ponedjeljak, 1. svibnja 2017.

R.I.P.

Ali tko će vas, skupiti po jamama i vapnu,
raznesene, bez očiju i pluća, nenalik čovjeku,
zato što ste se usudili
reći da ste ono što jeste
i zbog toga u ruke uzeli
zatorni kamen kojim se krši zapovijed,
kojim se ubija

Jer nas je dragi Bog uputio na to
da je obred ljudski,
da stvari samo po obredu budu stvari,
neću vas ja, sinovi,
ostaviti na ledini i na kamenu
ili pod stablom gdje ste se igrali kao mali.
Nismo mi to htjeli. Žudjeli smo samo
biti sami sa sobom, znati napokon
tko smo i što bismo
mi mogli biti, svoji s drugima

Neka se nama oprosti vaše lutanje,
mlada neukost, nezrelo vrijeme.
Svatko je od nas i duh i smrdljiv crv.
Za svako vaše počinjeno zlo,
negdje je već bio počinjen zločin.

Malo se tko nadao. Digli ste se bez riječi,
kao na piće ili na partiju karata,
u svoju pšenicu, po svoje janje,
svoju šumu u plamenu, mrtvu ribu i kruh;
plodovi utrobe i njeno ralo,
pričest zemlje, sve što mi je ostalo,
moji jedini, moji svijetli poludjeli sinovi,
vi ginete a nama sada lista
naš suhi križ

Pjesnik sam i dosta mi je hrvatskog mučilišta.
S tim uvijek netko nešto trži,
moli krunicu, grabi za crne dane.
Nema plača. Tko će oplakati.
Polažu vas u kovčege. Žele vam pokoj.
Odlikuju vas. Takav je red svijeta.

Ali vi,
ostanite bez sna:
neka vam mala djeca
i anđeli s krilima od svile
daju kušati crne dunje prekinutog vremena
za vječnu budnost,
tako da uvijek znate
kamo teče naše vrijeme;
i jer niste dobili poljubac oproštaja,
molim vas, primite našu dušu u svjetlosti:
kad mi dovršimo svoje posrtanje,
čekajte nas tamo

Nikica Petrak

Solin - Salona

nedjelja, 30. travnja 2017.

OSTANI S NAMA

Sam
u sobi
u večer.
Pas umuknuo.
Svjetiljka šuti.
Pero jedini sugovornik.

Zar sam?
Učila me majka:
"Bog je svagdje
i na svakom mjestu".

Oblij obraze zemlje suzama!
Otari rupcem lice krvavo!
Sagni se nad izubijanim namjernikom!
Pridruži se predvečernjim putnicima.
Vidiš što se događa kod nas.
Otvori nam oči i Pisma.
Trebalo je da Sin čovječji pati.
Mrak je ne idi dalje!
Ostani s nama!

Ivan Golub

Makarska - Crkva Sv Marka

  

subota, 29. travnja 2017.

NA ZAVJETNOJ PLOČI

Bude li bijede - s bijedom ću.
Bude li smrti - i s njom se ide;
a iznad svega, meni puta nema,
meni je domovina - s jezikom ću,
s kletvom i dva-tri upamćena stiha,
spomenom što se još uvijek predaje
između grube i čiste riječi,
                          samo sa životom
utihlih ljudi u svakom zavičaju;
meni bijega nema i ne bježi mi se,
tako nek bude.

Nikica Petrak 

Split - Spomenik poginulim braniteljima Domovinskog rata
na ploči piše:

SPAVAJTE SPOKOJNO DOMOVINSKOM GRUDOM POKRITI
SLOBODNA HRVATSKA ČUVA VAŠ SAN
A LJUBAV NAŠA ZAUVIJEK ŠTITI VAS OD MRAKA I ZABORAVA
OD VAŠIH ŽIVOTA I KRVI PROLIVENE
ZVIJEZDE SU NAD HRVATSKOM VEĆ UPALJENE

petak, 28. travnja 2017.

STATUS QUO

Što danas? Ništa.
Zavući se u neki kut labirinta
i slušati kako se negdje visoko osiplje vrijeme.
Svi su putovi zadani, staze regulirane,
pjesme su dopjevane i hvala bogu
nitko više ne zna ništa. Čekanje.

Što sutra? Trpjeti.
Povijest je prohujala i stala golema kao brana.
Iza nje gomilaju se ljudi, kuće, strojevi,
žice, noćne svjetiljke, podzemni hodnici, dizalice.
Rastu za sebe, ne znaju kud će.
Što govorimo nije ono što vjerujemo,
što činimo nije ono što slutimo.
Jedno drugo doba već zadano
priprema svoje buduće poraze.

U potrazi za komadom kruha
na mom balkonu jedna šugava ptica
izgovara slatke slovke
tri kratke note otvorenog prostora
sjećanje na zahvalnost razriješene muke:
svijete svijete, opet ćeš, u umiranje.

Nikica Petrak

Makarska

četvrtak, 27. travnja 2017.

DOMOVINA

Strašan je čovjek i vuk i brat,
i vuk i brat za bratsku i brat za vučju krv
i lud i bešćutan, ko drač za plač;

strašan je čovjek ni vuk ni brat
strašna je zemlja po kojoj gmiže,
led i glad;

u nepovrat jalov u bestrag sam,
sam sebi vuk, samo sebi brat
vukobrat;

na nožu mu rđa ruža,
na kožu mu znojno zlo izlazi.

Nikica Petrak

Klis
 

srijeda, 26. travnja 2017.

OČUVAJ MI OČI

Gospode očuvaj mi oči
da ne vide u slami zlato
da ne vide u pljevi blago
da ne vide u dimu barjak
da ne vide u pljesku pjesmu
Očuvaj mi oči Gospode

Ivan Golub

Split  - Trg Gaje Bulata

nedjelja, 23. travnja 2017.

