Što danas? Ništa.
Zavući se u neki kut labirinta
i slušati kako se negdje visoko osiplje vrijeme.
Svi su putovi zadani, staze regulirane,
pjesme su dopjevane i hvala bogu
nitko više ne zna ništa. Čekanje.
Što sutra? Trpjeti.
Povijest je prohujala i stala golema kao brana.
Iza nje gomilaju se ljudi, kuće, strojevi,
žice, noćne svjetiljke, podzemni hodnici, dizalice.
Rastu za sebe, ne znaju kud će.
Što govorimo nije ono što vjerujemo,
što činimo nije ono što slutimo.
Jedno drugo doba već zadano
priprema svoje buduće poraze.
U potrazi za komadom kruha
na mom balkonu jedna šugava ptica
izgovara slatke slovke
tri kratke note otvorenog prostora
sjećanje na zahvalnost razriješene muke:
svijete svijete, opet ćeš, u umiranje.
Nikica Petrak
Zavući se u neki kut labirinta
i slušati kako se negdje visoko osiplje vrijeme.
Svi su putovi zadani, staze regulirane,
pjesme su dopjevane i hvala bogu
nitko više ne zna ništa. Čekanje.
Što sutra? Trpjeti.
Povijest je prohujala i stala golema kao brana.
Iza nje gomilaju se ljudi, kuće, strojevi,
žice, noćne svjetiljke, podzemni hodnici, dizalice.
Rastu za sebe, ne znaju kud će.
Što govorimo nije ono što vjerujemo,
što činimo nije ono što slutimo.
Jedno drugo doba već zadano
priprema svoje buduće poraze.
U potrazi za komadom kruha
na mom balkonu jedna šugava ptica
izgovara slatke slovke
tri kratke note otvorenog prostora
sjećanje na zahvalnost razriješene muke:
svijete svijete, opet ćeš, u umiranje.
Nikica Petrak
 |
| Makarska |
