ZAPIS O VRŠNJACIMA

Sve češće u okviru crnom
Imena čitam ja vršnjakā
Što skrenuše u tajne mraka.

Naš naraštaj u zèmlju ide.
Na zemlji se je malko vrzo,
A sada u nju ide brzo.

Sve manje zanosā i želja
U sebi ćutim. Zato pamtim
Sve više mrtvih prijatelja.

I njima lica, kretnje, riječi
U meni počesto se bude.
Ja žive gledam mrtve ljude.

Smrt radosti polako truje.
I tamnu pjesmu prolaznosti
Sve glasnije mi uho čuje.

Dobriša Cesarić 
 

Stobreč

ZAPIS O VRŠNJACIMA - u ovim danima kad se prisjećamo naših pokojnih, iznenadimo se i čudnim nam se učini koliko je tamo naših vršnjaka, pa evo ovu pjesmu Dobriše Cesarića, uz koju dodajem svoju fotku iz STOBREČA, pored Crkve Sv Lovre....

Bilješka o autoru:

Rođen:1902. Požega

Umro: 1980. Zagreb

VIDIM NEBO A NEBO MENE NE VIDI

Ulazio sam stubama do zadnjega kata
stokatnog nebodera i vido nebo
a gordo nebo mene ne vidi
Uspinjao sam se uz strmu planinu
do radijskog željeznog odašiljača
odakle idu signali na sve strane
pod nebom - ja ga vidim a ono mene ne vidi
Otišao sam na obalu oceana
bio svjedokom kako nebo dotiče more
stupio u to more al nebo mene ne vidi
Pročitao sam kako je pjesnik
gledo oblak jedan koji je krvareči ljepotu
plovio svojim i njegovim nebom
pa sam i ja bio s njima
ali nebo nije sa mnom
Hodao sam dugo dugo uzbrdo
na vrh brijega sve do bolnice
i ugledam nebo a nebo mene ne vidi
Donijeli me na zeleni otok u moru
čije je groblje u zraku između
bešumnog zelenila i nijemog plavetnila
ležeći očima uprtim u nebo
učinilo mi se da me ovaj put vidi

ali neće ništa o tome reći

Borben Vladović

Split - Sustipan, staro splitsko groblje

VIDIM NEBO A NEBO MENE NE VIDI - evo jedna pjesma Borbena Vladovića, vrlo prikladna za ove dane kad barem nakratko zastanemo i razmislimo o životu...A uz pjesmu mi se najprikladnija učinila ova moja fotka iz SPLITA, sa Sustipana, starog splitskog groblja...

KORAK PO KORAK

Kad-tad rijeku se mora preći.
S jedne na drugu obalu.
Svi ćemo prijeći korito riječno,
trkom ili korakom. Svejedno.
Tek jedno: Most nam je svima primjeren
godinama, mjesecima, tjednima, danima.
Jedan po jedan.
Tako redom.
Neki, čak, preko reda.

Svi do jednog, jednog dana, netko dan
ranije, ili kasnije.
Prijelaz na koji nitko neće zakasniti.
Jedan po jedan,
naravnim slijednom
kosom sijedom
ili tek razigranim proljetnim vjetrom.
Urom i kilometrom
svakome od nas
utvrđen čas u času rađanja.

I nema pogađanja,
nema odgađanja,
jedan po jedan.
Jedna po jedna.
Jedno po jedno.
Svejedno.
Tiho.
Uz glazbu.
Sućutni stisak.
Zaludni vrisak.

S ovu stranu ostaju pitanja,
s onu se sluti odgovor.

Na ovoj strani prijatelj manje, na onoj
jedan više.

Prijatelju, bez tebe sve nas je manje i
manje.
Uz tebe, doskora, jedan po jedan više.

Gospode,
vjerujem u Tebe
poradi činjenice da i najmanje dobro
koje činimo
pamtiš i vratiš obilno.
Stostruko.

Prijatelj je rijeku prešao
i - čeka.

Joža Prudeus

Solin

KORAK PO KORAK - evo za ove dane još jedna prikladna pjesma koja život simbolično predstavlja rijekom, mostom, prelaskom...a uz ovu misaonu pjesmu hrvatskog pjesnika Jože Prudeusa, dodajem svoju fotku iz SOLINA...ovaj most koji vodi na Gospin Otok, na kojem je i staro solinsko groblje, činio mi se najprikaldniji uz ovu pjesmu...

Bilješka o autoru:
Rođen: 1944. Samobor

MODRA RIJEKA

Nitko ne zna gdje je ona
Malo znamo al je znano

Iza gore iza dola
Iza sedam iza osam

I još huđe i još luđe
Preko gorkih preko mornih

Preko gloga preko drače
Preko žege preko stege

Preko slutnje preko sumnje
Iza devet iza deset

Tamo dolje ispod zemlje
I onamo ispod neba

I još dublje i još jače
Iza šutnje iza tmače

Gdje pijetlovi ne pjevaju
Gdje se ne zna za glas roga

I još huđe i još luđe
Iza uma iza boga

Ima jedna modra rijeka
Široka je duboka je

Sto godina široka je
Tisuć ljeta duboka jest

O duljini i ne sanjaj
Tma i tmuša neprebolna

Ima jedna modra rijeka

Ima jedna modra rijeka –
Valja nama preko rijeke

Mak Dizdar

Dolina Neretve

MODRA RIJEKA - evo kad sam se već sjetila ovih svojih fotki sa NERETVE, podsjetila sam se na ovu lijepu pjesmu Maka Dizdara, a koju poznajemo i u izvedbi grupe Indexi...pjesnici često pišu o prolaznosti života...a mi razmišljamo....naročito kad se pripremamo u obilazak groblja povodom Dušnog dana...

