utorak, 7. travnja 2020.

MOJA JE ČEŽNJA BEZIMENA

Moja je čežnja bezimena. Titan
u beskrajnosti svojoj i u moći.
Ekvinocij u tmurnoj, tamnoj noći,
kroz koju bjesni vjetar nedohitan.
Moja je čežnja bezimena. Sitan,
dragocijen biser, koji u samoći
mog srca leži. U svojoj čistoći
neoskvrnut, od ljudi neispitan.
Moja je čežnja bezimena. Varka
i bol i milje. Časom mač i plamen,
a časom čedna ruka ubogarka.
Sad opire se kao vranac mamen,
sad podaje se kô na drumu žena:
moja je čežnja bezimena…

Milan Begović 

Solin- proljetni ekvinocij

petak, 3. travnja 2020.

TOPOI

Otrcan život, opće mjesto.
Ono što se ne otme do jednog i nedjeljivog.
Vani je proljeće,
samo ga jedanput pluća dišu.
Savio se jablan,
više se neće svinuti tako.
Pod prozorima prolazi čovjek,
zakopan kao stara kutija s draguljima.
Ni sam ne zna da je takav.
Sunce se, dijete u vodi, pljuska zrakom i oblacima,
i kao uvijek u povijesti, netko smjera zlo,
poduprt snagom općeg mjesta.

Nikica Petrak

Solin

četvrtak, 2. travnja 2020.

BIH DA SE

Bih da se oslobodim tuđih riječi koje su
            mora u mojem krugu
Bih da se razvrstam da lakše otkrijem
            neprijatelja
Sad je to moj stišani hod
Sada prigušen glas

Bih da se odmeđim, da se raspupam
            po zakonu svojih žila
Bih da se potopim (na površini plutaju
            lake tuđe stvari)
A smrt je zastor očima
Da se napokon okrenu u sebe

Da se razvučem - ne bojim se da ću
            prsnuti
Nego ću napokon udahnut koliko to
            moja pluća mogu
Bih da se očistim da bi prljavština na meni
            bila mojega podrijetla
Opasna poput truleži kloaka, meni melem
            skoroga spasenja

Slavko Mihalić 

Čiovo




nedjelja, 29. ožujka 2020.

GODIŠNJA DOBA

Noćas ćemo opet
pomjeriti kazaljke na satu.
U dva, bit će, zapravo, tri.
Točno u tri, devet će baklji
osvijetliti izvor ove ledene rijeke
što noću krala je staro srebro iz tvojih bedara.
Jutro stiže sat ranije, večer isto tako.
Više je vremena za oblake, silicij i polusan.

Četiri košute koje sam vidio
par kilometara prije Osijeka
putujući iz Baranje
rasplinut će se u magličasto mlijeko
svaki puta kada  ti poželim
kao nekada, prešutjeti ime.

Moji mrtvi na starome seoskome groblju
šaptali su mi večer prije na četiri jezika
posve jednostavne riječi.

Kao da me, bez usana
iznova i iznova uče govoriti o sebi
mlade cure moga prezimena
koje su završile kao obudovjele sluškinje
i stari momci koji su pješice stigli
natrag iz rata i ponekad pijani
pričali o Rusiji, Kavkazu i Taškentu
posve već nevidljivi u zrcalu.

Kao na lancu zaspalo pseto
čelično uže držalo je splav
da ne otplovi niz rijeku.

Prošle su stotine godina.

U vreću žitnoga zrnja
skrio sam cvrčka
da ti otvori ledena vrata.

Zaključaj ih kada još jednom
stigne ljeto.

Tko otplovi nizvodno
rodit će djevojčicu tišu od mjesečine
pred jesenje jutro.

Tko uzvodno vratiti se svemu
što ne čeka ga više.

Ta polja što pokrila su te
smrznutom zemljom veo su
iza vela uljanica
u uljanici pramaljeće
pramaljeće broji tvoje vrijeme
prvi si od zaspalih
u njezinome plamenu.

Delimir Rešicki 


Zagreb
 

subota, 28. ožujka 2020.

NA KRAJU

na kraju
očito ostaje samo ono
čega se nismo htjeli odreći
ni pod koju cijenu
sebe

dopustiti se uklopiti
u oklop tuđih nakana
u oklop ičije sebičnosti
nije ništa
do li osobna izdaja
ponižavajuće
poništenje samosvojnosti
umjesto tinjati
gorjeti
plamsati
treba sagorjeti
poput
luči
svijeće
daniti
poput ljetnog dana
koji se protegne
do prvih zvijezda
sretnici udivljeni
poput djeteta
milokapljem mlijeka s majčinih prsiju
zarana otkriju
da samo vani
postoji sitno
i krupno
unutra
sve je
neizmjerno dobro
unutra
sve je
raspoloženo za darivanja
bez ustezanja
iznutra isijava
prepoznatljiva
radost stvaranja bez
naprezanja
iznutra
tek zriju prave pjesme
pune sokova
zrelih smokava
iznutra
tek smiju zdrave isteći
riječi
u nepresušna mrjestilišta
za pročišćavanje nutrine
same se
toplo preporučuju
arnica montana
zlatenica
arnika
česmina
lemprika žutika
gluhač zapletina
skromno
toliko skupocjeno
s primorskih strana raslinje
vazda mi mila odmorišta
zajamčena lječilišta
potpunog
ozdravljenja
nakon blagotvornih kupki
ma kako umorni
bili ranije
nikad poslije
ne ćemo moći sklapati oči ičijima
koje bi u našim
nas iskale
ps
zaštita
od izvanjskih
opasnih zračenja
nalazi se
unutra

Josip Prudeus 

Solin
 

nedjelja, 22. ožujka 2020.

JUTRO

Ružna je ptica sletjela
na ružno stablo
jednog jutra,
suvišnog i bolnog
koje će kao i ono jučer
stajati pred vratima sobe
i ostaviti bez nade onoga
koji zapisuje ove riječi
na rastanku.

Zvonimir Golob

Zagreb



subota, 21. ožujka 2020.

SAN

U snu te vidim u kočiji,
među oblacima.
Oba te oka prepoznaju
jedno po jedno.
Takav je san, jer snovi sanjaju
sami sebe.
Nasmijana trčiš širokim poljem,
preskačeš busen trave,
haljina ti nedostaje,
ali to ne znaš,
ponovo izgovaraš sva imena cvijeća
srebrno je i modro gdje staneš,
okrećeš lice oblacima,
iz oblaka silazi janje,
ponovo ga zoveš mojim imenom
i dok skupljaš rasute zvijezde
u svoju košaru
opet imaš usne koje se sjećaju
mojih usana.

Zvonimir Golob 

Split