Prikazani su postovi s oznakom Jakša Fiamengo. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Jakša Fiamengo. Prikaži sve postove

četvrtak, 23. studenoga 2023.

BAROKNA ČESMA

Stojim pred vodom koja ravnomjerno teče
poput svijetle zaobljenosti mog i njezinog jezika
teče u njoj vrijeme kojim joj je suđeno teći
kao biće uposleno da i samu svjetlost iskuša
da joj izmjeri sve vrijednosti svu jasnoću
da trg pred katedralom učini prostranijim
teče voda a i ja već pomalo
poput pjevica postajem cvrkutav
pun otvorenog makarskog protjecanja
pod zvonikom starim pjesnikom stojimo ja i voda
kao fratri guslari korabljica kao djeca jezika
stojimo stoici neosjetljivi na mijene
ništa ne mislim ništa me ne zanima
zacijelo sam već pomalo sumnjiv svima koji su
navikli prolaziti samo prolaziti
koji u tomu vide umanjene svoje prolaske
stojim i ništa me ne ometa u stajanju
pred kamenom sam s uklesanom godinom 1775.
mir mi jedino remeti obližnji govor iz 2008.
previše glasan da bih ga razumio
ružan kao i svaki pokušaj suvisla razgovora
nešto što uzalud pokušava imati ljudsko lice
osjećam u nosnicama jak miris mora
osjećam čitav dan u zraku i vodi
odmjeren poput stoljeća koja su se tu mimoišla 
osjećam i čvrsto vjerujem da znam gdje sam
da znam čemu pripadam
i da se tome više nema što dodati

Jakša Fiamengo

Makarska

srijeda, 16. studenoga 2022.

PJESMA SVETOG ULJA

 Ući u stablo i biti ulje

otvarati vrata svjetlosti

biti i stati, pečatiti se

uživati sunce i pružati ga

na sve četiri, dupsti zemlju

zahvaljivati pticama i opet

ući u stablo, biti red, biti

svi njegovi otvori, svaki list

i svako ime svetosti, jačati

zlato i ljubav, blagoslov

božji, milost oduvijek

ući u stablo, biti svjetiljka

odoljeti vatri, izbiti u rosi

uteći humku, biti greben vjetra

ima li mudrije tečnosti

ima li umnijega duha

od očišćenja do pomazanja

o staro o prastaro

maslinovo

navijek


Jakša Fiamengo



Merano

petak, 21. listopada 2022.

ALEJA GLAGOLJAŠA

Put u Povijest vodi tamo gdje ga nema;

U lijevak počela, u kolijevku štenja:

Od Slova do Vrata iza kojih drijema

Najmanji Grad grada, Grad od priviđenja.


A dolina plodna, znakovi kraj puta:

Vidikovac, Razvod, Stol za blagovanje...

Humščinom s Misalom Žakan Juri luta

I zazivlje zorz, i sunce ga žanje.


Zna se: Izum Pisma Sveta braća dijele

S travaricom biskom od lišća imele,

I pije ih zemlja, blago na ispaši...


I dok listaš Povijest poput brevijara 

Procesiju vidiš (oko te nne vara):

Od Roča do Huma gaze glagoljaši.


Jakša Fiamengo


Hum

nedjelja, 28. ožujka 2021.

PRVA ISPOVIJEST

Nisam smio dopustiti da me ta snaga
toliko obuzme, da me otjera s trga
u zabran bez vremena i nekih važnih riječi
koje bi mojom vjerom disale
Slab na, od nje, ponuđenu tvarnost
nisam smio pasti u okrutno stanje zime
ma otkuda dolazila, ma kojim se njenim imenom zvalo
Nije me smjela iskušavati paralelnim vremenom
zavjerom bezimene nade, neizdašnim
posve nekorisnim opipavanjem temelja
Dugo sam od nje skrivao cvjetove
odolijevao zapusima nerazumljiva svraba
ostajao bez riječi kad su mi bile najpotrebnije
i ovako nemoguć, ovako bez nje
bez uvale i svega što bi je moglo zamijeniti
bio sam riječ kad je nije trebalo biti

Jakša Fiamengo


Zagreb



subota, 13. lipnja 2020.

U SJENI OD KOJE SMO

Može li pjesma
preuzeti na se svu predmetnost koja je okružuje
poput kapi kiše ili malih uznemirenih insekata
može li na se preuzeti odgovornost za sve
što je riječ od ravnovjesja a ne umije izbiti u izgovor
kao što to zna voda na izvoru i glazba iz svirale
može li se dostojno objaviti ijedna svečanost
glasom pojedinačnim ili glasom skupnim
poput onog što ga zajedno oblikuju usta zborista
kad se predaju umijeću da se izrazi glas svjetlosti
i od sveukupnih šumova otkupi onaj plemeniti
zvuk postojanog toplog prostiranja
u sjeni kakvog drvoreda koji sve razumije
u sjeni od koje smo i sami na vidjelo izneseni


Jakša Fiamengo

Split, Sv Ante Poljud

ponedjeljak, 3. lipnja 2019.