Bilješka o autoru:
Rođen: 1917. Stolac, BiH
Umro: 1971. Sarajevo, BiH

ZAVJET

Ako mi srce ne prestigne ptice
ako mi oči budu siromasi
ako mi ruke budu udovice
koje prisustvo ljubavi ne krasi,

i ako noću ne čeznem u snima
i ako danju ne žudim na javi
i ako venem u močvarnim dnima
i u tjesnoći duša mi boravi,

i ako ulje nalijevam u svijeću
uhodi tamno da pomognem djelo
i krivom ako vjerujem umijeću
i laži svoj pozajmljujem čelo,

neka mi jutro na prag ne pristizava
neka me zemlja iz milosti briše.
I ako živim k'o jalova trava
neka me sunce i ne grije više.

Vesna Parun

Dolina Neretve

ZAVJET - evo opet jedna Vesna, ovaj put Vesna Parun, sa jednom snažnom pjesmom, koja mi se svidjela, a uz koju sam dodala svoju fotku sa izleta u DOLINU NERETVE....iako je fotka iz svibnja, dodala sam je zbog ove močvare koja mi pristaje uz pjesmu..."ako venem u močvarnim dnima/i u tjesnoći duša mi boravi....,neka mi jutro na prag ne pristizava/neka me zemlja iz milosti briše..."

 Bilješka o autoru:
Rođena:1922. Zlarin
Umrla:2010. Stubičke Toplice

PJEŠČANA KULA

Držim se na okupu,
svim silama držim se na okupu:
i skupljam živi pijesak svoga bića
na hrpu, na hrpu, na hrpu.

I govorim: sad više nisam pijesak,
sada sam kula od pijeska.
Koliko zidam, zidam, zidam:
možda sam već kula od kamena,
možda sam već samo kula.

Što sam sve radila da budem zid!
A gle, more se ne trudi da bude more,
ono je more; a niti cvijet
ne radi ništa da bude cvijet.

Na okup zovem pijesak
i zidam, zidam, zidam:
a u predahu s uhom na zidu slušam
kako podzemno žude zrnca
da ih pomete veliki val
i da ih taban vjetra zgazi
u zaborav.


Vesna Krmpotić

Makarska

PJEŠČANA KULA - "Držim se na okupu, svim silama držim se na okupu....I govorim sad više nisam pijesak, sad sam kula od pijeska...Što sam sve radila da budem zid! A gle, more se ne trudi da bude more..."

MOŽE LI

Može li vrijeme
tako da ostari
da umre
ili se pokvari?

I može li itko
od ljudi znati
koliko je
njemu sati?

Kada je prva minuta
i od koga
zametnuta?

Zvonimir Balog
 

Split - Pjaca (Narodni trg)

MOŽE LI - s obzirom da se mnogi ljudi žale na poteškoće zbog prelaska na zimsko vrijeme i pomicanje kazaljki sata, evo danas ću staviti laganu pjesmicu Zvonimira Baloga o računanju vremena, uz ljetni ugođaj sa moje fotke iz SPLITA, sa Pjace gdje je na ulazu u Dioklecijanovu palaču poznata Ura, jedinstvena po tome što pokazuje vrijeme kroz 24 znamenke umjesto uobičajenih 12...

Bilješka o autoru:

Rođen: 1932. Sveti Petar Čvrstec blizu Križevaca

Umro: 2014. Zagreb

JESENSKO PISMO

Prošla je berba, milo moje srce,
I nema na trsju grozdova.
Na lozama se lišće trese kao ruke staraca.

Boje se u zemlju vraćaju.
Boje se tope, i nestaju.

Nema više radosnog zalaženja sunca
Za plave planine.
Nema zlatnoga neba.

Jesen je kolibu sagradila u bregovima našim.
Srebrno grlo tvoje
Neće odzvanjati više zelenim dolinama

Niti će oči tvoje gledati blistavilo boja
Na nebu i na zemlji.

Jesen je pokopala svijetle boje:
Vinogradi i šume plaču
U tamnomu lišću.

Dragutin Tadijanović

Solin - Stara Salona

JESENSKO PISMO - a kad sam već kod tužbalica, evo u sličnom tonu  Tadijanovićevo jesensko pismo uz ove moje neobične vinograde iz STARE SALONE....

Bilješka o autoru:

Rođen:1905. Rastušje kod Slavonskog Broda

Umro:2007. Zagreb

TUŽBALICA ZA VINOGRADOM

Vinograd je moj svenuo, neveseo.
Neveseo, i ja venem,
I ja za njim venem.

Za vinogradom svelim, neveselim,
Neopazice nestaje
Mladost moja, sjenka blistava.

