Prikazani su postovi s oznakom Vukovar. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Vukovar. Prikaži sve postove

petak, 24. studenoga 2023.

NA BOJIŠTU

Na bojištu krvnu grakće gavran crni,
Pod njim junak leži na zgaženoj strni.

Kako mrtvo pade, hladni prsti sivi
Jošte stijeg drže, kao da su živi.

Vrh barjaka gore sit se gavran dere;
Crnu vabi ljubu, da se tamo vjere.

U lovornu vijencu da gnijezdo grade
Za lijepi porod – za gavrane mlade!

A da shvatiš pjesmu, što ovako ječi,
Daj zatvori oči, da iščeznu riječi!

I čuti ćeš, kako vijek od pametara
Gavranovi kradu hostije s oltara!

Silvije Strahimir Kranjčević

Vukovar

utorak, 21. studenoga 2023.

VUKOVARSKA POSTUMA 92.

Stojim u tjesnacu vojničkih trepavica (ja: vukovar) poduprt pamćenjem

bez vlasnika. Iz dolje i nisko, nježnije od leukemije, stišću suze prethodno

poučene dunavom. Toliko zelenog. Toliko crvenog. Kroz kapilare i fosfor

probijaju se glasovi prognanih žena koje vježbaju izreku: uvijek ću te

voljeti, i sakrivaju pritom lijepe noge po sandalama i strunjačama posu-

đenim u limenkama milosrđa. Iz gore i visoko tlači osama, glatka kao

topovska cijev, prethodno poučena stepom. Toliko plavog. Toliko žutog.

Kroz biljege udaraca po koži probija se po koja kuća ili ulica, ispuzavši iz

ruševina ćirilice i tražeći svoje graditelje. Tada se u suhim ustima zatrče

ime, kao dragocjeni aspirin, i ispali spram prognaničkog formulara kojim

je kartiran raj nad atlantikom. Čuje se: vukovar, a vidi šaka odrezana bez

narkoze na psihijatriji u padinskoj skeli. Čuje se: vukovar, a vidi slezena

sfaširana minom na cesti za hilandar. Čuje se: vukovar, a vidi zbirka ulomina

iz krivične optužnice povijesti bratstva na istoku i jugu. Čuje se: vukovar,

a vidi zalagaonica u nišu, gdje je u žici sve čime je zasluženo progonstvo.

Čuje se: ništa, a vidi posoljena glava kojom nogometaši iz stare pazove

pucaju jedanaesterce nedjeljom uz rakiju.

Stojim (ja: vukovar) u stisci novih švercerskih crteža i prolaznika.

Nebo je još jučer ateriralo u svilu i leglo po ramenima i krevetima knjigovođa

uz atlantik. Učeći se eleganciji zlatnih manekena često zaboravljam na

oblake, pa su i kiše posne. Na dalekim ružama cakli se ruj prepun imena

odsutnih. Sanjam o sretnim ženama. Perem njihove bedre kožu i srs,

preobučen u slike prastare nježnosti i nestajem u njihovu plaču. Tijesno

je u imenu bez tijela. Zato se učim umijeću obuzdavanja suglasnika. Ali

oružje kojim se stepa dijeli na hrvatsku i ostalo sanja me s istom nježnošću

s kojom dočekuje novu pošiljku streljiva. Zauzvrat, ja mu pomažem

hrvatsku nacrtati kao revolver za obje ruke, s plavim V iz moga imena na

vrhu cijevi. U onoj ulici dugačkoj nekoliko mjeseci prisilne hrabrosti

odviše me je ostalo konzerviranog u ledini šašu i kukuruzu, s jedinom

povlasticom da budem zabit iz božjeg djetinjstva. Moje je progonstvo

potpunije od svega što prosvijećeni mogu osvijetliti spajajući nespojivo.

Stojim u hrvatskoj (ja: vukovar), gdje je bog samo ime najvećeg dužnika.



Ivan Rogić Nehajev



Vukovar

četvrtak, 17. studenoga 2016.

VUKOVARSKI ARZUHAL

Miroljubiv čovjek sam,
a pomalo već i star,
al vam velim, gospodo,
platit ćete Vukovar.

Satrli ste cijeli grad,
napravili grdan kvar,
stog vam kažem, gospodo,
platit ćete Vukovar.

Da u mojoj kući gost
hoće biti gospodar -
ne ide to, gospodo,
platit ćete Vukovar.

Što ste htjeli, zlo ste htjeli,
i bit neće nikadar -
zapamtite, gospodo,
platit ćete Vukovar.

Dugo će još Dunav teći,
platit će se svaka stvar -
ja vam jamčim, gospodo,
platit ćete Vukovar.

Antun Šoljan
Vukovar - Vodotoranj



srijeda, 16. studenoga 2016.

RANJENIK ISKUŠAVA BOGA

lutao sam šumom neprijateljskog kraljevstva
i naletio na žicu skrivenu u travi
pješadijska rasprskavajuća odskočna mina PROM2
u djeliću sekunde pred eksploziju
očekivao sam od Boga da me zaobiđe ta čaša
kada me detonacija izbacila u zrak vidio sam komade
željeza komade moje odore komade mog mesa kako hvataju
orbitu / pijesak zvijezde porculan četiri kuta vjetra tartan
žilete led / Josepha Conrada kako prosi Freyu djevojku sa
Sedam Otoka / moje neprijatelje mačke kako kradu kisik
planete i ruju po smeću / sve svjetionike u plamenu od
Novih Hebrida do Obale Papra / predsjednika Zimbabwea
Canaana Bananu
kako sluša njemački radio / tisuću prepariranih ribljih glava
koje prorokuju stranim jezicima / Amadeusa Mozarta kako
slaže aviončiće od novina –
nikada nisam volio Mozarta i to me bacilo dolje na zemlju
a zbor bečkih dječaka je zapjevao:
“vrč ide na vodu dok se ne razbije
vrč ide na vodu dok se ne razbije”


Bože, daj da me zaobiđe ta čaša molio sam
u bolničkim kolima
daj da živim još malo bar kojih 100 godina
ne želim umrijeti sada kada je došlo naše vrijeme
htio sam da moja odlikovanja blistaju poput petrolejskih
platformi koje osvjetljavaju noćne letove preko Atlantika
i da moja karizma veterana bude električna
pusti da mi limuzina klizi kroz narod kao što je Moby Dick
klizio pred očima bespomoćnog kapetana Ahaba
nikada nisam rekao da ne želim prodati dušu
samo sam licitirao cijenu
daj da budem pozvan na prijam kod predsjednika
toliko je jela koja nisam probao
toliko ima ljudi na zemlji čiju sudbinu nisam
uzeo u svoje ruke

Tomica Bajsić 
Vukovar - Ovčara



nedjelja, 13. studenoga 2016.

BORCI IZ VUKOVARA

Borci iz Vukovara nisu nosili zaštitne košulje
Giorgio Armani, ni odijela Pierre Cardin
Prezirali su kravate Gucci i Croata
I kad bismo ih zabačeni u naslonjače u udobnim stanovima
Tuškanca i Pantovčaka gledali na televiziji kako
Pretrčavaju ciglu razorenih domova
Mi smo nekako naslućivali da njihova nevinost
Seže dublje od našeg ponosa i da za neke važne stvari u životu
Čovjeku ne treba ništa: ni cocktail party ni neonska svjetla
Samo savršena ljubav
Totalna opasnost

Boris Maruna