FORMA VIVA

Koji put osjetim toliku snagu

kao da letim, kao da neometan mogu

svaki zvuk odjenuti pripadajućim predmetom

i svakom predmetu vratiti izgubljeni govor

kao da mogu riječima umnažati značenja

i od činjeničnog iskovati svaku moguću riječ

i svaku od njih udahnuti bilo kojem znaku

čak i oblacima i vatri naređivati oblike

i osnažiti sve što mi se čini nedovoljnim

koji put mi se stvarno učini 

da mogu postići sva stanja po volji

da mogu i povišenom govoru oduzeti riječ

i balansirati osjećajem za nijanse

razrijediti kovine, skrutiti paru

biti neodoljivo jak, rastopljen u jantaru

i da se mogu dodati i vosku i pijesku

da mogu jasno govoriti i kad ne govorim

i da mogu od šutnje napraviti zvučne kutije

i raspolagati nevjerojatnom energijom 

pomoću koje se sve može nazrijeti

na onaj svoj stvarni i onaj svoj drugi

(pa mislili što hoćete)

još stvarniji način

Jakša Fiamengo

Split - Trstenik

I ALOJ

I aloj na siki pati
i omendul stenje
i maslina dogod zaplače
i sve ča žive orca i darži se
i odupire dokli može
Samo je sunce uvik isto
samo je nebo uvik gor
a zemja uvik dol
Samo iz zemje sve živo niče
i u zemju utiče
a zemja izmučena tarpi
i muči
ma jedanput će i ona zagarmit
zajecat
i umrit


Jure Franičević Pločar

Split - Sustipan

SVAK MISLI

Svak misli da je njegova vira
jedina mira
i svita i vika
A onda vitri zapušu
iskidadu zelene grančice
otrunidu kice
i raznesu greštve zvizdice
I čovik dosegne samo
jedno suho drivo
izgrizeno izgarčeno
gropivo
i krivo

Jure Franičević Pločar 

Šibenik  

RUŽA VJETROVA

O ružo vjetrova, treptava pri svakom dahu, kad
bih mogao naučiti tvoju osjetljivost i tvoju tihu
mudrost, tvoj svaršen mir i dostojanstvenu strpljivost!
Kad bih mogao osjetiti sve vjetrove koji pušu
nepredvidivo, odasvud, iz svih zakutaka svijeta,
osjetiti ih, označiti i ostati miran.
Kad bih poslije jednog vjetra mogao spokojno
očekivati drugi, treći, bilo koji, bez brige s koje
će strane doći, sve ih primiti i propustiti, da dođu
i odu u nepovrat.
A ja da ostanem čist, nepomaknut, ni tamo ni
ovamo, da nijedan od njih ne može reći da sam mu
naklonjen više nego nekom drugom.
Kad bih mogao, ružo vjetrova, imati tvoj blaženi
mir i tvoju gorku ravnodušnost!

Nikola Milićević

Prugovo - Dalmatinska Zagora

STABLO

Stablo pada sa svojom sjenom,
ali sjena mog stabla
stoji još uvijek
tamo gdje je ono stajalo
prije nego što je bilo oboreno
i hlad pod njegovom krošnjom
samo je sjena hlada
u kome stojim

i u kome se smrzavam.



Zvonimir Golob 

Sustipan Split  

NEKO STABLO NEGDJE

Svatko je od nas negdje ostavio neko stablo
zelenije od svih, drugačije od svih drugih,
stablo u koje smo urezali znak ili slovo,
koje nas je nekad majčinski zagrlilo
i koje nas i sada drži svojim granama.
Drži nas i možda čeka da mu se vratimo.
Tamo su njegove žile u zemlji
i visoka krošnja u suncu,
jer valjda i ono zna da bez korijena
ne može doseći nebo.
Tako traje, uspravljeno,
postojano -  u svojoj mirnoći,
posve blago i puno tiha strpljenja,
i čeka nas, predano.
Bože, samo da ga ne pohara vjetrina
prije nego mu se vratimo!

Nikola Milićević

Mirlović Zagora
  

CVJETNA

Cvijet što ti zagovara ljepotu

najbliže je mjesto sa kojeg te gledam

darujući ga iznimnosti ovog dana

od mojih je svojstava od tvojih vrlina

u ostalim se vještinama nešto lošije snalazim

ja i  nisam uvijek razumio koliko s njim umijem

gubio sam visinu prekomjerno se oduzimao

a ni riječi mi nisu htjele odati što hoće

mirisale su na neki svoj nama nepoznat način

uzalud sam se dosuđivao nevažnome

dosad je to nekako i moglo ići

bilo je kao pritisak dugmeta na zidu

s bezbroj kombinacija nepredvidljivih ishoda

sad sam već izuzet od svih tvojih nauma

opet sam na tebi nevidljiv način izgovoren

u barci sam kojoj su pokradena

sva svojstva plovidbe

Jakša Fiamengo

Split