U tišini iščezava sjenka mladosti,
U zaboravu,
U naborima žalosti.

O, zašto je vinograd moj uvenuo,
Neveseo,
Vinograd moj zeleni?

Dragutin Tadijanović 

Solin - Stara Salona

TUŽBALICA ZA VINOGRADOM - noćas ćemo pomaknuti kazaljke sata na zimsko vrijeme, pa eto još jedna tužbalica, a uz ovu Tadijanovićevu tužbalicu dodajem svoju fotku vinograda iz SOLINA iz Stare Salone...

Bilješka o autoru:

Rođen:1905. Rastušje kod Slavonskog Broda

Umro:2007. Zagreb

ČUDNA JE RAZVALINA

Čudna je razvalina koja, sura,
stoji u stablima na kraju grada!
Njom ovce pasu i trče djeca,
mudruju čudaci u razgovoru sa stoljećima.

Na jednom mjestu bi teatar,
na drugom groblje, (rastu stabla).
Što se mi razvalinom krvimo
i tražimo staru dušu mira?

Je li se čini da će iz dubine ruševine
progovorit biće i naš suhi prah?
Je li staro doba izgubljena prilika?
Tražimo li glupi bit izgubljenih sreća?

Tko bi znao što se s nama može zbiti!
I tko bi skupio sve mrvice naše ludosti!
Dobro je osjetiti let aviona
preko razvalina, u modrini obzora.

I ono sunce na razvalini, u misli
da su tu zbilja ljudi bili živi,
a sad ih nema, i nema, a sunce je čisto
i čiste su stvari, čak bez osmijeha ispred nas.

Šime Vučetić

Kaštel Stari

ČUDNA JE RAZVALINA - "Čudna je razvalina koja sura, stoji u stablima na kraju grada!...Dobro je osjetiti let aviona preko razvalina, u modrini obzora...." kaže u stihovima Šime Vučetić, a ja sam dodala svoju fotku iz KAŠTEL STAROG...ražalostivši se zbog nekoliko razvalina uočenih tamo...na ovoj slici uhvatila sam let aviona, pa mi se činilo da će mi pristajati uz pjesmu....

Bilješka o autoru: 

Rođen: 1909. Vela Luka na Korčuli

Umro:1987. Zagreb

BITI ZEMLJA

Samo zemlja može reći svome čovjeku
njegovo pravo biće, ime mu, domovinu mu
i svu istinu vremena i svo ime stanja

Samo njen čovjek može opstati u svemu
i kad nestrpljivo živi, i kad divno sanja

Teško se oteti žilama riječi i krvotoku korijenja
svome bitku rođenja, svome zavičaju sudbine.
Samo čovjek zemlje ima srce ufanja

i onda kad ga peku rane i opekline
ili sumnja proganja.

Miroslav Slavko Mađer

Plitvice

BITI ZEMLJA - evo da podsjetim na hrvatskog pjesnika Miroslava Mađera s ovom njegovom pjesmom, uz koju mi pristaje moja fotka sa PLITVICA..."Teško se oteti žilama riječi i krvotoku korijenja/svome bitku rođenja, svome zavičaju sudbine./Samo čovjek zemlje ima srce ufanja...."

Bilješka o autoru:
Rođen:1929. Hrtkovci, Srijem, Vojvodina

RASTANAK U JESEN

Zaboravi vedro ljeto: i sunce, i žito zrelo;
Zaboravi milovanja u večeri meke,
Sreću srdaca naših.

           Jesen je, Lelijo, jesen:
           Kišna i siva jesen,
           I treba da se mladi rastanemo.

           Lišće u tvom vinogradu
           Požutjelo, osušeno,
           I većinom popadalo
           Po umornoj crnoj zemlji.

          Jesen je, Lelijo, jesen:
          Kišna i siva jesen,
          I treba da se tiho rastanemo.

Zaboravi vedro ljeto: i sunce, i žito zrelo;
Zaboravi milovanja u večeri meke,
Sreću srdaca naših.

Dragutin Tadijanović
 

Plitvice

RASTANAK U JESEN - Tadijanovića nam je najlakše čitati i razumijeti, pa evo: jesen je i imam na svojoj jesenskoj fotki sa PLITVICA dvije prazne klupe, pa bi slika mogla prikazivati nekakav rastanak i dobro pristajati uz pjesmu....

ŠUMSKA ČAROLIJA

Kad jesen na

šumsku stazu zakorači,

šuma se u zlatno presvlači.

Svako je drvo,

svaka grana

zlatnim prahom posipana.

I svaki list prije nego je pao

u zlatno se presvukao.

I rep prepelica,

i ševina krila

od tolikog sjaja

zlaćana su bila.

A kad je zraka sunca

postelju

našla u sjeni paprati,

poviče šumi:

-Vrijeme je za spati!

I sutra je dan.

Listopad tad magleno dahne,

šarenom lepezom još jednom zamahne

i šuma utone u san.

Vera Zemunić 

Plitvice

ŠUMSKA ČAROLIJA - evo večeras još jedna listopadska pjesma Vere Zemunić uz moju listopadsku fotku sa PLITVICA...