IZA OKUKE

Tu odmah iza okuke plavi se grad
pitali smo za njega i sad je već tu

Poput iznenadne kiše poput ljetne večeri
na koju smo u jari poslijepodneva bili zaboravili

Prihvaćamo njegove zastave
upisuje nam se poput crta sudbine u dlan

I sve nam je razvidno
i sve je u vezi s gradom

Toliko se njime ispunimo da nam od toga
do iznemoglosti zasjaje riječi


Jakša Fiamengo

Split

srijeda, 29. svibnja 2019.

KUTIJA GAJA UTIJA

Već dugo te gledam, mudri starče: rukopis
pregažena lica, potamnjeli sjaj ruku što ih
uspori vjetar ravnomjerno urlajući svime
što je čvrsto između mene i tvog biljega.

I što je od nas preostalo? I ja sam
morao morima, kopnio kopnima, htio i
                                                     nestajao.
I ja sam samotni onaj čovjek koji se
                                                     pretvara
u kamen. A kamen je ljuta jedna zvijer.
                                                     Ljuta.

Dogovorimo se: jednom kad budemo
                                                       sami
pokazat ćeš mi u tom velikom Lapidariju
kutiju u kojoj vrijeme ne teče, koju čuvaš
za bolje dane, koju se nikada nisi usudio
pred svjedocima otvoriti.
Trgovao si srećom, uzlao se uvijek
                                                      Nepoznatim.
A sada: prošećimo tim spremištima ulja, tim
naslagama amfora, krenimo u dućane
                                                      gdje svila
ima skupocjen miris nemira što se valja
s tihih pučina. I što je od svega preostalo?
Zrak koji nas uzgoni iznad čulnih
                                                    gradilišta?
Neponovljivi vjetra onkraj svega?
Pozivam na razgovor zvijezde prema
                                                    kojima si
ravnao svoj pramac, zovem mornare iz
                                                    nejasnih
onih stoljeća: odakle je doplovila ta
                                                    kutija,
koje je more izrezbareno vremenom tvoje
posljednje plovidbe, odakle ta glazba?

Odakle te ja to gledam, mudrosti moja?

Jakša Fiamengo 

Bol na Braču




utorak, 28. svibnja 2019.

OSTAJE MI

Gle, prolazim kroz vrijeme,
a ni hoda nemam, ni tla za doskok
ni pijeska, ni lovorova vijenca
ni lastavice da iz mojih očiju krene
i potraži vinograd počinka

Ostaje mi da te dotičem dahom
da te neprestano spajam sa zemljom
da budem u značenjima slova
iz knjige koju čitaš i čiju toplinu
u svoju tjelesnost pretačeš

Ostaje mi da te pretvorim
u grozd, u pčelu, u glazbu
da ti listam po kosi i da budem
uvijek negdje tu

Jakša Fiamengo

Bol na Braču

utorak, 7. svibnja 2019.

DUJAM

Onaj koji je posvećen ušao
u drvo u kamen u voštanicu
poput kapare lišaja vjetra
onaj božji onaj temeljni
od blage vjere od grada
u koricama prijaznih u brnistrama
mač i kruna girlandom spojeni
palma od svih moći štap uzorit
onaj zarečeni onaj izmučeni
u mreži stoljeća ribar tla
što ga dočeka srebro i pozlata
stari zanati stare milosti
riznica svjetla ulje i dlijeto
onaj zavazda u korskim sjedalima
onaj kameni onaj iz svega
stolac uspravni kalež molitve
blagoslovom prošivene misnice
onaj zakucani utučeni izdjelani
umanjen da bi bio veći
uramljen u svetost u riječ
luč naravna kost utjecanja
eno ga pronose pučani bratimi
eno ga prate kočije brodovi
prolazi gradom sja na rukama
glasnije od svakog carskog
sada mu je ime u zvonima
što su od svake moći i prigode
u procesiji krijeposti lijevani

Jakša Fiamengo

Split


ponedjeljak, 6. svibnja 2019.