OČE NAŠ

Uspinjem se na brdo ponad mora,
opojen mirisom čempresa
očaran ljepotom masline
U hodu molim zastajkujući:

Oče,
Gle! Ne uči nas reći: Bože,
Smjeti Boga zvati Ocem
tko bi se usudio
što velim usudio
drznuo, tko bi se se drznuo.
S time "Oče" rečeno je sve:
pokazano porijeklo
od Boga sam, od Boga smo
iz Ljubavi;
iskazan je odnos,
smijem s Bogom
kao što smijem s ocem
smijem se smijati.

Oče naš.
Nisam jedinac.
Nisam jedini
koji bi Boga zvao ocem.
Oni koji ga još tako zovu
meni su braća.
Nisam jedinac
ali sam pojedinac.
Ipak Bog ljubi pojedinca
kao jedinca.
osokolio nas je Isus
Boga smijemo zvati Ocem
Djeca Božja se zovemo i jesmo
Koja novost!
Kakva radost!
Smisao postojanja.

Koji jesi na nebesima
Koji jesi
Ne priča - mit
Na nebesima
ne nigdje - utopija

Sveti se ime Tvoje
Ne razumijem što to je
Ime, znam, da je onaj koji ga nosi
Sveti se ime Tvoje bit će
bio poštivan Oče
Pa to je prvo što se traži:
poštivanje Oca

Dođi kraljevstvo Tvoje
Kraljevstvo što je?
Poredak prostor i vrijeme
Božji poredak
na svem prostoru
i u svakom vremenu.
Poredak kakav je Isus
svojim zbunjujućim i zadivljujućim riječima
svojim djelima naviještao:
gdje će
čovjek radije davati nego primati
pružati i lijevi obraz
praštati kiši što pada
i na zlog susjeda.
Kraljevstvo u kojem je kralj koji reče:
"Da, ja sam kralj,
ali kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta".

Budi volja Tvoja
Čija volja? Očeva.
Za dijete je dobro
činiti Očevu volju,
jedino dobro.
Kako na nebu tako i na zemlji.
Na nebu nisam bio
a na zemlji vidim kako je.
Ne znam što je nebo,
ne znam gdje je
no znam da je kod Boga
"Uđi u radost gospodara svoga".
Radost na zemlji kao radost na nebu
to je volja Tvoja.

Kruh naš svagdanji
daj nam danas
Kruh ime je za jelo
Jedemo svaki dan
i ne jedanput u danu.
Radimo da bismo jeli
i jedemo da bismo radili.
Tri puta na dan
hranimo gladna usta
Tri puta dnevno
prinosimo žlicu ustima
Kruh naš
ne godišnji
ne povremeni
kruh naš svagdanji.
A ipak uči nas moliti:
"Daj nam danas".
Ne "Dah nam vazda"
Ne "Daj nam vječno"
Daj nam ga danas.
 Jer dosta je zla svakom danu
a čini se, i dobra.
Ovaj dan
bez tjeskobe za sutradan.
Daj nam danas kruh
kao što si jučer ocima dao manu.
Ne živi čovjek samo o kruhu
nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.

Otpusti nam duge naše
kako i mi otpuštamo dužnicima našim.
Dug zao drug.
Dug treba vratiti ili oprost od duga dobiti.
Tko će Bogu vratiti što mu je dužan.
A dužan sam mu što jesam,
postojanje, disanje i srca kucanje
Dužan sam mu najviše
što se ne smatram (ne priznajem) dužnikom.
Što imaš a da nisi primio.
Kako i mi otpuštamo dužnicima našim.
Tko su moji dužnici?
Tko je meni što dužan?
Bližnji mi je dužan ljubav
jer pisano je "Ljubi bližnjega svoga"
a on me mrzi.
Dužan mi je moj ogrtač
A pisano je:"Daj mu i košulju"
Dužan mi je lijepu riječ
jer pisano je:"Razgovarajte u pjesmama".
Ajme, zašto je Bog svoje otpuštanje
vezao uz moje
Zašto će meni mjeriti istom mjerom
kojom ja mjerim svome bližnjemu
Zašto uvjetuje svoj otpust mojih dugova
mojim otpustom dugova mojim dužnicima

I ne uvedi nas u napast
nego izbavi nas od zla.
Na sve strane napasti
Svuda požuda očiju i oholost života.
Ne razumijem, kako bi nas otac uveo u napast
A, sinulo mi:
ne uvedi nas u prilike koje su napast
u priliku koju žudimo kao životnu priliku
a ne vidimo nepriliku;
u priliku koja nam se smije
kao zvijezda danica
a samo Otac znade
mrak iza zvijezda;
priliku iz koje vreba skrita opasnost,
uspjeh iza kojeg dolazi poraz,
uspon iza kojeg slijedi pad.
Ne uvedi nas u napast.
Nego osobodi nas od zla.
Neka znalci izvornog jezika
apo tu poneru prevode
muškim rodom "od Zloga"
neka neki srednjim rodom "od zla",
no Zli je zlo.
Ti koji Jesi osobodi nas od Zloga
koji je protivnik Onoga koji Jest
i svega što jest,
ubojice ljudi od početka,
koji ubija život  na djeliće ili odjedanput.
Oslobodi nas od Zloga
koji zavidi svemu što jest.
Oče naš koji jesi.

Sad znam zašto nas je Isus učio moliti "Oče naš",
Zato što je rekao:"Došao sam da imaju život,
da ga imaju izobilno:" Amen.

Ivan Golub 


Kaštela - Biblijski vrt Stomorije - Pjesma nad pjesmama