BACAM SRCE POD TUĐA STOPALA

                           1

Ti ležiš, oče, na groblju u Rastušju,
Iznad tebe noć je krila raskrilila,
Tavna noć, u kojoj kosti odmaraš;
Ne dižeš se rano pred zoru, ne odlaziš u štalu
Da konjima baciš sijena u jasle.

Polako trune hrastov križ
I vjetar lijeće nad grobljem
Ne dotičuć se lica tvog kao dok si bio živ.
Rosa pada po djetelini kraj potoka;
U kući je siromaštvo, mir i pljesnivost.

Ne brinem se da porodicu osnujem,

Nit lice da mi sja od sreće domaće:

Očinska kuća, daleko od mene, propada.

                         2
Da me nisi, oče, u školu poslao
Davno bih se bio već oženio:
Imao bih dva, tri sinčića.
U proljeće bih kopao, plužio, kosio;
S jeseni bih rakiju pekao i tukao se pjan sa susjedom.

Najposlije bi me sinovi moji sahranili,
U predvečerje kasno, blatnjavo,
Kraj ograde groblja, uza te,
Od davnine gdje leže naši djedovi.
I otišli bi zatim stoku napajati.

Ali ja bacam srce pod tuđa stopala:

Poznanici skreću glavom,

Govore da sam lud.

Dragutin Tadijanović

Muć Gornji - Crkva Sv Petra - zadužbina kneza Branimira

BACAM SRCE POD TUĐA STOPALA - evo vjerujem Tadijanoviću da nije lako biti pjesnik, zapravo čini se da bilo kojom objavom, bacate srce pod tuđa stopala...A evo prije Svi Svetih i Dušnog dana, dok ljudi još ne krenu u masovni obilazak groblja, dodajem, umjesto Rastušja, sliku groblja i Crkve Sv Petra u MUĆU...na ovom mjestu sagrađena je 888. godine, proširena 1871. g.....na oltarnoj pregradi uklesan je natpis kojim Papa Ivan VIII priznaje kneza Branimira za vladara...to je prvo međunarodno priznanje hrvatske države iz 879. godine...

Bilješka o autoru:

Rođen:1905. Rastušje kod Slavonskog Broda

Umro:2007. Zagreb

ODLAZAK BOGOVA

Odlaze šutljivi bozi,
na ramenu noseći stoljeća:
trudno, napuklo kamenje.

A nas klesače uz put
podare ozbiljnim,
slijepim pogledom.

Iznad njihovih glava
večer obrubljuje oblak.

Nama, zemnicima,
taj najljepši pokrov.

Taj grimizni oblak.

Viktor Vida

Solin

ODLAZAK BOGOVA - povod za ovu pjesmu Viktora Vide bila je slika oblaka koja se prije neki dan pojavila nad Splitskim zaljevom, izgledalo je zastrašujuće i  "divovišno" ....  a evo popraćeno mojom fotkom iz SOLINA...

 Bilješka o autoru:

Rođen:1913. Kotor

Umro:1960. Buenos Aires

SUNCE NAD ORANICAMA

U svojoj sobici u kavezu Đačkoga doma
pod svjetiljkom električnom sjedim i zapisujem
kako hodam godinama gradskim ulicama
i razgovaram sa znancima
i svraćam se u gostionice i pijem
i vraćam knjige nepročitane
i lišće pada ujesen svenuto

A vršnjaci moji u mom zavičaju
urane u zoru i očešu konje
pa ih pod plug zapregnu
i svak na svoju njivu brižan odlazi
U svanuće zaore gvozden plug
i neumorno stane nizat brazdu pokraj teške brazde
(đerdanski teški niz)

A ja dragi prijatelju
dok ustajem iz kreveta
prije podneva
znam da se u mom zavičaju
muče ljudi kao stoka
i raskošno blista
s u n c e   n a d   o r a n i c a m a

Dragutin Tadijanović

Otavice - pogled sa brežuljka na kojem je Mauzolej Meštrović

SUNCE NAD ORANICAMA - evo jedna Tadijanovićeva jesenska sunčano-nostalgična pjesma...sjećanje na zavičaj, jesensko oranje njiva...a raskošno sunce čini da je to sve ipak neumoran rad...Opet umjesto Rastušja, dodajem sliku OTAVICA snimljenu sa brežuljka na kojem se nalazi MAUZOLEJ MEŠTROVIĆ....

SVJETLOZNAK NA RASKRIŽJU

Ti se uvijek žuriš da dostigneš one
Što projure u kolima uz brige i svežnje.
Računaš da jurnjava prestići neće
Njihove čežnje.

Ti uvijek bdiješ da ne zakasne oni
Koji se ne brinu što će biti sutra.
(Svaka se noć zacrveni od srama
U zrcalu jutra).

Ti se uvijek naginješ da dohvatiš one
Koje ubija samoća i groza.
Bole Te ožiljci opale jabuke i kruške
I vrisak kamena ispod teškog voza.

Ti uvijek pališ na raskrižju srca
Svjetloznak Tvojih rana,
Jer znadeš da nikakav mjerokaz upraviti neće
Tjeskobu naših dana.

Rajmund Kupareo

Solin - Spomenik Isusu Kristu spasitelju Svijeta - raskršće Širina

SVJETLOZNAK NA RASKRIŽJU - evo opet jedna pjesma Rajmunda Kuparea, uz moju fotku sa raskrižja Širina u SOLINU, na kojoj je postavljen spomenik Isusu Kristu...

