Prikazani su postovi s oznakom Jure Franičević Pločar. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Jure Franičević Pločar. Prikaži sve postove
subota, 28. listopada 2017.
nedjelja, 22. listopada 2017.
PJESMA UMORNA ČOVJEKA
Težak sam kao zemlja, isušen kao pepeo.
Želio bih još trenutak slušati meku kišu, tihu i obazrivu.
Ali ne plači, ljubavi moja. Oprosti! Kriv sam.
Zaboravio sam i godišnjicu i ruže.
Zamrači, ipak molim te, i ne daj da se naslonim na tišinu.
Danijela, molim te. Danijela, vjeruj mi. Dabome, lijepa si.
Uvijek si lijepa, ljepotice moja, ti vječno mlada grlice.
Čemu suze? Rekao sam ti da nije ništa. Samo sam jako
umoran.
Točno, perivoj, vodoskok, u njemu, kažeš zvijezde
modre i tople od naše sreće. Jasno, tko poriče zvijezde?!
Tko poriče vode?! I grane zanjihane.
Ta valjda je bilo i nešto lahora. Tko poriče tu klupu?!
Bila je zaista jedna klupa u sjeni i radosni grad.
Bila je barka i zvučno more.
Da, govorio sam ti da su ti oči dva mala bistra mora.
I plakao sam od ljubavi. Ta tko poriče plač, tko poriče
more?!
Tko može poreći da su nas polijevale kiše
i da su nas ovijale trave i lišće, pokrivali snjezi
da sam ti govorio lijepe riječi, svijetla moja dušo!
Mogu ti reći: Srce moje! Samo zamrači sobu, molim te
i zamoli prolaznike i gvožđa da me ne bude.
Nešto suviše sja ovo nagnuto nebo
i nešto suviše dršće u dubinama.
Svima reci da sam umoran, samo umoran, jako umoran
kao stara maslina, kao prag tamnice, kao stup vješala
i ne plači, Danijela, molim te.
Spusti zastore i budi moja dobra duša u mraku.
Jure Franičević Pločar
Želio bih još trenutak slušati meku kišu, tihu i obazrivu.
Ali ne plači, ljubavi moja. Oprosti! Kriv sam.
Zaboravio sam i godišnjicu i ruže.
Zamrači, ipak molim te, i ne daj da se naslonim na tišinu.
Danijela, molim te. Danijela, vjeruj mi. Dabome, lijepa si.
Uvijek si lijepa, ljepotice moja, ti vječno mlada grlice.
Čemu suze? Rekao sam ti da nije ništa. Samo sam jako
umoran.
Točno, perivoj, vodoskok, u njemu, kažeš zvijezde
modre i tople od naše sreće. Jasno, tko poriče zvijezde?!
Tko poriče vode?! I grane zanjihane.
Ta valjda je bilo i nešto lahora. Tko poriče tu klupu?!
Bila je zaista jedna klupa u sjeni i radosni grad.
Bila je barka i zvučno more.
Da, govorio sam ti da su ti oči dva mala bistra mora.
I plakao sam od ljubavi. Ta tko poriče plač, tko poriče
more?!
Tko može poreći da su nas polijevale kiše
i da su nas ovijale trave i lišće, pokrivali snjezi
da sam ti govorio lijepe riječi, svijetla moja dušo!
Mogu ti reći: Srce moje! Samo zamrači sobu, molim te
i zamoli prolaznike i gvožđa da me ne bude.
Nešto suviše sja ovo nagnuto nebo
i nešto suviše dršće u dubinama.
Svima reci da sam umoran, samo umoran, jako umoran
kao stara maslina, kao prag tamnice, kao stup vješala
i ne plači, Danijela, molim te.
Spusti zastore i budi moja dobra duša u mraku.
Jure Franičević Pločar
Kaštel Gomilica |
subota, 21. listopada 2017.
DANIJELA
Danijela je umrla jedne obične noći.
Danijela je živjela obične duge dane
i nikada nije dospjela da se zagleda
u zrcalo vode.
Na samrti je zaželjela malo ogledalo
i dugo je promatrala svoje umorno lice.
Zatim je odložila ogledalo kao da odlaže život
i tiho je rekla bez srdžbe i žalosti:
To sam dakle, ja, Danijela!
Ali nitko nije potvrdio njezine riječi.
A ona nije bila dospjela da svoj lik upamti.
Smrt nije dopustila da se još jednom pogleda.
