petak, 11. siječnja 2019.

MOJ JEZIK

Ja imam svoj jezik
I unutar tog jezika jedan još mojiji
Dio je svih jezika
Dio smo svih jezika
Ali progovaramo svojim, kojem pripadamo
Star je kao i mi sami
Korijen mu se gubi u vremenima
Cvijet se njegov drži u suncu
i opire se vjetrovima
Jest i raste
On je višemilenijska biljka
Na kraju će urasti u samo nebo
(i u svevremenost)
I ostavit nas ondje


Milivoj Slaviček 

Split

nedjelja, 6. siječnja 2019.

KUĆA KRUHA

Tovar, vol i moja siromašna duša
U Božićnoj tajni samo smo statisti
Pred Djetićem mali, sa sjenama isti,
Dah nas Božji ljulja i vrijeme peruša.

Već isprani nadom da će zima proći
Dok u vjetru šumi silno more vjere
U istom smo zviježđu, mjeri svake mjere,
Putnici u svjetlost usred Svete noći.

O, sva je od zlata naša Kuća kruha,
Ukrasi na boru, blagdan i noć gluha
- Tek se anđeosko Gloria još ori.

Sat zvijezdanih sati kuca našu vjeru
Dok nas tri mudraca rod pastirski dvori
Marija i Josip već pelene peru.

Jakša Fiamengo

Split - Pjaca

  

subota, 5. siječnja 2019.

DRUGI VIDIKOVAC

Ta druga realnost, ma što god to bilo,
Vrijeme je gdje sad su otac moj i mati,
Mjesto je gdje teku neki drugi sati,
Gdje je kamen teži, gdje je lakše krilo.

Ta druga realnost možda je pak prva,
Ona što se ne zna i samo je sjetna
Zamjena za sreću, al' i zagonetna,
S korizmenim križem, kraj Božićnog
                                                      drva.

Tko zna što sve u njoj potire se, slaže
Kad nam prođu zime i nebeske straže
Propuste nas ući na osobit način

Do njezinih dvora, do mora i polja...
Jest, možda je ipak od svih ponajbolja
Ta druga realnost, ma što god to znači.


Jakša Fiamengo

Split - Marjan

  

petak, 4. siječnja 2019.

ZEMLJOVID NOĆI 9

Otvaram prozor
i sjenu svoje noći
strpljivo i kako treba
miru svome nosim i privodim
uzdam se u te gotov da oprostim
moru što je more, pjesmi što je pjesma
i svemu što u svome stanju a u tvoje ime
drži se i bezrazložno u sljepilu svome
                                                  prebiva
gledam te: u svakom si milimetru mog
                                            vidnog polja
u svakom si lijeku do mog konačnog
                                             ozdravljenja
posve sama za sve titraje koji ti još nadolaze
otvaram prozor i vani je noć ravna samo
                                                           noći
i opet otvaram prozor i vani je opet noć
i sve su same noći oko mene postrojene
čekaju moj znak a premalo svjetla
e da bih još uvijek smio povjerovati
kako u svemu tomu već poznatom
počiva i šuti jedna te ista
jedna i neponovljiva
moja vlastita noć

Jakša Fiamengo

Split


  

srijeda, 2. siječnja 2019.

KOLO BOLA

Kolo bola od dola do dola
Koliko bola od kola do kola
Koliko jada od grada do grada
Koliko greba od brega do brega
Koliko krvi od usudnih rana
Koliko smrti do suđenog dana
Kolo bola od dola do dola
Koliko bola od kola do kola

Kolo do kola od bola do bola…

Mak Dizdar

Slatina- Čiovo


  

ponedjeljak, 31. prosinca 2018.

SRETNA NOVA GODINA

Svako jutro, svako slovo,
Nova staza, put u novo,
Jer u srcu ima mjesta
Za još bezbroj takvih cesta.
A kad stigneš tu gdje piše
"Nema dalje, nema više"
Moraš samo znati riječi
Pa u drugu stazu prijeći.

Gle, na jelki natpis sja -
Sretna nova, sretna nova !
Gle, na jelki natpis sja -
Sretna nova godina !

Ima takva staza jedna
Sa pedeset i dva tjedna,
Sedam puta množiš dane,
Sve na takvu stazu stane.
Staza ima jednu jesen
I proljeće jedno ima,
I još ima jedno ljeto
I na kraju staze zima.

Gle, na snijegu natpis sja -
Sretna nova, sretna nova !
Gle, na snijegu natpis sja -
Sretna nova godina !

Sretna nova godina !


Arsen Dedić 

Split

subota, 29. prosinca 2018.

JUTARNJI ANĐEO

Od nekog vremena osjećam osobitu
naklonost prema anđelima
nalazim ih u svim vrstama treperenja
u podrhtavanju jutarnjeg autobusa
u šalici kave u nazdravljanju dobrog jutra
zalijepljene za revere mornarske dolame
obješene o kazaljke sata nad Pjacom
prisluškuju sve moje pa i one najniže riječi
dotiču me na način koji me čini nesigurnijim
na svom neuvjerljivom jeziku
ne znam što bih im rekao
dok mi se uvlače u sve žurnije korake
listaju moje novine upućuju uredsko računalo
raspoređeni u finom ustroju na vrhu olovke
nespremne da mi odzdrave kako priliči
učim ih iznova kako počinje dan
za koji više nisam siguran gdje i od čega nastaje
za čiju lakoću nisam siguran krije li navještenje
tajim ih da mi ne oduzmu svojstvo svjetlosti
one iz koje ih jasno mogu gledati
naslućujući ih
do vidljivosti koja ne prilazi
do prisnosti i onoga što od nje ostane

Jakša Fiamengo

Split - Pjaca