Spomenik je rad splitskog kipara Mihe Markovine, postavljen je ovdje 1900. godine na poticaj Don Frane Bulića, 1942. je prenesen na Gospin Otok, a 1995. vraćen na ovo mjesto.

Na spomeniku na prednjoj strani piše:
Isusu Kristu/Spasitelju svieta/na/razkršću dvaju viekova/puk/solinski/smjerno podiže/MCM.
Na lijevoj strani piše: Bože naš/milostiv budi/narodu našemu.
Na desnoj strani: Bog Čovjek/živi/kraljuje/carstvuje.

Bilješka o autoru:
Rođen: 1914. Vrboska na Hvaru
Umro: 1996. Zagreb

ZLATNI LISTOPAD

Preplavio grad

zlatni listopad.

Još jutros je bio skriven,

gustom maglom obavijen,

a onda gle!

Pojavi se iznenada

usred grada.

Sivu halju raskopčao,

sunčano se nasmijao.

S krošnje stabla

zlatnike je

rasipao.

-Bako, bako!

Gle, dukata!-

povikala unučica.

Baki puna torba zlata,

a na Maji

zlatnolista ogrlica.

Vera Zemunić 
 

Solin - Gospin Otok

ZLATNI LISTOPAD - čini mi se da sam se konačno sprijateljila sa listopadom, a mislim da se to desilo kad sam ovdje u SOLINU, na Gospinom Otoku sunčanog popodneva ugledala prosuto zlatno lišće po livadi...pa zato evo i pjesma Vere Zemunić u ugodnom raspoloženju....


 Bilješka o autoru:
Rođena: 1938. Zagreb

DOHODAK JESENI

Jesen je iz gorskih sišla vinograda
Crvena u licu, nestalna u hodu,
Jabuke je zadnje u veselju stresla
I plašljive vrbe nagnula u vodu.

On dugo uz cestu, sa svijećom u noći,
Pruža kalež prazan da Mu dio dade:
Za komad kruha iznajmio njive
I za kalež vina plodne vinograde.

Sve će Mu to dati dobra, zlatna jesen
Za naknadu krvi srca probodena,
I jabuku k tome mjesto one što je
Bila ukradena...

Rajmund Kupareo

Solin- Spomenik Isusu Kristu

DOHODAK JESENI - još uvijek je u tijeku obilježavanje Dana kruha i zahvalnosti za plodove zemlje, pa evo u tom povodu još jedna prikladna pjesma Rajmunda Kuparea, a uz moju fotku iz SOLINA, sa raskrižja na kojem je Spomenik Isusu Kristu...."Za komad kruha iznajmio njive, I za kalež vina plodne vinograde...."

Bilješka o autoru:
Rođen: 1914. Vrboska na Hvaru
Umro: 1996. Zagreb

PUT U VJETRU

Jesen te je odvela cestom lišća

i ponio si sa sobom ukroćeno srce

u daljinu.

Ptice plove i sijeku zrak

veslima krila i žudnjom seobe.

Vjetar kuca lišćem o tvoje čelo

i prestiže ti korak brzinom skitnice.

Ne gledaš jata ni magle,

nitko ne zna da patiš

i da te raskida jesenji nemir ptica.

Ne šume za tobom ničije kose

i neće te zapljusnuti njihovi topli talasi.

Evo, skoro je noć i zaspale su drage oči,

a visoko nad tobom kruži

san tvoje majke

izgubljen i nespokojan.

Leti tjeskobno nad stazama tvog lutanja,

traži ponore pred tvojim koracima,

a kad ih opazi, bježi natrag

kroz pomrčinu i pada, slomljen, na tvrdi jastuk starosti.

Nikola Milićević 

Poljica

PUT U VJETRU - evo jedna jesenska pjesma Nikole Milićevića s predvečerjem s moje fotke iz POLJICA, u blizini pjesnikovog rodnog mjesta...ova uska cesta usječena u Mosor, nad ponorom, učinila mi se baš kao iz stiha pjesme..." Leti tjeskobno nad stazama tvog lutanja,traži ponore pred tvojim koracima.."

SVE JE VEĆ REČENO...

Sve je već rečeno ili će biti
Kad prošlost nahrupi na vrata
Zaključana s napetim bubnjevima
I sviralama srebrnim koje će

Iz mračnih okruglih nizina
Dozivati vitke djevojke ljepotice
A one će ne znajući sirote
Postati jednoga nečekanog dana

Samotne staričice koje ne zapaža
Nitko pa ni ja koji napisah
Krivudave ove guste rečenice

Dok sam pio kavu kraj mora
A u glavi se vrzmale slike
Što ne htjedoše sići na papir.

Dragutin Tadijanović

Split - Marmontova ulica

SVE JE VEĆ REČENO...- evo jedna Tadijanovićeva pjesma, u nizu pjesama koje govore o prolaznosti života, mladim vitkim djevojkama koje će postati staričice...S obzirom da u SPLITU nije problem pronaći kadar sa mladim vitkim djevojkama, evo moja fotka iz Marmontove ulice, sa dovoljne udaljenosti...uostalom uletile su u kadar, fotkala sam Marmontovu ulicu....

