nedjelja, 1. svibnja 2022.

USPOMENE U NAMA

Pod našim mesom rastu spomena tamni koluti

Ko prstenje pod sočnom korom stabla,

Ko iz dubine zdenca mi s uspomene kabla

Dižemo sliku iz tmine što u nama šuti.

O, kako su duboki zdenci naših slika,

Trajanja, magle, grčeva i plača.

Voda nas živa uspomene jača,

Liječi nas tajna potonulih slika.

Gradovi sniju u nama, prostori, pjesme ptica,

Zaboravljene sobe, predvečerja kasna,

I javljaju se draga pokojna tiha lica.

I tako sja u nama kružnica zdenca jasna

Ko pladanj srebrn u okviru tmica,

Uspomena prhne iz nas ko splašena ptica.


Miroslav Krleža


Zagreb