AKO TEBE ZNAM...

Ako Tebe znam
Ništa na svijetu nije mi strano.
Tada mi dani dolaze u susret
Kao davnašnji prijatelji.
Iza svih vrata, iza svakog zida,
Tada se otvara nepoznat čas
I širi
Čašku moga srca.

Ako Tebe nosim,
Svaki mi kamen na duši je lak.
Ako Tebe želim,
Slobodna sam da svaku stvar
Uzmem i ostavim -
Da uzmem kao da ostavljam,
Da ostavim kao da uzimam.

Svakoj je travki ime: Ti.
A Ti sam nemaš imena:
Kao ni ja.

Vesna Krmpotić

Knin - Glavni oltar u Crkvi Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta

VJETAR

Noć je silazila odozgo

niz šumovitu goru

i spuštala se u nizinu.

S njom je i vjetar dolazio,
lagani vjetar

ljetni.

Dolazio je

do nas

i mirno odlazio

preko naših ramena.

Bili smo međa njegova.

Donosio je nešto

do nas

i odnosio — dalje.

Donosio iz noći

u koju smo gledali

i odnosio u noć

koja se širila za nama 

i koju nismo vidjeli.

Nikola Milićević 
 

Poljica - povijesna Poljička Republika

MODRA ELEGIJA

Postojala si, živo i modro, trenutak.
I nestala si.
I ništa od sebe nisi ostavila. Ni dah u zraku.
Ni miris u lišću. Ni oblik svoj u vjetru.
Ništa. Tvoj trzaj je bio brz i odlučan.
A ja evo mučim sva čula, da oživim
ovaj uzavreli čas. Onaj oštri blijesak
tvoje prisutnosti. Gledam more i nebo
i tražim boju tvojih zjenica. Slušam lahor
(s juga dolazi) i lovim u njemu
val tvoga glasa. Pipam vrške svojih prstiju,
nije li možda, bar malo, na njima ostalo
leda od tvoje vatre, pepela tvoje ljubavi?
Tražim dušu tvoju u duši tišine,
krv tvoju u svojoj krvi, prisutnost tvoju
u svojoj odsutnosti. Ali ništa. I nigdje.
I sjećanje je nemoćno pred tvojim
modrim letom. Ni ono nije moglo
zadržati ništa od tvoje plahe pojave,
od tvog toplog plavetnila.
I more šumi modro. A tebe nema.
I dan šumori modrinom daljine i neba.
I vedro je. I toplo. A mene nema.
I ne znam gdje si, ni gdje sam.
Nitko te više ne pozna. I nema te nigdje.
Ni na nebu. Ni u moru. Ni u ovoj
modroj elegiji, koja te uzalud traži.


Nikola Milićević

Brela

MORE

Nad gradom morem i lukom
plavo se jutro rađa,
a vjetar laganom rukom
budi jarbole lađa.

Mornarima s umornih čela
skida težinu noći:
dižite jedra bijela,
moramo dalje poći!

Nikola Milićević

Baška Voda

ISUS ČITA NOVINE

Znam, dobri moj Isuse, kad jedne kiše duge,
donesem ti za večeru hljeb skriven pod skut,
ulazeći u sobu, vidjet ću pun tuge,
tvoj sveti lik nad novine nagnut.

I nezapažen kraj tebe ću sjesti,
gledajuć mračenje na tvome licu čistom.
Dok pogledom prelijećeš od vijesti do vijesti.
Dok uzbuđeno prevrćeš list za listom.

Čime ću moći da te tješim u tom času,
stojeći pred tobom, sav stidom obuzet.
I da li bih imao dosta snage u svom glasu,
kada bih pred tobom branio ovaj svijet.

Na teška ta slova pao bih svojim stasom malim.
Radost čovjeka bi u oku mome zasijala.
O pusti, rekao bih ti jedva glasom uzdrhtalim,
nek se i dalje vrti naša zemlja mala.

Onda bih sasvim tiho izišo pred vrata.
I pustio da ostaneš sam u svome bolu.
Moleći pred pragom, da tvoj gnjev umiri
mirisni, blagi kruh na stolu.

Nikola Šop 
 

Baška Voda - Crkva Sv Nikola

TVOJ SVIJET

Ti si me vodio, Gospode,
svijet je tvoje djelo

Orao uzmahuje krilima tvoje oholosti
u klancu kipti božanska ti neodlučnost
a preopasne i mračne šumske staze
na koje snubiš duše argonautske
tvoja su slova
tanka, pijana

Svijet je tvoje djelo:
ma otkud stigoh
s tvojih se vraćam livada

Najamnik tvoj sam, dok ti je po volji,
ni trna nema koji ti ne pripada
na svakom listu tvoj je monogram
kožu i kosti tebi dugujem

Ti si mi vodič, Gospode,
svijet je tvoje djelo:
smradna kabanica
prebačena preko štapa
(Znoj crta po njoj bijele oblake)

Tebi ću, ako mi pružiš priliku
(pastiricu golu, s ovčicom u krilu)
oteti malen dio

Igor Zidić

Cetina

PRIZOR

Ako se o Bogu išta zna,
zna se da on ne zna
da se Zemlja okreće.
Za njega ovo sunce izlazi i zalazi
ravno u oči
ako su jasne

On zna pouzdano samo ono
što ja gledam od početka.

On pita:"Gdje si?"
Ja mu kažem: "Gospode, tu sam
među zvijezdama i stabljikama;
vješam vodu o drugu vodu,
vrijeme čekanja o pjesmu, mrtve o žive,
kost o udarac, bolest o neostvarenu ljubav
i veslam prema tebi u nepostojanje zla, grijeha, nespokoja,
u nepostojanje nevidljivog dok traje ova praznina,
praznina svakovrsnih riječi."

Danijel Dragojević

Cetina