DOBOVA

Stotinama sam puta
prošao kroz Dobovu.
To prvo mjesto kada vlakom
prelazite hrvatsko-slovensku granicu.
Taj prvi znak da nekamo
stvarno odlazite i prvi krajputaš
koji vam u povratku
kaže kako ste, zapravo, nekamo stigli.

Čistilište, ako stvarno postoji
vjerojatno sliči na Dobovu.

Djevojčica s kanticom za mlijeko.

Stogovi sijena na uredno pokošenim pašnjacima
koji mirno čekaju suton.

Nešto nestvarno se načas ukaže
tamo vani, izvan kupea
punog nikotinskog ljepila.

Carinik koji će izuven i izvaljen
na položenim sjedalima
zakratko zadrijemati do Zagreba.

Ulica u kojoj je
u Ljubljani otvoreno prvo porno-kino u
bivšoj državi u koje sam odveo dva Goranca
da nakon šest mjeseci
sivo-maslinastog vojnoga roka
vide dvostruku penetraciju
američke porno-dive iz osmadesetih
Kelly Nichols u filmu Cimerke.

Seoska groblja na pitomim padinama
na koja pada večernja, zimska sumaglica.

Jednom ću sići s vlaka
i zaspati na klupi te male
željezničke postaje u Dobovi.

Ako se ikada probudim možda me vidiš
kako tio se perona mašem
objema rukama.

Delimir Rešicki

Bregana

PRIJATELJI

Prijatelji kažite
narodima svijeta
onima koje zanima
i onima kojima je svejedno

Moja zemlja je Hrvatska
i njenu slobodu tražim

Cijena nije važna
plaćam svojom krvlju

Boris Maruna 

Vrata Jadrana

 

OBRIS KNJIŽEVNOOSTI

Zamisli obris svoj
zatim ga lagano potjeraj
Ako ga neprestano tjeraš od hoda
Hej! Nakon toliko godina on hoda!
Dokle će stići pitaš se?
I još čuje, puši, pije, govori i jede
Jedući se opušta
ali zato hulja ništa ne čita
niti leti, iako to hoće
Najčešće spava
piše nešto u snu
probudit će se drugi put
ugodan i neopisiv
Možda će odzvanjati
kao pribor za jelo
ili briznuti u plač nizašto
zaštićen tek snom
a znamo d snova ima i ima
oni troše stvarnost
na velikim visinama
idu po nebu idu
pa se zamisle
svijaju od smiješna života dolje
jer dolje se sve može precizno izračunati
i dobra volja i neki odgovor
napet od adrenalina

Sead Begović 

Drniš

 

IDILA

To stado ovaca koje si sanjao
nije imalo svoga učitelja
kotrljalo se niz brdo, brbljalo
onako ovčji, neošišano, bijelo
bez naglaska i tora
Ali gle, obzorje kaže
nema bjekstva, konačne večeri
a ipak ćemo večerati zajedno
sa slikom propadanja u obično
sumračno poslijepodne ove livade
gdje pastir čuva osamljeno mjesto
posebnog trenutka lijepe kupine
koja i noću zri
zbog stada
koje će ovuda jednom proći

Sead Begović

Dalmatinska Zagora

RASTANAK SA SOBOM

Mi stojimo na rubu svijeta
i gledamo u zapadanje zadnjih zvijezda u dubljine noći

Sa zvijezdama i mi zapadamo

Mi stojimo već na krajnjem rubu sebe

Ko ispred nas zemlju nevidljivo maknu
da je već daleko vidimo ko zvijezdu ?

Zamakle su zvijezde
Ko od nas još može naslutiti sebe ?

Rušimo se vječno

Naš je put bez dna i padanje bez glasa


Antun Branko Šimić

Split

SVE ČA JE ŽIVO

Sve živo osim čovika
žive bez malicje
i vajalo bi čagod naučit
i od tičic
i od kun
i od guj
i od borih i od maslin
vajalo bi makar digod
makar malo
živit poput muhe
oli buhe
oli gudeja oli smrdeja
I bilo bi manje straha
i od neba i od greba
i manje bi se čovik oziro
i lašnje bi živi
i lašnje bi umiro

Jure Franičević Pločar

Solin

GONG

Časovi mog života - zrnje brojanica.
U šupljem sumraku od ukrštenih sjena.
Mogu li ikad da utažim žeđ
Za svjetlošću koju napuštate?

Strašilo za ptice, strašilo za vrijeme
Samo spušta i diže obrve.
Ako progutamo sve časovnike
Hoćemo li postati besmrtni?

Draguljari, možete li napraviti
Živo ljudsko srce
Koje viče u pomoć?

Vesna Parun

Wattens - Swarovski museum