OJ HRVATSKA, OJ!

Oj Hrvatska, oj!
Veselo nam stoj!
Šta će tebi biser kruna,
Kad miline sva si puna!
Oj Hrvatska, oj!
Veselo nam stoj!

Oj Hrvatska, oj!
ništa se ne boj!
Dok su složni Tvoji sini
Vjerni staroj djedovini.
Oj Hrvatska, oj,
Ništa se ne boj!

Oj Hrvatska, oj!
veselo nam poj.
S groba niče tvoja slava,
S miljem joj se kruni glava:
Oj Hrvatska, oj,
Veselo nam stoj!

Ljudevit Gaj

Šibenik

KO STANAC KAMEN

Ko stanac kamen uz vječnog Boga,
Makar se na nas gomile digle,
Ko stanac kamen naša je noga,
Makar nas patnje najgore stigle.

Ko stanac kamen u vjernom bratstvu,
Makar nas zloba gonila kruta,
Ko stanac kamen u svom hrvatstvu,
makar nas tukla kandžija ljuta.

Ko stanac kamen mnogi su pali,
I makar bilo na križu mrijeti,
I dok se na nas čitav svijet svali,
Ko stanac kamen uz barjak sveti.

Uz barjak sveti, barjak slobode,
Ko stanac kamen, ko stanac kamen,
Oj, stoj mi tvrdo, Hrvatski Rode, 
Ko stanac kamen u vijeke! Amen!

Ivan Ev Šarić

Šibenik

BUDITE LJUDI!

Nemojte ući s mržnjom. Nemojte mržnju ostaviti ni pred vratima.

Dok je mržnja u vama, nemojte pogledati ni biljku ni pticu ni čovjeka.
Nemojte im prići.
Dok je mržnja u vama, nemojte reći nijednu riječ, 
nemojte sanjati nijedan san o biljci, o ptici, o čovjeku.
Nemojte ni o kamenu.
Nemojte se ni pomaknuti dok se mržnja ne raspline, dok ne iščezne u vama.
Mržnja je ljubav skrutnuta, smrznuta u vama.
Nemojte biti brana blagosti i toplim vjetrovima – i njihovoj strpljivosti.
Nemojte tražiti opravdanja za mržnju.
Za nju nema opravdanja, kao što za ljubav nisu potrebna opravdanja.
I jedina istinska ljubav jest ona za koju nema opravdanja.
Budite ljudi i opravdajte život.
Jer život je povjerenje vama iskazano.

Stjepan Lice

Šibenik - Katedrala Sv Jakova

NOVI POČETAK

Ponovno me dovodiš na početak.

Pozivaš me da iznova pođem koracima kojima sam već kročio.

Pozivaš me da zborim riječima koje sam već izgovarao.

Pozivaš me na dodire koje sam već proživio.

Pozivaš me da upoznam one koje već otprije poznajem.

Odazvat ću se i strpljive i povjerljive duše prionuti uza tvoj poziv.

I, začudo, sve korake kojima ću hoditi, sve riječi kojima ću zboriti, dodire koje ću proživljavati, sva poznanstva, oćutjet ću novima.

Zateći ću se u nekom novom svijetu, svijetu koji je više tvoj.

U svijetu u kojem ćemo biti bliže jedno drugome.

Jer ti prebivaš u dubinama, mojim i u dubinama svih bića i ondje želiš da bude mjesto našeg susreta.

Jedino ondje pit ćemo život iz iste posude.

Ponovno me pozivaš na početak i pozivaš da obnovim žar prve ljubavi.

Za sve.

Da me umor ne iscrpljuje, već nadahnjuje.

Da od boli ne malakšem, već da progledam.

Da od blizine ne zanijemim, već da cijelog sebe pretočim u zahvalnost.

Pozivaš me da progledam u neki bolji i ljepši svijet,  svijet u kojem si očitiji i razumljiviji po mudrosti koja nije plod mojega truda.

