Posjećujući gradove osobito one veće
upoznao sam popriličan broj važnih konjanika
zastali u svojim patetičnim pozama
sve te vojskovođe vladari umnici za pamćenje
presijavaju se u bronci rjeđe u kamenu
zasićene oči okreću prema unutrašnjem vidu
pruženi plavilu nekih izrazito običnih dana
oko njih su najčešće trgovi parkovi važnija raskrižja
kockice pločnika pošljunčane staze s pticama i dječicom
uz njih kao da iz daljnine još čujem nerazgovijetna zveckanja
topovsku paljbu artiljerijsku grmljavinu
fotografiram ih bez reda i zaboravljam koji su
kod nekih je izraženiji konj kod nekih nije
neki daju pečat gradu nekima je svejedno
ponekad poželim posjesti u ta ohlađena sedla
pojahati i na posluh natjerati mišićave pastuhe
mamuzati ih do kosti do oznojena vremena
kao zaštitni znak za svakog je vezan određeni događaj
još i danas kad nema nikoga oni odlutaju u one svoje bitke
vitlaju mačevima podižu zastave viču iz oklopa
isukanim riječima koje više nitko ne razumije
prstom pokazuju u neke značajne pokrajine
u osvojene ravnice oslobođene gradove otete uvale
ponekad mi se učini da se prepoznajem u njima
ponekad ništa ne osjećam
Jakša Fiamengo
 |
| Zagreb - Kralj Tomislav |