PORED SVJETIONIKA

Svakog dana prolazim pored svjetionika
svi su drugi signali ipak manje vrijedni
osamio se na rtu kojemu više ne treba
valovi su već smirili nasrtaje na njegovo podnožje
zaboraville su ga i ptice koje se uvijek s nekim druže
ništa od vatre nije preostalo da mu jede utrobu
zemlja drhti kao u nepouzdano doba stvaranja
gledam na njega kao na vrijeme čiste svjetlosti
sva su njegova stanja izmijenila ključne riječi
svakoga dana pored njegova pogašenog pogleda
sve više i sam postajem svjetlo koje se iz njega iselilo
u svim nijansama, od bijelo bijele do tamno tamne
opsjedaju me njegove mjere koje bih htio pojasniti
preuzimam njegova svjetla poput pošte
bez adrese i bez potrebe da je ima


Jakša Fiamengo

Makarska - Svjetionik Sv Petar

nedjelja, 6. siječnja 2019.

KUĆA KRUHA

Tovar, vol i moja siromašna duša
U Božićnoj tajni samo smo statisti
Pred Djetićem mali, sa sjenama isti,
Dah nas Božji ljulja i vrijeme peruša.

Već isprani nadom da će zima proći
Dok u vjetru šumi silno more vjere
U istom smo zviježđu, mjeri svake mjere,
Putnici u svjetlost usred Svete noći.

O, sva je od zlata naša Kuća kruha,
Ukrasi na boru, blagdan i noć gluha
- Tek se anđeosko Gloria još ori.

Sat zvijezdanih sati kuca našu vjeru
Dok nas tri mudraca rod pastirski dvori
Marija i Josip već pelene peru.

Jakša Fiamengo

Split - Pjaca

  

subota, 5. siječnja 2019.

DRUGI VIDIKOVAC

Ta druga realnost, ma što god to bilo,
Vrijeme je gdje sad su otac moj i mati,
Mjesto je gdje teku neki drugi sati,
Gdje je kamen teži, gdje je lakše krilo.

Ta druga realnost možda je pak prva,
Ona što se ne zna i samo je sjetna
Zamjena za sreću, al' i zagonetna,
S korizmenim križem, kraj Božićnog
                                                      drva.

Tko zna što sve u njoj potire se, slaže
Kad nam prođu zime i nebeske straže
Propuste nas ući na osobit način

Do njezinih dvora, do mora i polja...
Jest, možda je ipak od svih ponajbolja
Ta druga realnost, ma što god to znači.


Jakša Fiamengo

Split - Marjan

  

petak, 4. siječnja 2019.

ZEMLJOVID NOĆI 9

Otvaram prozor
i sjenu svoje noći
strpljivo i kako treba
miru svome nosim i privodim
uzdam se u te gotov da oprostim
moru što je more, pjesmi što je pjesma
i svemu što u svome stanju a u tvoje ime
drži se i bezrazložno u sljepilu svome
                                                  prebiva
gledam te: u svakom si milimetru mog
                                            vidnog polja
u svakom si lijeku do mog konačnog
                                             ozdravljenja
posve sama za sve titraje koji ti još nadolaze
otvaram prozor i vani je noć ravna samo
                                                           noći
i opet otvaram prozor i vani je opet noć
i sve su same noći oko mene postrojene
čekaju moj znak a premalo svjetla
e da bih još uvijek smio povjerovati
kako u svemu tomu već poznatom
počiva i šuti jedna te ista
jedna i neponovljiva
moja vlastita noć

Jakša Fiamengo

Split


  

subota, 29. prosinca 2018.

JUTARNJI ANĐEO

Od nekog vremena osjećam osobitu
naklonost prema anđelima
nalazim ih u svim vrstama treperenja
u podrhtavanju jutarnjeg autobusa
u šalici kave u nazdravljanju dobrog jutra
zalijepljene za revere mornarske dolame
obješene o kazaljke sata nad Pjacom
prisluškuju sve moje pa i one najniže riječi
dotiču me na način koji me čini nesigurnijim
na svom neuvjerljivom jeziku
ne znam što bih im rekao
dok mi se uvlače u sve žurnije korake
listaju moje novine upućuju uredsko računalo
raspoređeni u finom ustroju na vrhu olovke
nespremne da mi odzdrave kako priliči
učim ih iznova kako počinje dan
za koji više nisam siguran gdje i od čega nastaje
za čiju lakoću nisam siguran krije li navještenje
tajim ih da mi ne oduzmu svojstvo svjetlosti
one iz koje ih jasno mogu gledati
naslućujući ih
do vidljivosti koja ne prilazi
do prisnosti i onoga što od nje ostane

Jakša Fiamengo

Split - Pjaca


petak, 28. prosinca 2018.

MELKIOR KAD BIJAH

Melkior kad bijah nosio sam smirnu
Do kamene bunje što se svjetlom prože;
Heroda ne slušah, jer što silnik može
- Pratio sam zvijezdu jašuć' kroz Kostirnu.