I tako nitko ne zna kakva je bila Danijela.
Zaista, kakva je bila Danijela?
Jure Franičević Pločar
Danijela je živjela obične duge dane
i nikada nije dospjela da se zagleda
u zrcalo vode.
Na samrti je zaželjela malo ogledalo
i dugo je promatrala svoje umorno lice.
Zatim je odložila ogledalo kao da odlaže život
i tiho je rekla bez srdžbe i žalosti:
To sam dakle, ja, Danijela!
Ali nitko nije potvrdio njezine riječi.
A ona nije bila dospjela da svoj lik upamti.
Smrt nije dopustila da se još jednom pogleda.
I tako nitko ne zna kakva je bila Danijela.
Zaista, kakva je bila Danijela?
Jure Franičević Pločar
Prugovo - Crkva Sv Ante |
nedjelja, 15. listopada 2017.
GLAVON U VRIĆI
Čovik s glavon u vrići
govori obo srići
a nit vidi niti čuje
kako zemja pojekuje
i u jamu nebesih
pomalo putuje
A kad glavu izvuče iz vriće
već ne zno ni kud će ni di će
i počne sebe proklinjot
i parstima pipot po dnu
i po martvem snu
Ma drugi će doć i jepet glavu
u vriću stavit
i vrime istratit
i jepet će parstima pipot po dnu
i po martvemu snu
Jure Franičević Pločar
govori obo srići
a nit vidi niti čuje
kako zemja pojekuje
i u jamu nebesih
pomalo putuje
A kad glavu izvuče iz vriće
već ne zno ni kud će ni di će
i počne sebe proklinjot
i parstima pipot po dnu
i po martvem snu
Ma drugi će doć i jepet glavu
u vriću stavit
i vrime istratit
i jepet će parstima pipot po dnu
i po martvemu snu
Jure Franičević Pločar
Split |
četvrtak, 12. listopada 2017.
DOŠLO JE JOŠ JEDNO LITO
Došlo je još jedno lito
kako i svako ča je već pasalo
ma svako je novo lito
studenije za jedno lito
Zaludu se čejadin tezmo
čepiži i darpi
i rape po sebi, karpi
i svoje vrime prikopaje
razgarće i privarće
i išće teplije sunce
modrija neba
i ono vrime kad ni ni misli
da gre i gre i gre
put greba
Jure Franičević Pločar
kako i svako ča je već pasalo
ma svako je novo lito
studenije za jedno lito
Zaludu se čejadin tezmo
čepiži i darpi
i rape po sebi, karpi
i svoje vrime prikopaje
razgarće i privarće
i išće teplije sunce
modrija neba
i ono vrime kad ni ni misli
da gre i gre i gre
put greba
Jure Franičević Pločar
Split - Sustipan |
utorak, 10. listopada 2017.
I ALOJ
I aloj na siki pati
i omendul stenje
i maslina dogod zaplače
i sve ča žive orca i darži se
i odupire dokli može
Samo je sunce uvik isto
samo je nebo uvik gor
a zemja uvik dol
Samo iz zemje sve živo niče
i u zemju utiče
a zemja izmučena tarpi
i muči
ma jedanput će i ona zagarmit
zajecat
i umrit
Jure Franičević Pločar
i omendul stenje
i maslina dogod zaplače
i sve ča žive orca i darži se
i odupire dokli može
Samo je sunce uvik isto
samo je nebo uvik gor
a zemja uvik dol
Samo iz zemje sve živo niče
i u zemju utiče
a zemja izmučena tarpi
i muči
ma jedanput će i ona zagarmit
zajecat
i umrit
Jure Franičević Pločar
Split - Sustipan |
ponedjeljak, 9. listopada 2017.
četvrtak, 28. rujna 2017.
