četvrtak, 3. prosinca 2020.

RIJEČI

Reci plamen
i sve već gori.
Izgovori ime vode
dok ne bude prekasno.

Reci smrt i umrijet ćeš
ako ne kažeš vremena
ono što je poriče.

Reci volim
i zima sa snijegom
past će na tvoja koljena.

Umjesto ljubavi reci njeno ime,
umjesto mržnje ponovi ga.

Reci sjekira
i stablo već pada,
reci nož
i rana se otvara.

Riječ uže već steže grlo
i sve je manji prostor
koji ostaje.

Pepeo o vatri ne govori ništa,
riječ korito jedva da podnosi
rijeku koju izgovara.

Riječ kamen već podiže ruku.

Riječi su udarac onoga koji udara.
Riječi stoje u zasjedi.
Ti samo izgovaraš njihovu volju.

Zvonimir Golob

Solin
 
 
 

utorak, 1. prosinca 2020.

DA BIH REKAO ŠTO ŽELIM

Da bih rekao što želim dostaje jedna riječ,
ali tu su i ostale da bi nastanile tišinu.

Da bih rekao što želim dostaje jedna ruža,
jedan plamen za moje vlažne prste.

Nedostaju mi ruke, nedostaje mi žito
da bih te primio i da bih te zaboravio.

Vjetar podiže iz pijeska tvoje ime
i ono kaplje na mene poput žedne kiše.

Postoje dani u kojima je sve zapisano,
postoje godine i prazno lišće jeseni.

O tebi znam samo da si bila, samo da živiš,
i pamtim samo ono čega se ti ne sjećaš.

Naga, ti se stidiš svoje sanjive nježnosti
kao stablo koje vjetar pokriva lišćem.

Daleko kao djetinjstvo koje zaboravljam
ti ostavljaš svoj život kao da ti ne pripada.

I sada sniježi po njemu gusta kiša i ja koji stojim
kraj prozora nekog vlaka koji bez mene odlazi.

Da bih rekao što mi nedostaje, izmišljam riječi
kao što su: nikad, i zauvijek, i zauvijek.

Zvonimir Golob


Podstrana- Split

utorak, 24. studenoga 2020.

KOLIKO ZLO JE

                                               "Jak dobrze Moge zbierać"
                                                                         Rozewicz

Koliko zlo je. Ne mogu naći
jagoda u tvojoj šumi.
Mislio sam, moje su
sve tvoje jagode.

Koliko zlo je. Ne mogu leći
u sjenu tvoje krošnje.
Mislio sam, za me
još ima sjene.

Koliko zlo je. Noć je
i san ne dolazi.
Mislio sam, za me
još ima snova.

Koliko zlo je. Jesen je,
a led na oknima.
Mislio sam, živjet će
to što već u tebi umire.

Koliko zlo je. Bez tebe
kako mi srce udara.
A mislila si odavno
da srca nemam.

Zvonimir Golob
 
Solin
 

četvrtak, 12. studenoga 2020.

NA GROBLJU

Stoje križi mnogih milih,
A sunce ih zlati zgora –
O, kad samo ne bi bili
Pitanja bez odgovora!

Eto onaj ispod vrbe
Baš do trave nagnuo se;
I drugi se s tija grbe
Kao da su željni rose.

Dobri bi ih ljudi dašto
Uspravili prema nebu;
Ali svak se pita: zašto
Bunit mrtve’ još u grobu?

I ja mislim, da pod svima
Jednako se slatko sniva –
Ta životna slatka rima
Za grobom se svuda skriva.

Zato mi se svaki mili,
Kad ga sunce zlati zgora –
O kad samo ne bi bili
Pitanja bez odgovora!

Đuro Arnold 
 
 Šibenik
 

subota, 17. listopada 2020.

KONOBA

Stara kotlenka visi ispod grede
šešula do nje
i jedna debela komoštra
u kantunu teška meška
jedna žarna i lakovnica
čarna parsura mizarola kamenica
makina od polivanja i graničnik
za vadit karantilić i dvi motike
maškin i kosirača
četare potkove od tovara
ruzinova svića do uja
starinska špiritjera
I to je sve ča je ostalo
Finila fera


Jure Franičević Pločar 
 
Solin
 


nedjelja, 4. listopada 2020.

TIHA JESEN, KRILO JESENICE

Tiha jesen, Krilo Jesenice,
mandrać s nekim davnim trabakulima,
Otac Duje i Marija Pomoćnica.
U moru su svi što ih je more odnijelo.
Kud plovimo, brod nam na valu drže
njihove duše.

Nikica Petrak
 
Krilo Jesenice

 

četvrtak, 17. rujna 2020.

DOŠLO JE, DOŠLO VRIJEME

Možda je došlo vrijeme
kada ljubav treba tajiti.
Treba je sakriti
u podrumu kakve
napuštene kuće.
Izrezati je iz mesa,
odjenuti u bosjačke tralje.
Zatvoriti joj usta,
oči zapečatiti.
Strovaliti u provaliju,
spaliti, i njezin prah
razbacati na sve četiri
strane.

Došlo je, došlo vrijeme
kad je i poezija nepravda.
 
Slavko Mihalić 
 
Kaštel Gomilica