KRUH

Nemojmo povrijediti kruh ni rječju
ni bilo čime, jer on je doista svet
u svojoj darežljivosti, velik u dobroti.
On nas posvuda prati, putuje s nama
u našoj torbi, bdije na našem stolu,
u samoći stražari, uvijek budan i tih.
On je brižljivo čuvao naše djetinjstvo,
hranio našu mladost, ispunjao nam dane
mirisom i nježnošću. On je uistinu bio
naš svagdanji kruh i naš svagdanji drug.
U njemu su šumjela polja, pjevali klasovi,
iz njega su sjale tople srpanjske žetve.
On je skupljao u se sve naše radosti
i naš znoj i suze i stajao je pred nama
kao blaga opomena i tiha mudrost.

Nikola Milićević
 

Knin - Crkva Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta

KRUH - početak listopada je vrijeme kada se obilježavaju Dani kruha i zahvalnosti za plodove zemlje, pa tim povodom evo prigodna pjesma Nikole Milićevića, a uz koju sam iz svog albuma odabrala fotku iz KNINA iz Crkve Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta, sa lijepim vitrajem koji prikazuje klasove pšenice i grozd grožđa....plodove zemlje kod kojih slavimo njihovu pretvorbu u kruh i vino...ali i pretvorbu u Tijelo i Krv...

NOSTALGIJA ZA NEBOM

Pognuti od muka koračamo stazom,
Na nama su teški izgnanika svežnji.
Umorne nam oči pokazuju da je
I beskrajni svemir uzak našoj čežnji.

Jer horizont svijeta htjeli bismo preći,
Da u Božjem gradu savijemo gnijezda,
Odakle su sunca poletjele lopte,
Odakle se šalju vatrometi zvijezda.

I gdje radost struji poput naših voda
Iz Kristova srca na rod besmrtnika,
Gdje ekstazom bukte lugovi i gore,
Gdje umjetnost živi brata Angelika.

To dom je naš što ga izgubiše negda
Praoci u borbi za dobića nova,
A mi se sad opet povraćamo k njemu,
Da nam se na čelo Božja stave slova.

Tamo ćemo stići, ali još nam treba
Golgotskoga vrha osvojiti kamen,
Da možemo njime rasporiti nebo
I ući u slavu. Amen, amen, amen!

Rajmund Kupareo 

Makarska - Vepric

NOSTAGIJA ZA NEBOM - evo večeras jedna "hodočasnička" pjesma Rajmunda Kuparea, za sve one koji vrše neku vrstu duhovne priprave za Dan Gospodnji, a uz pjesmu dodajem svoju fotku iz MAKARSKE, sa šetnice uz more, a s pogledom na Svetište VEPRIC...

Bilješka o autoru:
Rođen: 1914. Vrboska na Hvaru
Umro: 1996. Zagreb

KIŠE PJEVAJU NA JABLANIMA

Kiše pjevaju na jablanima.
Sanjam:
propada nebo.

U lišću piruju zvuci,
neukroćeni uznici.

Zvona su svijetla pala u vodu.

I cvile oči dubine.
I tutnje bubnjevi s neba.

Kiše pjevaju na jablanima.
Sanjam:
propada nebo.

Josip Pupačić

Solin

KIŠE PJEVAJU NA JABLANIMA - evo priznajem poraz pred Jeseni, pa u ovaj kišni dan evo pjesma gdje Pupačić kaže:"Kiše pjevaju na jablanima. Sanjam: propada nebo...." Uz pjesmu dodajem svoju fotku iz SOLINA....

MORNAR

Svaki mornar pjevat mora,
hvali kopno drž se mora.
On ne može ni da hoda
ako pod njim nije voda.
On ne može ni da piše
ako mu se stol ne njiše.
Kad na moru je bonaca,
spotiče se kad koraca.
Ne može ni da se šulja
ako mu se brod ne ljulja.
Mornar ne može da spava
dok mu se ne trese glava.
Njega često hvata trema
kada morskog pseta nema.
Kada nema brodoloma,
dođe mu da ide doma.
Mornaru je pravi mamac
kad mu more lizne pramac.
On stalno od želje gori
da se s njime hrve, bori.

Zvonimir Balog
 

Split - Zenta

MORNAR - evo za vikend jedna opuštajuća pjesmica Zvonimira Baloga, uz moju fotku iz SPLITA iz uvale Zenta...

 Bilješka o autoru:

Rođen: 1932. Sveti Petar Čvrstec blizu Križevaca

Umro: 2014. Zagreb

DOMOVINA

To je ta zemlja: kamen i lapor
grm što se rastom muči
livada što kao konjic jezdi
duboko more, močvara što bi u dubinu
vrhunac i prodol što u hladu trune .
To je ta zemlja: svatko od nas
tako stamen i tako loman
svatko sa svojih tisuću godina
a tek se s mukom rađa
svatko tako podatan i tako neukrotiv.
To je naše tijelo, naše lice i naš duh,
To je ta zemlja, uznosita i dražena.

