BILA SAM DJEČAK

U mjesečinu me sakrila
večer, utrnuvši svijeće.
Svu noć sam zamišljena snila
u modroj šumi kroz drveće.

Bila sam zrno rumena grožđa
u zubima sred poljubaca
lisica utekla iz gvožđa
dječak, što praćkom poklike baca;

i ujed pjesme nasred čela
šarena mačka u košari igre.
Šta nisam bila, šta nisam smjela,
zrcalo ribe u zjenici vidre!

Vesna Parun 

Brela

RASTANAK

Jesi li postao trava ili oblak koji nestaje,
Svejedno.

I na klisurama orlovi te prate
i u vodama i među zvijezdama.

Ne mogu rastaviti oči,
izvori koji istom moru gledaju.
Nema rastanka

Nema smrti.

Ako osluškujem vjetar
čujem tvoj glas.

Ako u smrt gledam
čujem tvoju pjesmu.

Jure Kaštelan 

Baška Voda

JEDNOSTAVNO JE BITI NITKO

Primitivno je biti svaki dan isti
Biti zdrav i liječiti se siromašnom jednoličnošću,
Jednostavno je imati svaki dan ruke bijele i oprane,
Ustajati redovno u jutra i napuštati krevete,
Prolaziti istim ulicama i istim mislima
U isto vrijeme i istim koracima,
I jesti i piti i ljubiti istim ustima
Ili biti samo slab ili samo jak,
Biti Ti ili ne biti Nitko.

Jednostavno je biti lijep ili ružan,
Naginjati ubijanju ili hvaliti ljubav,
Biti putnik ili ne putovati
Na istom mjestu pored smrti.
Jednostavno je postati, jednostavno je nestati,
Jednostavno je sve i prije i poslije toga.

Miroslav Slavko Mađer 

Venezia

ČAROBNA FRULA

Javi se u meni riječ
I brizne kao voda živa.

O uzak mi je ovaj svijet
Za oganj sto ga čelo skriva.

Ne znam mu izvor. Neznan zvuk
Zvjezdano u meni zvoni.

O uzak li je neba luk
za krilo što ga nemir goni.


Jure Kaštelan

Solin

BRODETO I KRAVATA

Neki dan dok sam smireno
griskao Albert kekse,
ustanovih da mi to što sam Hrvat
nabija komplekse.

Što su Hrvati dali svijetu
da mi je samo znati?
Topi se, Hrvo, u brodetu,
visi o kravati.

Ivan Slamnig

Zagreb - Kralj Tomislav

LAKRDIJAŠ

Teško je kad imaš mnogo duha,
Još je teže kada nemaš kruha;
Teško sluhu kada je bez uha,
Teško uhu kada je bez sluha.

Teško onom koga muči muha,
Teže onom koga grize buha:
Teško biću kojemu se kuha
Vječan ručak — samo posna juha.

Teško onom koji poput puha
Vonja pored dame fina njuha!
Teško i onom što na rimu "ruha"

Mora sricat "ćuha", "stuha", "gluha",
Svršivši sonet u počast potepuha,
Princa Karnevala, Petra Kerempuha.

Antun Gustav Matoš 

Zagreb- Dolac

 

ZAGRLJAJ

Što šapću tvoje oči brzim pticama
s dalekih obala?
Nevidljiva u djetelini
na tvojim usnama treperi večer zvjezdana.

Pitaš me zašto rukom pokazujem na zapad.
Ja drhtim prozirna u ljepoti sumraka
i samo jasnim odronom koraka na nizbrdici
prikrivam tjeskobu golog cvijeta.

Ti me tješiš osmjehom
što blješteći baca tamnozelenu sjenku
na ostavljeno jezero.

Večer je crvenozlatna i tako bliska javi.
Ptice prelijeću nad nama
zamišljeno.
Dan se blagim žalima produljuje u nepoznato.

Vesna Parun 

Solin