Prikazani su postovi s oznakom Sukošan. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Sukošan. Prikaži sve postove

utorak, 16. veljače 2016.

GOJIL SAM JEDAN CVIT

Gojil sam jedan cvit od moga života
    komu se u vas svit ne takmi ljepota,
    s kojim me razdruži nemila jedna zvir
    ter sa mnom svak tuži i žali moj nemir;
er veće na sviti nevolna ma mlados
    ne more živiti od tuge za žalos,
    pokole izgubih jedini on cvitak
    ki veće jur ljubih negoli svoj žitak.

Šiško Menčetić
Sukošan - Palac, ostatci ljetnikovca iz 1470. godine, koji je služio za zaštitu od turskih napada


subota, 12. rujna 2015.

ZEMLJA HRVATSKA

U početku bijaše Sunce.
Oko njega igrala se Zemlja.
U početku bijaše majka.
S njom igralo se dijete.
Majka mu govorila:
Sunce moje.

U početku bijaše igra.
Iz igre rađale se riječi:
sunce, zemlja, zavičaj,
cvijet, kruh, ljubav,
domovina.

U početku bijaše ljubav.

Na kraju od svega ostaje
svjetlost i ljubav.
I zemlja.
Hrvatska.

Tin Kolumbić

Pogled na Pašmanski kanal i Galešnjak-Otok Ljubavi


nedjelja, 6. rujna 2015.

POVRATAK U SVOJ DOM

Neću više prolaziti stazom kraj mora,
Napola gol, pocrnjele kože, i neću
Gledati golotinju žena i muškaraca,
Polijegalih na kamenju il pod borovima.

Vraćam se u svoj dom, pred kojim
Za kavanskom stolovima sjede gosti
Od kojih nitko ne zna da je u prvom katu
Moja radna soba s knjigama i slikama.

Čekaju me tamo hrvatski pjesnici
I pjesnici stranih zemalja pa u jedan glas
Iz knjiga svojih šapuću mi: Brate!
Kako si mogao da nas ostaviš,
Otiđeš u kraj daleko od nas,
A znaš da će nas jedino rastaviti Smrt!

Dragutin Tadijanović

Sukošan


četvrtak, 3. rujna 2015.

MORE U MENI

Podigavši pogled ugledam
Nebo modro, s malo oblaka
Bijelih, i zelene borove
Kako im krošnje miruju,
A u njima cvrčci neumorno
Cvrče kao cikada Anakreontova;
Čujem i muklo udaranje
Mora o obalu, i među
Granama stabala vidim ga
Mreška se i svjetluca.
A što je s mojim morem
U meni? Njegovo muklo hujanje
Samo ja osluškujem.

Dragutin Tadijanović

Sukošan