ponedjeljak, 8. siječnja 2024.

ZAGORA

Zelene trave. Crveni pijanci
i do njih sasma plave ovce
i bijele koze, volovi ujarmljeni, štono teško sunce voze
i konji iz mjedi i bronce.

Zelene trave. Crveni pijanci
klisure oštrim kasom oštre
i onda im se tuga spušta na bore
i daju da ih plave pomni povjetraci
okomiti vjetri troše.

Zelene trave. Crveni pijanci
piju ko pelen žuhko sunce
i liježu golemi na vrhunce.
Pucaju im rebra nalik barci
ko suhi, na sprudu, čamci.

Zelene trave. Crveni pijanci
peru svoju tugu u tuzi valova.
Tali im se plećka od vesala krojena.
A vrući val što im spire ramena
tuče im ramena od žarkoga kamena.

Zelene trave. Crveni pijanci
svoju tužnu sudbu kasom sobom nose.
A oštre im misli sve bičuju lice
dok im tanki vrat brišu uske kose.


Boro Pavlović


Zagora

nedjelja, 7. siječnja 2024.

RADOVANOVA VRATA

Kad budeš krv, kad budeš jak,
bezizlaz krvi, zvjeromrak,

rik jelena u rujnu, zov,
za izvorom svog boga lov,

zvijer radosna, ej rep, ej rog,
životinja i polubog,

kad budeš vrijeme, znak i broj,
iz kobi ljudske neproboj,

kad budeš vrijeme, broj i znak,
u kosi vjetar, ožujak,

kad budeš znoj sa lica svog,
za vodenjakom jednorog,

kad budeš zemlja, oganj, zrak,
kad budeš bik, kad budeš rak,

kad budeš jesen, pjev i plod,
u tami duba novi god,

kad budeš riba, mir i kret,
u moru planet samokret,

u drevnoj lozi spori sok,
u marku sebe krvotok,

kad budeš vrijeme žege, mraza,
znak izlaza i preobraza,

kad budeš vrijeme koje god,
na naebu točak samohod,

kad broj eona bude šest,
kad budeš bio blagovijest,

kad budeš bog što boga ubi,
kad budeš vrijeme kad se ljubi,

kad budeš svoje biti čest,
kad budeš bio to što jest,

vremena svih kad budeš sliv,
kad budeš mlad, kad budeš živ,

kad budeš jesan, jasan znak,
i svjetlost klesana u mrak,

kad budeš bio svod i svijet,
trenutak ptice, nedolet,

kad budeš bio gol i svet,
novorođen i razapet,

kad budeš bio bol i put,
kad budeš tren neutrnut,

kad budeš star, kad budeš leš,
kad budeš bio biti ćeš.

Kruno Quien


Trogir - Radovanova vrata


četvrtak, 4. siječnja 2024.

TAMO GDJE PRESTAJE PJESMA

stvarnosti u stvarima, što je to pjesma
čujna ljuska najobičnijeg luka
koja plače plače istinito
poslije svakog svlačenja

svjetlost – čista ogrebotina

ali sjećanje je već nešto treće
blaga ili opora korekcija
stvarne ljubavne kretnje
tinja tinja i onda se raspleše
u svakom valu razgovornog jezika

stvarnosti u stvarima, što je to pjesma
kakva je to vrsta gibanja
zar napisano voljenje, a ne ne
samo su mrzitelji sve vjerno učinili
tebe težak kameni križ
u grudima kako mi se
okreće mi se okreće
bože, rodi ga se

Anka Žagar


Split

utorak, 2. siječnja 2024.

MOJE JUTRO U MAKSIMIRU

Ne dopire do moga srca pjev
Tih ptica što se javljaju sa grana.
Ja čujem uhom, al ne čujem srcem,
I pjev me samo dotiče izvana.

Ne smije mi se nebo, nit me dira
Ta raspjevana sunčana tišina.
Životarim u sjeni. Izvan sjene
Ničega nemam, sve mi je tuđina.

U mojem srcu pjevale su ptice
U tiha jutra, za sunčanih sati.
Sad u to staro, napušteno gnijezdo
Nijedna neće da se vrati.

Dobriša Cesarić


Zagreb - Maksimir

četvrtak, 28. prosinca 2023.

BIBLIJSKI PSI JOŠ LAJU

odmaknite zvučnu sliku, odmaknite taj zid
dajte im piti zgrušanu vodu, dajte im led
biblijski psi još i još laju ga, laju ga
au au do mozga i natrag
u kristalnu čašu
u prozirni cvijet

oni koji prečuju, oni su jednina
oni koji se gase svaku večer
i ujutro se rasprostiru
po cijelu tijelu jednako
i uzaludno

taj stud psi netremice laju
razapeto je noćivo – platno
njihovo gorko atoničko
i svaka rana – novo buđenje
i svako buđenje – nova glad
laje na tebe golotinjski

šum vjetra nad pustinjom tar


Anka Žagar



Solin

srijeda, 20. prosinca 2023.

SNOLIKO

odjednom kroz staklo vode, imala sam te
ljutila si se od sebe kao lukovica
u vlastitoj vitrini

pacolepsis, fosilna ribica iz brazila
kako si lijepa sva još zatočena u sebi
a dvjesta milijuna godina
trebalo je meni
da doplivam u tvoju tišinu
hej
jesam li stigla na vrijeme
taknuti te
prevesti u bijelo
tvojemoje okamenjene ljuske
da sve bude izmaglica
slika ustreptaloga
a koja svjetlucava sva
napetost između morskoga i
kopnenog dijela tvoje duše
a koja još hoda hoda
između sebe i sebe
                                  i čudi se
kako joj se unutra
odjednom mogla dogoditi
tako nježna zima
jer ti zaustaviš se
i dalje tečeš, pacolepsis

oči mi plaču, ali ja ne

nenačeta vodo, sanjaš li

Anka Žagar

Solin

utorak, 19. prosinca 2023.

PTICE, NEBESKE

Nebeske ptice, koje svojim letom
smisao nebu daju, Internetom
ne služe se i nemaju kompjuter
osobni, nebo pticama je uter
gdje bog, po ptici njima nalik, tijelom
postao je računalo i, dijelom
synthesizer, električni orgazam
i sredstvo koncentracije i spazam
ozonske rupe; ptice te nebeske
tek dio restaurirane freske
neke su koja, kad otvoriš zjene,
uključi i hodočasnika – mene
koji sam i sâm ptica što je hrane
zajedno s njima, ali s druge strane.

Luko Paljetak


Dalmacija