Ja za to baš i nemam nekog osobitog dara
ali se svejedno uvijek iznova mjerim s tvrđavom
sa svim vremenima koja su je naselila
još uvijek nisam odredio sve njezine mjere
kako se složila u kamen kako podnosi godišnjice
opipavam joj ožiljke vrijeme davnih i nedavnih
sve njezino slavno i na isti način neslavno
svjetlost je oblaže stoljetnom emulzijom
nagovara je na bijele i tamne odjeljke vremena
još uvijek ne znam što je moru što joj je more
s pogledom na nju ponavljam ukrcaje iskrcaje
povoljne kurseve satnice starih plovidbi
nudi mi cvrkut lastavica žamor zaigrane dječice
mjeri me po postojanosti tragova od kojih svijetli
rado govorim o njenim okamenjenim danima
podsjećam je na vrijeme soli na gusare galijote
nikako da mi oda sporazume sa zvijezdama
kazujem joj kakva je po predaji bila u neprilikama
na kojoj je stranici zatvorila knjigu tajnih umijeća
može li za nas utvrditi neki paralelni svijet
neko ribarsko doba iz kojeg se lako nestaje
kao osmijeh s usana kao plamen sa žigice
ispitujem koje se to i sad vidljivo vrijeme javlja
s njezinog u sve upućenog sata
Jakša Fiamengo
 |
| Trogir - Kamerlengo |
