Ko da tuče posred mene tako tuče
Sat nad pjacom i u njemu, svom podnevu,
Ko da skuplja cijeli grad, sav muk i vrevu
Da podijeli s nama vrijeme svemoguće.
Ko da cijeli grad izbija, ko da zbraja
Za navijek sve svoje prisutnosti bijele,
A i nas nadasve; od svjetlosti cijele
To što jest i jesmo u zvonu svom spaja.
Još i sad sjenom na pločnik izlizan
Po dnevno pričešće sred uvale rodne
Dolazim pred njegov vječni mehanizam.
I dok skuplja ure što u suncu bježe,
Sa svakom pomnožen (da se ne razvodne),
Tuče on i sve nas u zagrljaj steže
U podne na trgu, u trgu na podne.
Jakša Fiamengo
Sat nad pjacom i u njemu, svom podnevu,
Ko da skuplja cijeli grad, sav muk i vrevu
Da podijeli s nama vrijeme svemoguće.
Ko da cijeli grad izbija, ko da zbraja
Za navijek sve svoje prisutnosti bijele,
A i nas nadasve; od svjetlosti cijele
To što jest i jesmo u zvonu svom spaja.
Još i sad sjenom na pločnik izlizan
Po dnevno pričešće sred uvale rodne
Dolazim pred njegov vječni mehanizam.
I dok skuplja ure što u suncu bježe,
Sa svakom pomnožen (da se ne razvodne),
Tuče on i sve nas u zagrljaj steže
U podne na trgu, u trgu na podne.
Jakša Fiamengo
 |
| Trogir |