Jastožera, mreže, vrše, parangali
Ostaše ko spomen na zimsku Komižu
Sa mnom vol i tovar još ušima strižu;
Tražio sam Boga: Gdje je Isus mali?

Vidio sam samo osvjetljene bore,
Vidio sam samo namreškano more,
Svetoga Mikulu i Svetoga Jurja,

Sve što radost nosi i sve što nas žulja...
Tražio sam Dijete, ne nađoh mu dvore
Doli u svom srcu što ga milost ljulja.

(I Baltatzar isto, Gašpar i sva rulja
             što se tu zateče)


Jakša Fiamengo

Split, Đardin

  

četvrtak, 27. prosinca 2018.

ZADNJA ZIMA

Stiže ona zima a ja ne znam način
Kako joj se oprijet otokom okovan;
Otokom sa kojim stalno se ortačim,
Na kojem sam bio školjka, gmaz i ovan;

Na kojem sam bio ljeto od svih ljeta,
Lav mletački, rogač, medvjed Dalmatinčev;
Galijot i pjesnik, martir i profeta,
Marulova sjena i prikaz Lovrinčev;

Na kojem ću skončat, usidren u postu
Prosinačke bure sa vjerom u Krista
Da ustupim mjesto uglednijem gostu;

Na kojem je račun svega što me ima
I na čiju zemlju tijelo već mi prista
Jerbo sve me boli, jerbo stiže zima.

Jakša Fiamengo

Split



subota, 22. prosinca 2018.

BETLEHEM U NAŠOJ KUĆI

Velike kubike svjetlosti te noći
Cijela će obitelj primiti u njedra,
Noć će opet biti zvjezdana i vedra
Jer ima se rodit, jer ima nam doći.

Betlehemsku špilju lako ćemo riješit
Plastikom i drvom, gipsom i papirom:
Noć će prosut blagost, ispunit nas mirom
Jer će nas pohodit, jer će nam se smješit.

Pastiri, mudraci, Marija i Josip
Pristupit će boru, s anđelima doći
I pazit na Dijete da u Svetoj noći
Ne dobije kašalj, ne dobije osip.

I Dijete će usnut, pokrenut vremena
A mi s Majkom pjevat: Nina, nana, nena....


Jakša Fiamengo 

Split - na Pjaci

četvrtak, 23. kolovoza 2018.

SFINGA

Još ti lijepo stoje stoljeća i bore,
Nabrane od šutnje, klesane od kiša;
Još ti se u oku ljulja staro more,
A pitanja tvoja tamnija su, tiša.

U tvoj crni granit, u to lice s pijeska
Lav vremena zuri, dugim repom maše;
U jeziku tvome nova noć se ljeska
I jeza se širi, i riječi se praše.

Ti si uvijek ista - grobovi su drugi!
Sačuvat ih treba u povijesnoj fugi
Za cijeli naš život, posut divljom soli.

Bježi gusto vrijeme iz zvijezdanog ringa
A i Peristil je samo jedna sfinga,
Tajna od ljepote, napukla od boli.

Jakša Fiamengo

Split - Peristil

  

nedjelja, 12. kolovoza 2018.

ČEŠĆE NEGO INAČE

Ima dana kad češće nego inače
naš govor izjednačujemo s onim morskim
postupno izmjenjujemo ljetne rečenice
slojeve jezika amplitude daha
upućeni u nejasnu meteorologiju
u naš govor uključujemo ptice
na njihov se lebdeći način nešto lakše
sporazumijevamo s vjetrovima
spravnima za sva visinska orgijanja
ima dana kad nas češće nego inače
nebeska strujanja pomlađuju
kad se bez većeg napora prostiremo
svim svojim najvišim slojevima


Jakša Fiamengo


Split

četvrtak, 2. kolovoza 2018.

LAKRIMATORIJ

Imam te svjetlosti
imam te gdje si glas
što me rekao što me drži
kao kamen pod tvrdim jezikom
gdje si zdjela svijeta
gdje si placenta zore
krušno nepce podneva
i pozlaćeni smiraj
imam te gdje je neizmjerno
tvoga bilja tvoga zvjerinja
ranjavam te cvijetom izazivam
brašnom i solju vinom i octom
imam te gdje si prosto more
gdje su premorena gdje puštaš
mlaz iz kamena iz pustare
gdje si sunce i gdje si žeđ
gdje si molitva blitva jod
gdje su te pune oči
gdje si drača što iskri
i užiže zvijezde dostiže
visinu tajne uzdah plamena
imam te gdje si suza
prepoznajem tvoje rublje
sada kad te je tako puno
u obrvama pod noktima
u posudi za milost
u spužvi i u oprostu

Jakša Fiamengo


Split