Dubravko Horvatić

Biograd na Moru - Spomenik Kralju Tomislavu postavljen za 1000-godina od krunidbe (925-1925)

DOMOVINA - evo danas za DAN NEOVISNOSTI, jedna lijepa domoljubna pjesma Dubravka Horvatića, a smjestila sam je uz svoju fotku iz BIOGRADA NA MORU, na mjestu gdje je postavljen spomenik na 1000-tu godišnjicu krunjenja prvog hrvatskog kralja Tomislava, kao obelisk od istarskog kamena s urezanom hrvatskom krunom i staropleternom ornamentikom...

Bilješka o autoru:
Rođen: 1939. Zagreb
Umro: 2004. Zagreb

MALEN JE SVIJET

Malen je svijet.
Domovina je veća.

Svoje vode ima, svoja
žita
i najljepša svoja
cvijeća.

Velik je svijet u oku,
malen u srcu.

Domovina je veća.

Nada Iveljić
 

Drvenik Mali

 MALEN JE SVIJET - "Malen je svijet, Domovina je veća..." s obzirom da je predpraznik, evo danas još jedna domoljubna, ovaj put od Nade Iveljić, a dobro mi se slaže s njom moja fotka također snimljena iz aviona prilikom slijetanja na Splitski aerodrom, a s pogledom na DRVENIK MALI...

 Bilješka o autoru:
Rođena:1931. Zagreb
Umrla: 2009. Zagreb

DOM

Kreni na put, kamo želiš,
sve dokle ti mašta stiže,
do Aljaske, il do Jaske,
ili možda malo bliže,
i kad ti je zbilja lijepo,
ti najednom zbunjen shvatiš
kako želiš samo jedno:
da se svome domu vratiš,
jer u tvojem malom srcu
blista iskra što te vuče
u toplinu tvojeg doma,
u tišinu tvoje kuće.

Desi ti se izvan kuće
da sve krene naopačke,
ko da si u svoje hlače
uskočio naglavačke,
il ko da ti rak škarama
unatraške dane kroji,
pa pomisliš da za tebe
ništa više ne postoji.
Tad u nekom ludom strahu
od nekakvog čudnog sloma
hitro bježiš pod okrilje
svoje kuće, svoga doma.

Ratko Zvrko

Trogir - pogled iz aviona pri spuštanju na Splitski aerodrom

DOM - evo za ovaj predpraznički dan pjesma Ratka Zvrke, u kojoj opisuje ljubav prema svome domu...baš kao iz poslovice: Svugdi pođi, doma dođi!...Zato sam uz pjesmu dodala svoju fotku snimljenu iz aviona iznad TROGIRA prije spuštanja na SPLITSKI AERODROM sa jednog povratka s putovanja svome domu....

Bilješka o autoru:
Rođen: 1920. Drvenik u Konavlima?
Umro: 1998. Dubrovnik

NAŠI ŠKOJI

Ko da su veliški, usidreni brodi
Daleko od krâja na moru široken,
stojidu, mučidu nâši škúri škoji,
a oblaci gredu po nebu visoken.

Jedân do drugega usidreni škoji:
široki i úski, i mâli i veli,
a po njima legla pod bârdima mista,
iz kojíh se dižu bíli kampaneli.

Po kanálih rávnih dí i dí su jidra...
Pomâlo se miču od škoja do škoja,
priko svítlih pútih, iz vâle u vâlu,
po ravnicah pústih tega modreg poja.

Pere Ljubić

Split - pogled na Brač

NAŠI ŠKOJI - Pere Ljubić sigurno je pred sobom imao drugačiju sliku škoja od ove moje iz SPLITA s pogledom na Brač - otok po kojem Splićani nazivaju i sve duge otoke: Brač1, Brač2, Brač3...A povod da stavim baš ovu sliku škoja je jedan današnji komentar u isčekivanju nove pjesme, koji me razveselio... pa sam u ove dvije agave ugledala simpatično nadmetanje G prijatelja... Kopno i B1....

Bilješka o autoru:
Rođen: 1900. Vrbanj na Hvaru
Umro: 1952. Zagreb

ROMON KIŠE

Rominja kišica tihana.
Vjetar se ljulja u granama.
Oblak se diže iz bezdana.

Misli lete k tebi. Neznana.

Dragutin Tadijanović 
 

Split - Žnjan

ROMON KIŠE - lagana Tadijanovićeva kišna pjesmica, kišno raspoloženje i na mojoj fotki iz SPLITA, sa Žnjana...

Bilješka o autoru:

Rođen:1905. Rastušje kod Slavonskog Broda

Umro:2007. Zagreb

EVANĐELJE PO LUKI

Bio sam prije ceste i mnogo prije gladi
putnik na ovom putu, daleko prije glasa
znao sam neke pjesme i rugao se nadi
i izbavljenju svakom još mnogo prije spasa
bio sam prije sebe pa svoju staru sliku
tražim sve dok se nađem u vlastitom kriku

Progori srce rebra i nema takve smrti
za vatru koja živi od vlastitoga mraka
još dugo nakon sunca sunčanica se vrti
naučila je zvijezda sudbinu svoga znaka
i tijelo svoje ušće i izmišljena bila
neobjašnjena ptica još mnogo prije krila

