Prikazani su postovi s oznakom Unešić. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Unešić. Prikaži sve postove

subota, 11. prosinca 2021.

LICE U MENI

Tvoje se lice po meni šulja
Oko srca oko jezika oko očiju
I prati me dok sanjam
Dok ptice pjevaju proviruješ iza grana
Iznenađuješ me između oblaka
Po kiši mi šapćeš sa svih strana
Iz magle dolazi tvoja jeka
Dok sjedam pisati pjesmu
Tvoje lice moju ruku čeka

Vlado Gotovac

Mirlović Zagora

nedjelja, 18. ožujka 2018.

OBASJANE RUKE

. . .I najzad, svejedno
jesmo li razumjeli ili nismo
drvo koje nas dozivaše.
Ako ono zna neku riječ
i ako mi znamo neku riječ
koja je jedina ostala visoka
u toj poplavi, jedina pošteđena
u zlu svakidašnjem.
Vjetar će štititi drvo,
a drvo sačuvati riječ
da nam je preda jednoga dana,
da nam je vrati
čistu i visoku zauvijek. . .

Vesna Parun 

Mirlović Zagora

  

srijeda, 31. siječnja 2018.

BALADA O ZAKLANIM OVCAMA

Pastirica blijedog lika, niz obronak, u svitanje,
Goni dvanaest ovaca, mekih runa,
U grad sneni na prodaju sitom mesaru.
Na čelu im ovan vitorog.

Eno ih, gle! bez bojazni uđoše,
Bezazleno, u povorci, jedna za drugom,
U dvorište gradske klaonice:
Tu stadoše u ugao, u hrpi, stisnute.

Mesarski ih pomoćnici, šutljivo,
Odvukoše kao kurjaci:
Nijedna se više natrag ne vrati.
Danas je svetkovina: stoka se kolje za gozbu.

Okrutne ruke snažno svaku obore:
Bez opiranja, pritisnuta koljenom,
Dočeka ona smrt od noža, u krvi.
Dvanaest ovaca visi o stupu gvozdenom.

Ugasle oči; runo krvlju polito; noge slomljene.
Javlja se sunce za obronkom... Na povratku,
Pastirici se čini da čuje, u daljini, muklo blejanje.
Pašnjak blista rosnom travom, u suncu.

Dragutin Tadijanović

Šibenska zagora

KOZA

Četiri ure je mati hodila,
pedeset miljari koraki je učinila na tašte.

Tako je došla priko brigi i drag
k meni u grad
i donila glas
da je koza krepala.

Doma leži starica baba,
i mala sestra je bona.
Hiža prez žita, prez muke, prez šolda
i krepana koza.

Jopet miljari koraki.
Svaki je korak pun škrbi.
Ma kako se moru tolike duše prihraniti
od plaće jenega diteta u gradu.

Tri dane nis hrane pokusija
tri noći za kozon sam plaka
i dela u ognju
četrnajst ur na dan.

Ma daleki cesar austrijski
i veliki car od Jermanije
nisu ni slutiti mogli
ča misli jedan mali čovik,
ki cilu božju noć proplače za kozon.

Mate Balota 

Šibenska zagora

četvrtak, 28. rujna 2017.

NI LAKO REĆ

Kad umre čovik izračunaje se koliko je živi
i tako niko osamdeset niko sedandeset i sedan
niko pedeset i tri ko veće ko manje
jerbo se računa oni dan kad mu je sarce fermalo
i kad je čejadin izdaho
Ma niki umru puno pri
niki umiru na dile
I tako nikomu umre dil duše nikomu dil tila
nikomu tradidu oči nikomu zubi nikomu zuč
nikomu dojde na manje parst
nikomu izbjehne duša sasvin ma isti još duhopero
i računa se da je živ i niko ne govori pokoj mu duši
sve dok mu sarce ne ostine
i od njega ne ostanu samo hostine
I zato ni  lako reć koliko je ko živi
di je sve umiro i di se slomi
i kad se i di se sam od sebe odroni

Jure Franičević Pločar


Unešić