NI LAKO REĆ
Kad umre čovik izračunaje se koliko je živi
i tako niko osamdeset niko sedandeset i sedan
niko pedeset i tri ko veće ko manje
jerbo se računa oni dan kad mu je sarce fermalo
i kad je čejadin izdaho
Ma niki umru puno pri
niki umiru na dile
I tako nikomu umre dil duše nikomu dil tila
nikomu tradidu oči nikomu zubi nikomu zuč
nikomu dojde na manje parst
nikomu izbjehne duša sasvin ma isti još duhopero
i računa se da je živ i niko ne govori pokoj mu duši
sve dok mu sarce ne ostine
i od njega ne ostanu samo hostine
I zato ni lako reć koliko je ko živi
di je sve umiro i di se slomi
i kad se i di se sam od sebe odroni
Jure Franičević Pločar
i tako niko osamdeset niko sedandeset i sedan
niko pedeset i tri ko veće ko manje
jerbo se računa oni dan kad mu je sarce fermalo
i kad je čejadin izdaho
Ma niki umru puno pri
niki umiru na dile
I tako nikomu umre dil duše nikomu dil tila
nikomu tradidu oči nikomu zubi nikomu zuč
nikomu dojde na manje parst
nikomu izbjehne duša sasvin ma isti još duhopero
i računa se da je živ i niko ne govori pokoj mu duši
sve dok mu sarce ne ostine
i od njega ne ostanu samo hostine
I zato ni lako reć koliko je ko živi
di je sve umiro i di se slomi
i kad se i di se sam od sebe odroni
Jure Franičević Pločar
Unešić |
ponedjeljak, 25. srpnja 2016.
DJEDOVI
Četiri brata su živjela na pregršti spržena grahorca.
Imali su kolibu četiri metra dugu i dva metra široku.
Zvijezde su im kroz rupe padale na crne komoštre
i zveckale po lonce glinenu.
Stara im je mater po selu uroke dizala
i komad stvrdnuta kruha kući donosila.
Skupa su Sueski kanal kopali
da kraći bude put između svjetova.
Onda su se razdijelili.
Lako su se, kažu, razdijelili
jer svaki je svoje ruke sobom ponio.
Jedan od njih moj djed je bio.
Nikad ga nisam vidio.
Još je sačuvana jedna slika:
Bradom na prsima, sijed, stoji pored prozora.
Blage mu oči došljake gledaju...
Jure Franičević Pločar
Imali su kolibu četiri metra dugu i dva metra široku.
Zvijezde su im kroz rupe padale na crne komoštre
i zveckale po lonce glinenu.
Stara im je mater po selu uroke dizala
i komad stvrdnuta kruha kući donosila.
Skupa su Sueski kanal kopali
da kraći bude put između svjetova.
Onda su se razdijelili.
Lako su se, kažu, razdijelili
jer svaki je svoje ruke sobom ponio.
Jedan od njih moj djed je bio.
Nikad ga nisam vidio.
Još je sačuvana jedna slika:
Bradom na prsima, sijed, stoji pored prozora.
Blage mu oči došljake gledaju...
Jure Franičević Pločar
Rogoznica |
utorak, 19. srpnja 2016.
KONOBA
U polumraku tamnih vjekova
ustrajno okrenuta svojoj noći
bila si posljednji križ umornih kostiju
duboki uzdah gluha kamena.
Bila si šutnja zaobručena u mrkim bačvama
slap svjetlosti u zjenicama mladih vina.
Okađena pupovima maslina, gorkom suhoćom lovora
bila si mukla kletva
tajna i početak snova
suho nebo i utroba svih nesreća.
Nosimo te preko gatova i željezničkih stanica
tamnu u nama kao zabrinitu mater.
I tko može u sumornom čelu čovjeka
otkriti konobu djetinjstva?
Jure Franičević Pločar
ustrajno okrenuta svojoj noći
bila si posljednji križ umornih kostiju
duboki uzdah gluha kamena.
Bila si šutnja zaobručena u mrkim bačvama
slap svjetlosti u zjenicama mladih vina.
Okađena pupovima maslina, gorkom suhoćom lovora
bila si mukla kletva
tajna i početak snova
suho nebo i utroba svih nesreća.
Nosimo te preko gatova i željezničkih stanica
tamnu u nama kao zabrinitu mater.
I tko može u sumornom čelu čovjeka
otkriti konobu djetinjstva?
Jure Franičević Pločar
Split Konoba Tinel |
ponedjeljak, 18. srpnja 2016.
NEPREKIDNO SE NEŠTO ZBIVA
Neprekidno se nešto zbiva
protječu vode
i otječu dani
nove su pjesme u modi
i novi hitovi
također i odjeća
a uvijek ista je koža
i isto sunce sja
i ruže još uvijek cvatu
i tako trajemo
i tako se kunemo
i tako pjevamo
a mode se stalno mijenjaju
od rublja do oružja
i nitko pouzdano ne zna
da li će producenti
lansirati modu
da se sa tijela
skida i kožu
i da li će utroba
ostati gdje se nalazi
ili će zahtijevati
da vani izlazi
Neprekidno se nešto zbiva
i tu je uvijek neki novi hit
i modni krik
i krik....