Sve što se nije zbilo u nama živi zato
u leptiru u travi u kamenu u rosi
u ružama se vraća sve što nam nije dato
i za nas svako žito od sunca milost prosi
slijedeći stare jeke tijelo ka tijelu hita
jedina prava slova oko u oku čita

U krvi krv procvijeta u voćku dobra roda
od izvora se traže nemirne dvije struje
putem nam netko blizak u susret dugo hoda
i nepoznat i poznat oko se pticom truje
i usne rastu usni još mnogo prije svijesti
da iznenada mogu u rastanku se sresti

Tako se tijela nađu na putovima vatre
nesvjesna da traže još davno prije želje
tijelo je tijelom tijelo i tijelo tijelo zatre
u mlinovima sunca stara se zemlja melje
i ponavlja se nebo i žito novo klasa
još mnogo prije smrti i mnogo prije spasa

Luko Paljetak

Split - Crkva Sv Frane

EVANĐELJE PO LUKI - ovo nije Evanđelje po Luki evanđelistu, ovo je evanđelje po Luuki...pjesma Luke Paljetka, kojeg ne pamtimo samo po šaljivim pjesmicama za djecu...ova pjesma je misaona i složena, baš kao što i svako evanđelje jest: kompleksno i u prispodobama i poticaj na razmišljanje...Uz pjesmu dodajem svoju fotku iz SPLITA sa Crkvom Sv Frane, povodom blagdana, a u kojoj sam nebrojeno mnogo puta slušala Evanđelje po Luki, ali i Marku, i Mateju i Ivanu...

 Bilješka o autoru:
Rođen: 1943. Dubrovnik

TI KOJI MI DAJEŠ

Ti koji mi daješ
Da svaki dan pijem
Čašu svježe vode,
Znam da i ti znadeš
Kako nemam riječi
Da izrazim zahvalnost
Za milostivi dar,
Pa ipak mi daješ
Čašu hladne vode
Da pijem svaki dan.

Kad li ćeš uzeti
Čašu mi iz ruke?

Dragutin Tadijanović
 

Solin -  rijeka Jadro

TI KOJI MI DAJEŠ - dok sam danas "žalila" za sunčanim vremenom slušajući balade, shvatila sam da je kiša u stvari blagoslov....a evo kako Tadijanović zna jednostavnim riječima izraziti velike misli.... Uz pjesmu stavljam svoju fotku iz SOLINA sa rijeke JADRO, čijom se pitkom vodom još u 3. stoljeću opskrbljivao Split, dovodeći je poznatim Dioklecijanovim akvaduktom...

Bilješka o autoru:

Rođen:1905. Rastušje kod Slavonskog Broda

Umro:2007. Zagreb

DALEKO

Kroz grane, na moru vidim
Jedro bijelo i mlade žene
Razdragane. A preko mora,
Daleko, u gradu
Velikom, ti misliš na me,
Zaplakana.

Dragutin Tadijanović
 

Split -Žnjan - danas 2.listopada 2015

DALEKO - ovu Tadijanovićevu pjesmu nisam stigla objaviti tijekom ljeta, ali danas mi je odlično došla da prkosim listopadu, jer se ovdje jesen uopće ne vidi i ne osjeća...u tijeku je pravo bablje ljeto, kao što se vidi sa moje  današnje fotke sa Žnjana iz SPLITA....a oni koji su "daleko u gradu velikom", neka slobodno plaču....

 Bilješka o autoru:

Rođen:1905. Rastušje kod Slavonskog Broda

Umro:2007. Zagreb

HTIO BIH POKIDAT ŽICE...

                              I

Htio bih pokidat žice na svojoj zlatnoj harfi
I vratiti se u zavičaj, u selo. U Rastušje.

Odbacit prašnjave knjige
I nasladnost lutanja bez svrhe.

Skinuti masku s lica.
I prezret, kao Gospod, smisao rečenica.

Biti u šumi ptica.

                             II

Povratit ću se, povratit ću se doma;
U kući još tinja oganj
Što ga moji pređi zažgaše
U tavnosti prošlih vremena.

Hodit ću u opancima,
kako i oni iđahu,
I rubine nosit lanene
Što mi ih žena otkala.

Sa rukama prljavim od crnice
Otirat ću s čela znoj
Te kaplje na zemlju.

Ljeti, poslije večere, kad napojim konje,
Na prag ću sa ženom sjesti:
Djeca će već otići na počinak.

U štali će, od sitosti, mukati krava i tele.

                             III

O, možda me u Rastušju očekuje sreća i pokoj.
Htio bih pokidat žice ba svojoj zlatnoj harfi.

Pa kada miran umrem seljani da prenesu
Truplo u crnome lijesu preko rodnoga praga.

Dragutin Tadijanović

Otavice - pogled sa Mauzoleja Meštrović

HTIO BIH POKIDAT ŽICE...- evo Tadijanovićeve nostalgije za rodnim Rastušjem, a kako nemam fotku iz njegovog mjesta, evo stavljam svoju fotku iz OTAVICA, s brežuljka na kojem je MEŠTROVIĆEV MAUZOLEJ, na kojem mi se čini kao da osjećam neku sličnu nostalgiju i ovog našeg velikog umjetnika...

Bilješka o autoru:

Rođen:1905. Rastušje kod Slavonskog Broda

Umro:2007. Zagreb