NEZNANJE JE GADNO

Doživotno su oštećeni
Ti što ne razlikuju
Lijevu stranu od desne,
Nikad ne znaju po kojoj su
Strani dobili
Kad ih nešto tresne.

Zvonimir Balog

Plitvice

PROLJEĆE

Proljeće je kad ne znaš gdje se posaditi
Kad protiv koraka ništa ne možeš uraditi
Proljeće je kad si se bez pravog povoda uzbudio
I ne znaš sanjaš li još ili si se probudio.

Proljeće je kad koraci upravljaju tobom,
Kad šumu proglasiš svojom radnom sobom,
Kad se pokrenut suncem kotrljaš s brijega
Kao neka lavina, kao gruda snijega,
Pa kotrljajući se bivaš sve veći
I slutiš, nešto će se ludo iz tebe izleći.

Zvonimir Balog

Plitvice

TVORAC SE UKAZUJE

       I.
Tvorac se ukazuje
kao titranje.

Tvorac se ukazuje kao
svjetlucanje,
mreškanje.

Kao boja
modra, žuta, zelena.

Kao smješkanje
iz pelena.

          II.
Tvorac se ukazuje
kao šušanj.

Kao daleka
jeka.

Tvorac se ukazuje
kao miris.

Kao topla
opna krušna.

Kao izazov.
Kao kušnja.

          III.
Tvorac se ukazuje
kao zebnja.

Kao uzdah
prestrašena
stvora.

Kao danje svjetlo.
Kao noćna
mora.

Tvorac se ukazuje
kao ukaz.
Kao privid.
I vid.

Kao strepnja.
Kao stid.

          IV.
Tvorac tu je
kao jesam.
Kao tko sam.
Kao gdje sam.

Kao otkuda.
Kao kamo.
Kao nagovijest.
Kao znamo.

Kao nešto
blizu dojma.
Kao nikad čuo
nemam pojma.

          V.
Tvorac je među nama
kao otac.
Kao mama.

Kao oko.
Kao uho,
Kao slutnja.

Kao oprost.
Kao blagost.
Kao ljutnja.

Kao snaga.
Kao vlaga.
Kao tmica.
Kao svjetlost.
Kao klica.

Zvonimir Balog

Plitvice