LAKRIMATORIJ

Imam te svjetlosti
imam te gdje si glas
što me rekao što me drži
kao kamen pod tvrdim jezikom
gdje si zdjela svijeta
gdje si placenta zore
krušno nepce podneva
i pozlaćeni smiraj
imam te gdje je neizmjerno
tvoga bilja tvoga zvjerinja
ranjavam te cvijetom izazivam
brašnom i solju vinom i octom
imam te gdje si prosto more
gdje su premorena gdje puštaš
mlaz iz kamena iz pustare
gdje si sunce i gdje si žeđ
gdje si molitva blitva jod
gdje su te pune oči
gdje si drača što iskri
i užiže zvijezde dostiže
visinu tajne uzdah plamena
imam te gdje si suza
prepoznajem tvoje rublje
sada kad te je tako puno
u obrvama pod noktima
u posudi za milost
u spužvi i u oprostu

Jakša Fiamengo

Split

BAR SE NADAM

Bar se nadam kako ćete neku
zapjevati moju kad mi bude poći
kad mi bude da slušam kroz jeku
zadnju pjesmu zrikavaca u noći
kad mi bude da me se objesi
kad mi bude: što sam bio - jesi

Bar se nadam da će neko more
izliti iz stiha kojim tjera vale
neke moje večeri i zore
štap prosjački, knjige i sandale
kad mi bude kruh užitka prijesan
kad mi bude: što ćeš biti - jesam

Bar se nadam: uzet će u ruku
netko moje rime i zapis intime
gonetati, razdijeliti puku
kada skončam u progonstvu zime
i bespućem kad nastave ceste
kad mi bude: što će biti - jeste

Bar se nadam: uzet će u usta
netko moje ime, izreći što treba
kad mi tijelo posrne i susta
i u kamen urežu se neba
kad izlijem svoje zadnje piće
i kad bude: što će biti - bit će

Jakša Fiamengo 

Split - Prokurative

  

BOG NAD PJACOM

Ko da tuče posred mene tako tuče
Sat nad pjacom i u njemu, svom podnevu,
Ko da skuplja cijeli grad, sav muk i vrevu
Da podijeli s nama vrijeme svemoguće.

Ko da cijeli grad izbija, ko da zbraja
Za navijek sve svoje prisutnosti bijele,
A i nas nadasve; od svjetlosti cijele
To što jest i jesmo u zvonu svom spaja.

Još i sad sjenom na pločnik izlizan
Po dnevno pričešće sred uvale rodne
Dolazim pred njegov vječni mehanizam.

I dok skuplja ure što u suncu bježe,
Sa svakom pomnožen (da se ne razvodne),
Tuče on i sve nas u zagrljaj steže

U podne na trgu, u trgu na podne.

Jakša Fiamengo

Trogir

BLISTANJE

Malo moje more, zasićeno Bogom,
Sliko sa zvonika, lelujavi brode,
Što sa neba nježne preslikavaš vode
I mekoću daješ mom životu strogom.

Malo moje more, pamćena tišino,
Usječena u me ko u živu stijenu,
Što mi život pružaš i kad nudiš pjenu,
Što sjaš iz plićina i pališ ko vino.

Malo moje more, nasukano u me,
Maslinasta krvi, tirkizni kristalu,
Što si odjek plime i glasanje šume.

Malo moje more, prostro po žalu,
Nevažno je s vjetrom plesti naše niti,
Važno je samo blistati i biti.

Jakša Fiamengo

Trogir

ŽARA

od početka 

godinama tisućljeća

pretvaramo

JEZIK U PISMO

je                smo

    je        smo

JESMO

ssssssssssssss

Jakša Fiamengo

Trogir

PRSTEN

Zamisli me malo i u onome što nisam
gdje sam samo riječ od koje i ne mora sve početi
gdje sam izabran da me vidi i tvoja dobrota
učini me da raspolažem izmjenom sustava
onih od dvije vrste bdijenja, od trajanja i od stajanja,
u kojima sam srastao sa svim poznatim znacima
učini da se raspečate sve šutnje
najposlije pomiješaj me s dječjim cvrkutom
jasnim na mjestima gdje samo misliš da jesam
i gdje ti se čini da mi navijek valja biti


Jakša Fiamengo

Split

  

SIESTA

Pod odrinom knjiga, lelujavi zmorac,
Popodnevne misli i ljeto u svemu
- Valja nam se pustit danovnome drijemu
Ko Marul i ini. I uživat dvorac.

Vlastelinski, skladni. I ribnjak, da mogu
Ulovitu kakvu metaforu čitku
I uz pah s gradela vinskom se užitku
prepustiti posve. Reći: Hvala Bogu.

Ljeto je baš posvud, zagrlilo polja,
Dok pod nogom more s plićakom glagolja
Pjesmotvore drevne, bez vjetra i ćuha.

Pod odrinom knjiga, veleumni versi.
I šetnje. I riječi: Knjigo moja, zvijer si,
Puknut će mi glava od tvog rajskog kruha!

Jakša Fiamengo

Split