I već znam što ćeš me pitati kada se idući put budemo sreli.

Nećeš me pitati koliko sam puta prešao, već kako prolazim putem kojim sam pošao.

Kako pohađam srca kroz koja si položio moj put.

Kako se nastanjujem u tvojemu srcu.

Stjepan Lice 

Šibenik

ŠTO ĆU JA I MOJA GITARA

Tu sam što sam. Ima dragu. Najdražu od sviju žena.
Sunce grla njena grli me i obasjava.
I gitaru jednu imam, straru kao more.
Ako umre draga, što ću ja i moja gitara,
stara kao more?

Bit ću mornar. Straćara mi uz rub groblja
gdje prolaze lađe. Ne dolazi k meni draga.
Samo mrtvi. Koji galeb. I oblaci.
Ako umre draga, što ću ja i moja gitara,
stara kao more?

Pjevam sam, a čuje li me moja draga
ili spava osvojena mjesečinom i zvijezdama
kao žalo njena smijeha, kao biser njena sna?
Ako umre draga, što ću ja i moja gitara,
stara kao more?

Jure Kaštelan

Šibenik

KAD SE ŠKOJ ODRONI

Kad se škoj od kraja odroni
bila je sve samo vrila pina
i bila jarina
na nebesima i na dnima
Bi je jedan hip kad se sve zatreslo
kad je sve išlo uopere i remurće
ma to je bilo pri bilo kojega boga
i imena i simena
Kad se škoj moj odroni od kraja
još ni bilo ni pakla ni raja
ni zmajih ni verug ni tamnic
ni maslin ni grebih
bili su samo bili vitri bila pina
i bila jarina...

Jure Franičević Pločar

Šibenik - Tvrđava Sv Nikole

SVE JE TVOJE

Sve je skriveno tvoje javno
Ti ljubiš posebno i nadasve slavno
Ti ljubiš tako kao da pečat ostavljaš
I sve znaš i ništa ne pretpostavljaš
Sve je u ovoj ljubavi našoj
Sve čežnje i čari
Sve tvoje je skriveno a tako javno
S tobom se u mladost vraća
S tobom se ne stari

Željko Krznarić 

Šibenik

STVAR

U sivoj boji vremena
ima jedna stvar
u kiši, u vjetru, u sjenama
ima jedna stvar
u sivoj boji vremena
Ne znam joj imena.

Miroslav Slavko Mađer

Šibenik

ZBOGOM, KUĆO BIJELA

Zbogom, kućo bijela,
pravilna kocko na moru.
Galeb te spaja s modrinom,
a bor ti kruni krov.

Zbogom, kućo bijela,
s vijencem od dunja na tavanu
i žitom u podrumu.
Mala tvrđavo sreće,
mir s tobom!

Zora je zračila tvoje sobe
a zvijezde se rojile noću
u krčagu vode na stolu.
U tebe su ulazili prosci
sa zastavom i jabukom.

Iz tebe su izlazili mrtvi djedovi
nošeni s glavom prema moru.

Podne rasipa iskre dragulja.
Modri bljesak.

Evo, sunčan trak
Pada u sobu, kroz kapke,
i traži bosa dječaka,
što se skrutio u kutu.

Viktor Vida

Šibenik svjetionik Jadrija

KUĆA PORED MORA

Raznesene valima i vjetrom
tu su tople ruševine ljeta
na rubu napuštenog mora
i jednog izgubljenog svijeta

Ničeg nema, ničeg nema
od tebe od mene

Ostala je samo prazna kuća
malo stvari ljetovanja našeg
na stolu novine još leže
sa nekim datumima jula

Naša ljubav sad se ruši
kao pješčana kula
Al još sam uvijek ovdje
još zagledan u more
na vratima vile
u kojoj tuga spava
a kiše su se slile
u cvjetove agava
i ljetu je kraj

Od vremena poezije i mira
ostala je samo prazna kuća
u noći okrenuta moru
sad čeka ljubavnike nove

