom sjete

Željko Krznarić 

Visovac

  

KAKO SAM VOLIO TU KIŠU

Kako sam volio tu kišu
To padanje koje nas je uzdizalo
Te usne u pokislom sumraku
Koje ljube i dišu istim jezikom
A nikad to nije bilo isto
Svaka je minuta svoju ljepotu prostrla
I danas se moje misli otmu
Pa se vrate
Unazad vraćaju sate
Jer kako sam volio tu kišu
Koja se divlje bacala po prozorima
I svojim nas padom uzdizala
Te usne koje su lutale prostranom
Stranom naše ljubavi
Ostavljale tragove
Da ih nitko više nikada
Ne može izbrisati
Kako sam samo volio
Tu kišu slušati
I kraj tebe jednostavno
Mirno i svečano samo disati


Željko Krznarić

Bol na Braču

JOŠ KAO DA JE JUČER

Još kao da je jučer
Ljeto tamnilo nam kožu
Bez znanja i bez ikakvog faktora
Kao da je jučer otok mirisao
Na borove i ostavljene zaboravljene
Ljubavi na pjesku
I onda kraj
Nestaje ljeto u bljesku
I počinjemo se vraćati
Svjesni da ćemo kroz jesen jedva koračati

Željko Krznarić

Zlatni rat - Bol na Braču