Prikazani su postovi s oznakom Vladimir Vidrić. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Vladimir Vidrić. Prikaži sve postove

petak, 8. ožujka 2024.

PUTOVAH...

Mi vozimo se. Polagano kola
Uz brijeg nas vuku u ponoćnoj tami.
Daleko sjaju zvijezde – mi smo sami;
A pod nama se sjaji magla dola – 

Ko vestalka si, ko svetica nujna!
I ruke su ti voštane i blijede,
U mrak ti tone čelo, kosa bujna,
I tvoje usne kao da se lede…

I kao da se ledi svjetlost plaha
Sa zamagljene svjetiljke na kolih –
Na tamni plašt mi liježe poput straha,
I pline, kao suze što ih prolih…

Vladimir Vidrić


Zagreb



srijeda, 10. svibnja 2023.

SJENE

Sav je obzor zarudio.
Dunuo je dah s poljanâ...
I lete u nebo oblaci:
Purpurni sanci dana...

S grmlja na žutu obalu
Živo prhaju ptice,
I ribar u čamcu nemirnom
K nebu obraća lice.

Obraća lice i sluša
Ariju sa nebesa —
A mrežom se ljulja i saginje,
Sijedu kosu stresa.

I kako se ljulja, biba se
I čamac i on i sjena —
Ljulja se, pljuska, razilazi
Na zlaćanih valih pjena...

Vladimir Vidrić

Makarska

utorak, 9. svibnja 2023.

PERUN

Na travnom brijegu, nad sedam vodâ
Gromovnik Perun vlada,
Lagano drijema i žezlo spušta
I sijeda mu glava pada.

Naoko njega vjetrovi lijeću,
Nestašna djeca neba,
Radnici božji što zemlju kite
I zemljici donose hljeba.

S njima on starac vodi zbore,
I pita što nose s vodâ,
Što nose s lugova, što nose s dola,
Od milog mu slavskog roda.

A oni lete i biju krili
Naoko starca Peruna,
I bacaju voće i zlatno klasje
Na podnožje njegova truna.

I leteć viču: Pomiluj, bože!
Kamene čaše kruže!
Odjekuju polja! Tvoj narod se gosti —
A goste djevojke služe.


Vladimir Vidrić

Perunika


subota, 6. svibnja 2023.

ADIEU

O moja je leđa lagano
Kucnula mandolina
I moj se kaput raskrio.
Purpurna pomrčina
Moje je vjeđe prekrila
Od sunca, vjetra i vina.

A moja se ruka ganula,
Koja pjesmice sklada,
Svijetlu je suzu utrla,
Što mi sa zjenâ pada.
— Tako silazim, gospojo,
Stubama tvojega grada.


Vladimir Vidrić


Dubrovnik

petak, 5. svibnja 2023.

PEJZAŽ

U travi se žute cvjetovi
I zuje zlaćane pčele,
Za sjenatim onim stablima
Krupni se oblaci bijele.

I nebo se plavi visoko
Kud nečujno laste plove; –
Pod bregom iz crvenih krovova
Podnevno zvono zove.

A dalje iza tih krovova
Zlatno se polje stere
Valovito mirno spokojno –
I s huma s k humu vere ...

Vladimir Vidrić

Solin

ponedjeljak, 18. siječnja 2016.

NA PUSTU DRUMU...

Na pustu drumu sniježi i vijori,
Po dubovima tvrda kora puca.
Pod dubom Pan leleče i kašljuca
I na po slednut sa smrću se bori.

Sav bijel je Pan. Lijeću pahuljice,
U kudravo se runo pršeć pletu,
Poskakuju oko njeg, u svom letu,
Vrpolje se i biju ga o lice.

On divlje kriknu - i zamahnu rukom.
Tad drhtat stade plaho po svem tijelu
I prevali se na ledinu bijelu
I glavom klonu i zamuča mukom.

Vladimir Vidrić
Solin - Stara Salona