Ničeg nema, ničeg nema
od tebe od mene, od nas

Arsen Dedić

Šibenik - villa Moj mir

BROD S MOJIM IMENOM

Kad me u vreći s topovskom kuglom
spustite u bezdan, u vodu
nek ne nosi ulica moje ime
dajte ga nekom brodu

pa da nastavim one pruge
koje sam činio prije
po bezimenim uvalama
Srednje Dalmacije

Neka tuda vječno luta
i nikad sidro ne spušta
brod s mojim imenom
kao prokleta duša

Boljima dajte aleje
i dajte trgove njima
ja ne mogu zamisliti - više
nikada na Kornatima

Nek ima moje ime
trabakul, tender, bracera
važno mi je da plovim
važna mi je nevera

i da mi pokazuju pute
u beskraju i tmici
moji mrtvi prijatelji -
danas svjetionici

Arsen Dedić 

pored Zlarina

HRVATSKI KRALJEVI

Rekoše: “Vi ste uvijek bili roblje,
A povijest vaša nalik je na groblje
Na kome niti pravog krsta nema;
Ponegdje ploča, bez imena, nijema;
I korov svuda! Uza sve su pute
Otaca vaših kosti razasute!
U rodnu tlu mrtvaca san ne drijemlju:
Pognojili su kao đubre zemlju
I nestade ih pustih… bez pomena!
Svu prošlost vašu zastrla je sjena,
I ovio je mrak!”

Da, to nam kažu,
A sve u meni na to kliče: Lažu!
lako nema raka, spomenika,
Zidina, ploča, pergamena, slika,
Ja ipak znam što bje i kako bje.
Ne razasute na sve četir strane
Već u mom tijelu leže ukopane
Otaca mojih put i kosti sve!
Propao nije ni duh im ni lik:
Pognojili su tlo iz koga nikoh,
Njivu što gradim, putove što svikoh:
Njih mrtvih ja sam živi spomenik!

…U meni sva je njina povijest živa.
Ne trebam drevnih zgrada, knjiga, štiva.
Bez svjedočanstva ja već znam što bi,
Kad nama prvi svit ali su dni.
Po glasu što u krvi mi romoni,
Ja dobro znadem kakvi bjehu oni.
Još i sad svijetlo zrake utrnute
Prastare meni obasjava pute.
Pa k’o da vidim…nizbrdo korača
S karpata k moru mnoštvo praotaca.
Gusarske lađe, šatorje i oko,
Dvor, narod, čete, a gore visoko
Prolazi, sja, kroz maglu drevnih dana,
Povorka cijela kraljeva i bana!

Vladimir Nazor

Šibenik

KAD JE BOG IZDAO NALOG

kad je bog izdao nalog
da netko bude
ZVONIMIR BALOG
svi su zanijemjeli kao stijene
nitko se nije usudio prihvatiti takvu odgovornost
osim mene

Zvonimir Balog

Šibenik - Katedrala Sv Jakova

NA BRZU RUKU SKUPLJENO DRUŠTVANCE

Na brzu ruku skupljeno društvance
protkalo se rakijom
i baš kada smo htjeli nešto reći
veseljak jedan potego je stari sat
koji je hladno bistro zazveketo
odsviro svoju prvu melodiju
opet smo htjeli nešto reći
a onaj tip je opet povukao lančić
i sat je opet zazveketo
ovaj put drugu melodiju
koja je sličila na polku
koliko ona prijašnja na valcer
u želji da bi nešto rekli saslušali smo
i otvorili smo usta ali on je opet povukao
jedan inače dražestan menuet
kako su uopće svi menueti
a oni od starih ura napose
poslušali smo još dvije melodije
jer ih stara ura ima pet
i baš smo htjeli nešto reći
a sat je opet bio navinut
i opet se je čuo stari valcer
pa polka
pa menuet
i ostale dvije melodije
opet

Ivan Slamnig

Šibenik - Tvrđava Sv Nikole