četvrtak, 23. srpnja 2015.

KAD BI PJESNICI

Kad bi pjesnicima dali
da vlakove voze,
oni bi u livadama stali
i gledali kako brste koze,
zatjerali bi lokomotivu
preko tobogana, na procvalu šljivu.
Kad bi pjesnicima dali
da cipele prave,
moglo bi se dogoditi
da petu na prste stave
ili da cipelama naprave rukave.
Damo li im da odijela kroje,
mogli bi staviti nogavice
gdje džepovi stoje.
Kad bi kuću gradili,
teško da bi se proslavili
ako bi iz donjih redova
ciglu vadili
da bi na gornji stavili.
Nikad kraja putu
kad bi pjesnici brodove vodili,
oni bi uvijek za svojom
zvijezdom brodili.
Zato je najbolje
da i dalje djecu vole,
da im pričaju smiješne priče
i igraju se s njima škole.

Zvonimir Balog

Odmorište Marune - Velebit


srijeda, 22. srpnja 2015.

TAJNA SJENOVITE KLUPE

Opet je došao k tebi, sjenovita klupo,
Da te pozdravi i zamoli: odaj mu
Samo poneke tajne onih
Koji su te pohodili, kao on sada,
Poslije godinu dana, ponovno.
Kaži mu, eto, što su razgovarali
Ono dvoje koji se digoše
Upravo kada se on približavao
A oni ustadoše držeći se
Za ruke i pogledavajući se izbliza
Pa se činio poljubit će se,
Ali se, bez riječi, udaljiše,
A tebe nisu, bojim se, ni pozdravili;
Zato mu ih odaj, ne štedi ih, reci mu
Što su razgovarali. Šutiš. Ti si
Srca kamenoga. Dobro. Bar mu prišapni
Što sijedi onaj hromi gospodin govori
Svom runjavom psiću, kad svrate
Svakog popodneva da se u tvojoj sjeni
Odmore. Opet šutiš i šutiš.
On vidi: ne odaješ nikoga. Može li se nadati
Da nikome nećeš odati ni njega
Koji je toliko puta dolazio k tebi
Pun želja da o bijednom ljudskom usudu
Iskaže nekazano, a odlazio često praznoruk.

Dragutin Tadijanović
Makarska



utorak, 21. srpnja 2015.

ŠTO SAM JA TEBI, MORE...

Što sam ja Tebi, more,
kap ili voda, val ili dubina,
gorkost ili modrina, mokrost ili šum?

Ili sam ja Tebi, more,
isto što i Ti Sebi: more?
Ako sam Ti more, zašto te, o more,
pitam što sam Tebi?

Zato, o more, što ti Meni jesi more,
zato što bez Mene nisi more.
Ne možeš reći: more sam.
Možeš reći: moru sam more.

Vesna Krmpotić 
Makarska



ponedjeljak, 20. srpnja 2015.

LIPE NAŠE MURVE

Lipe naše murve ubijene davno
jedna po jedna je od sikire pala
i modro je nebo tot zazjalo prazno
razon zemje juta rana je ostala

Prižalili "malu" "brunovu" i "bilu"
ali nismo mogli isplakot i "velu"
na njon non je bilo ko u teplen krilu
i svaka je ima po granu debelu

Murve je vajalo prodat radi duga
jer darvo od murve za brode je vridno
nevoja je murve pomela ko kuga
i sve smo tad brode pogledali jidno

Ma nismo saznali di je otplovila
ta radost ditinstva - ta zelena jidra
koja su ih mora na zadnju izila
Tuga je ostala ko na dnima sidra...

Jure Franičević Pločar 
Makarska

  

nedjelja, 19. srpnja 2015.

GONETANJE

mi gonetači znakova nismo više čisti
pogađamo sve tamne crte
teške opasnosti ljudsku nesreću
zbrajamo sve većom jasnoćom
umnažamo strah i nikome
ne možemo pomoći
ljudska se priroda uzobijestila
očekujući od onih koji zatiru ljudski rod
odgovore i uput
ljiječenje duše ne ide više jednostavno
tisuće bi htjele u tijesan raj
lupaju zvekirima i razvaljuju vrata
razbijaju skromni namještaj
gaze kruh i prolijevaju
dragocjeno vino
sjaj zlata i ljubav spram stvari
pomutila je razum i najspremnijima
kako otići u pustinju i izdvojiti
tanku koru svijesti
iz nadolazećeg kaosa
nije li nam suđeno samoću
pronaći u najžešćem mnoštvu
u podivljalim zvonima pronaći blagost
proljetnog lahora
ništa ne znajući i ne očekujući poboljšanja
ne mogavši pomoći najhrabrijima
i ne odvrativši zločince
od njihova nauma
kakve nam je svrhe onda gonetanje
i pogađanje opasnosti
kad vidimo samo zlo i čitamo tragove
rasapa u svakoj duši
i kad puta iz tame nema
jer sve je potrošeno
pa i nada koja je sada samo riječ

Branimir Bošnjak 
Makarska - spomenik Sv Petar



subota, 18. srpnja 2015.

LJUBAVNO PREDVEČERJE

Kako su lijepi oblaci, te rumene
Igračke vjetra, što nam draga lica;
Preneraženo njinim čudnim žarom,
Odlijeće k njima jedno jato ptica.

Nenaslućene otkriva mi tajne
Taj predvečernji trenut, koji zgrnu
Sve blago čežnja u oči ti sjajne,
Sav miris ženstva u kosu ti crnu.

O, sada shvaćam svijetli osmijeh neba!
Tajanstveni govor drveća i trava
U skladu je sa kucajima srca -
I ponad sviju snova ta je java.

Samo nam srce, samo toplo srce,
I sve je sreća što mi oči vide,
A ti trenuci - to su slavoluci
Kroz koje ljubav u trijumfu ide!
 
Dobriša Cesarić
Makarska


petak, 17. srpnja 2015.

VRATIMO SE U GODIŠTA...

Vratimo se u godišta mladosti
Kad se u nama odigravahu
Svečanosti srca koje nismo htjeli
Nikom iskazati ni riječima ni činom

Pogledi su tonuli u zelen lišća
Pred očima lebdjeli zreli grozdovi
Ali nismo smjeli da ih otrgnemo

Sjedimo na terasi kavane sami
Nepoznati među nepoznatima
I očekujemo nekoga tko ima doći
A ne dolazi jer ga nema

Pogledi su tonuli u zelen lišća
Pred očima lebdjeli zreli grozdovi
Ali nismo smjeli da ih otrgnemo


Dragutin Tadijanović
Makarska