VIDIKOVAC

I s ovog mjesta vidi se cijela luka

sve što je spremno na se preuzeti teret

mijene nabujalih godišnjih doba

sve što je tu ili privremeno tu

brodovi koji ispunjavaju dužnost plovidbe

oni redovni i oni koji redovito kasne

oni pravodobni i oni izvan reda vožnje

lučki radnici, uskomešani putnici

gledam ih, zauzimam najbolje pozicije

pratim gibanja, one zarad posla i one bez posla

bezbrojne pokrete ljudi, njihove misli, naume

motrim na njih, što nose, što nemaju

računam na njihovu punu predvidivost

a kad odem zamolit ću ovu poglednu stijenu

nek mjesto mene sve živo gleda, nadgleda

i nek mi poslije sve ispripovijedi

čak i ono što ni o sebi nisam znao

Jakša Fiamengo

Hvar

PRED OLUJU

Dugo si već od onih o kojima se ne govori

posve si se odvratio od razložnih stvari

vidljiv moguće tek po pucketanju grančica

po jedva čujnoj škripi u potkrovlju

nerazumljivom pokretanju prozirnih zavjesa

uzalud se domišljamo zašto se zanjihao plamen

tko nam se to obraća iz treperavih voštanica

ni zvono te više ne umije ni na što opomenuti

u tako smo malo toga sigurni

teško nam je prihvatiti pruženu ruku

stolice se same od sebe pomiču

šuma je tek jedna nama tako slična pritajena magija

nije rečeno da išta postoji iza njenih vrata

odavno već nisi od onih koje se ovdje spominje

nadolazi nešto prenosi u nas svoju tamu

otkupljuje nas od mirisnih počinaka

titra lišće pretkazuje podsjeća

šumovi se sami od sebe umnogostručuju

valja iz krajolika brzo pokupiti more

i sve druge važne pojedinosti

Jakša Fiamengo

Split - Žnjan

KONJANICI IZ KOLEKCIJE

Posjećujući gradove osobito one veće

upoznao sam popriličan broj važnih konjanika

zastali u svojim patetičnim pozama

sve te vojskovođe vladari umnici za pamćenje

presijavaju se u bronci rjeđe u kamenu

zasićene oči okreću prema unutrašnjem vidu

pruženi plavilu nekih izrazito običnih dana

oko njih su najčešće trgovi parkovi važnija raskrižja

kockice pločnika pošljunčane staze s pticama i dječicom

uz njih kao da iz daljnine još čujem nerazgovijetna zveckanja

topovsku paljbu artiljerijsku grmljavinu

fotografiram ih bez reda i zaboravljam koji su

kod nekih je izraženiji konj kod nekih nije

neki daju pečat gradu nekima je svejedno

ponekad poželim posjesti u ta ohlađena sedla

pojahati i na posluh natjerati mišićave pastuhe

mamuzati ih do kosti do oznojena vremena

kao zaštitni znak za svakog je vezan određeni događaj

još i danas kad nema nikoga oni odlutaju u one svoje bitke

vitlaju mačevima podižu zastave viču iz oklopa

isukanim riječima koje više nitko ne razumije

prstom pokazuju u neke značajne pokrajine

u osvojene ravnice oslobođene gradove otete uvale

ponekad mi se učini da se prepoznajem u njima

ponekad ništa ne osjećam

Jakša Fiamengo

Zagreb - Kralj Tomislav

HODAČ D.O.O.

Mjesto na kojem stojiš

zrcalo je onog koje ti je suđeno

sjena je onog koje si zaboravio

ti se zapravo i ne pomičeš pomiču se 

razlike gledišta oblici riječi

nerazumljiva geometrija gibanja

tajno svojstvo nestajanja tvarnosti

premrežen si tolikim razlikama

da su ti sva stanja ista

ni ovaj te grad nije dostojan

hodaš polažeš lekciju hodanja

sjeti se gdje si objesio sjenu

zamisli gdje si iznenadio pogled

u drvu u zidu u unutrašnjem govoru

možda utvrdiš gdje si

možda se vratiš iz iščezlog

iz svega što ti je tako opako

nesrodno

Jakša Fiamengo

Trogir

  

BRODOVI NA ONU STRANU

Što prenose brodovi na onu stranu?

Riječi od kojih smo sastavljeni, dosluh

sa svime što nam se nađe na golome putu.

Prenose terete koji nas broje u svoje.

Oganj prenose, smijeh koji se u nas računa

kao poputbina i kad ne osjećaš put, kad si

i sam samo brod kojim valja otploviti.

Što prenose brodovi na onu stranu?

Narančasti ogrijev prenose, sav život u kojem

sva su naša stanja, i ona česta, naš

nauk, i ona koja nas najmanje troše.

Mjere vremena i mjere mora prenose, nove

riječi izmišljaju, ugljen da nas ucrta

u sve što nas ima zauvijek izreći.

Što prenose brodovi na onu stranu mora?

Travu prenose, sljez, prenose Boga koji je

ribar, hoda po vodi i drži propovijed.

Prenose mjesečinu, sjaj ulja, lake zagrljaje,

komade gvožđa, mekoću bijelih jastuka.

Prenose vrijeme kovano i vrijeme raskovano,

prenose sve ono što nam je dano

za naš mali beskraj.

Jakša Fiamengo

Trogir

TVRĐAVA

Ja za to baš i nemam nekog osobitog dara

ali se svejedno uvijek iznova mjerim s tvrđavom

sa svim vremenima koja su je naselila

još uvijek nisam odredio sve njezine mjere

kako se složila u kamen kako podnosi godišnjice

opipavam joj ožiljke vrijeme davnih i nedavnih

sve njezino slavno i na isti način neslavno

svjetlost je oblaže stoljetnom emulzijom

nagovara je na bijele i tamne odjeljke vremena

još uvijek ne znam što je moru što joj je more

s pogledom na nju ponavljam ukrcaje iskrcaje

povoljne kurseve satnice starih plovidbi

nudi mi cvrkut lastavica žamor zaigrane dječice

mjeri me po postojanosti tragova od kojih svijetli

rado govorim o njenim okamenjenim danima

podsjećam je na vrijeme soli na gusare galijote

nikako da mi oda sporazume sa zvijezdama

kazujem joj kakva je po predaji bila u neprilikama

na kojoj je stranici zatvorila knjigu tajnih umijeća

može li za nas utvrditi neki paralelni svijet

neko ribarsko doba iz kojeg se lako nestaje

kao osmijeh s usana kao plamen sa žigice

ispitujem koje se to i sad vidljivo vrijeme javlja

s njezinog u sve upućenog sata

Jakša Fiamengo

Trogir - Kamerlengo

GRADIVO GRADOVA

Ima gradova koje sanjamo

ima gradova koji nam se ostvaruju

izdubeni u vremenu udubljeni u misli vlastite

u njima se poput oblaka mijenja vrijeme

na njihovim je vratima dežurni svetac

na njihovom pločniku cjelo cjelcato nebo

Ima gradova koji sami izaberu mjesto počinka

ima mjesta koja izaberu gradove

otvore im svoja mora čeljusti trezore

pozivaju ljude podižu spomenike

izmiču svakovrsnim napastima

sreću sve više ispisuju u dugim sjenama

određuju se prema višim namjerama

Ima gradova koji su nam obećani

ima gradova koje smo izmislili

ima gradova koji se i bez nas događaju

Jakša Fiamengo

Trogir