Jure Franičević Pločar
protječu vode
i otječu dani
nove su pjesme u modi
i novi hitovi
također i odjeća
a uvijek ista je koža
i isto sunce sja
i ruže još uvijek cvatu
i tako trajemo
i tako se kunemo
i tako pjevamo
a mode se stalno mijenjaju
od rublja do oružja
i nitko pouzdano ne zna
da li će producenti
lansirati modu
da se sa tijela
skida i kožu
i da li će utroba
ostati gdje se nalazi
ili će zahtijevati
da vani izlazi
Neprekidno se nešto zbiva
i tu je uvijek neki novi hit
i modni krik
i krik....
Jure Franičević Pločar
Split |
ponedjeljak, 11. srpnja 2016.
KAD SE ŠKOJ ODRONI
Kad se škoj od kraja odroni
bila je sve samo vrila pina
i bila jarina
na nebesima i na dnima
Bi je jedan hip kad se sve zatreslo
kad je sve išlo uopere i remurće
ma to je bilo pri bilo kojega boga
i imena i simena
Kad se škoj moj odroni od kraja
još ni bilo ni pakla ni raja
ni zmajih ni verug ni tamnic
ni maslin ni grebih
bili su samo bili vitri bila pina
i bila jarina...
Jure Franičević Pločar
bila je sve samo vrila pina
i bila jarina
na nebesima i na dnima
Bi je jedan hip kad se sve zatreslo
kad je sve išlo uopere i remurće
ma to je bilo pri bilo kojega boga
i imena i simena
Kad se škoj moj odroni od kraja
još ni bilo ni pakla ni raja
ni zmajih ni verug ni tamnic
ni maslin ni grebih
bili su samo bili vitri bila pina
i bila jarina...
Jure Franičević Pločar
Šibenik - Tvrđava Sv Nikole |
petak, 8. srpnja 2016.
ŽEDNA SIDRA
Dišeš li još
more
more moreno
more ranjeno
od dna do grive sna
od grebenja
do sjemenja
moreno more
moreno
Plovimo
za tvojim modrim cvrkutom
tražimo
tvoje svijetle zjenice
One su negdje iza rtova
one su negdje iza vjetrova
Plovimo s vječno žednim
suhim sidrima
s golim vjetrom u prsa
plovimo
plovimo
O more
more
moreno
O more more
voljeno...
Jure Franičević Pločar
more
more moreno
more ranjeno
od dna do grive sna
od grebenja
do sjemenja
moreno more
moreno
Plovimo
za tvojim modrim cvrkutom
tražimo
tvoje svijetle zjenice
One su negdje iza rtova
one su negdje iza vjetrova
Plovimo s vječno žednim
suhim sidrima
s golim vjetrom u prsa
plovimo
plovimo
O more
more
moreno
O more more
voljeno...
Jure Franičević Pločar
Kaštel Novi |
ponedjeljak, 20. srpnja 2015.
LIPE NAŠE MURVE
Lipe naše murve ubijene davno
jedna po jedna je od sikire pala
i modro je nebo tot zazjalo prazno
razon zemje juta rana je ostala
Prižalili "malu" "brunovu" i "bilu"
ali nismo mogli isplakot i "velu"
na njon non je bilo ko u teplen krilu
i svaka je ima po granu debelu
Murve je vajalo prodat radi duga
jer darvo od murve za brode je vridno
nevoja je murve pomela ko kuga
i sve smo tad brode pogledali jidno
Ma nismo saznali di je otplovila
ta radost ditinstva - ta zelena jidra
koja su ih mora na zadnju izila
Tuga je ostala ko na dnima sidra...
jedna po jedna je od sikire pala
i modro je nebo tot zazjalo prazno
razon zemje juta rana je ostala
Prižalili "malu" "brunovu" i "bilu"
ali nismo mogli isplakot i "velu"
na njon non je bilo ko u teplen krilu
i svaka je ima po granu debelu
Murve je vajalo prodat radi duga
jer darvo od murve za brode je vridno
nevoja je murve pomela ko kuga
i sve smo tad brode pogledali jidno
Ma nismo saznali di je otplovila
ta radost ditinstva - ta zelena jidra
koja su ih mora na zadnju izila
Tuga je ostala ko na dnima sidra...
Jure Franičević Pločar
Makarska |
Pretplati se na:
Postovi (Atom)