ZAVRŠAVA LJETO

Jedan potez
I ljeto će završiti isjeđeno
Kao limun koji stavljaš u čaj
Neće više biti
Tih kapljica znoja
Koje su se kotrljale
Niz tvoje grudi preplanule
Platit ćemo zadnji račun
Na terasi s pogledom
I zagrljeni odšetati
S velikim izgledom
Da ćemo jesen zagrljeni
I stisnuti jedno uz drugo
Slušati kako kiša pada
I ljubiti se dugo
Dugo

Željko Krznarić

Hvar

***

Hrvatska moja pod nebom plavim
Rane su tvoje još tako svježe
Ljubim te srcem molitvom slavim
Ljubav nas zemljo zauvijek veže

Grlim te zemljo i sve one ljude
Koji su za te živote dali
Prokleto neka svakome bude
Svima što mržnjom na te su stali
I svaku stopu Bog nek ti čuva
Jer u tebi majka i otac snuju
Miluj ih morem pozlati žitom
I oni nek ove molitve čuju

Dajem ti srce i život ću dati
Samo da nitko te više ne rani
Na tvoja vrata tvoj sin će stati
Da te ko preci od svega brani

Željko Krznarić 

Rogoznica

UMRO SAM A TI MI OPROSTI

umro sam a ti mi oprosti
što sam tako žureći
zaboravio ruku da ti stisnem
i poljubim te onako
kako sam to uvijek činio odlazeći

oprosti mi što sam proljeće jedno

zauvijek u sebi odnio
ali sjeti se
ostale su pjesme
u desnoj ladici neuredno složene
snaći ćes se
iz njih naprosto ljubav izbija
te pjesme to sam ti sad ja

oprosti mi
nije bilo vremena za opraštanje
suviše smo se voljeli
da bi mogli nešto drugo
tako žureći nisam ni pomislio
da ćes biti tužna zbog svega
i sad mi je žao zbog te praznine
koja nas dijeli
zbog toga što će nas jednu vječnost
zvijezde razdvajati
i sto više neću moći usne da ti dodirnem


Željko Krznarić
 

Pred Trogirom

IZ KOJEG SI TI SVIJETA

iz kojeg si ti svijeta
iz kojeg cvijeta dolazis
zašto nisi kao i sve druge žene
koje prođu kao sjene
čija se ni imena ne pamte
čiji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom

iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomiš na dijelove
i noći mi pretvaraš u dane

koja si ti žena
kad mi pola života u tebe stane
zbog koje žalim
sve ovo što prebrzo ide
što su jeseni blize
što mi se suze vide prvi puta

jedino si s neba mogla doći
jer druge putove poznam
i na njima sam s drugima bio sam

iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta nosiš taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim

Željko Krznarić 

Split

DA NE POSTOJIŠ

Da ne postojiš
Ja bih te nekako natjerao da postojiš
Da se nekako kroz oblake provučeš
Da se spustiš nebeskim stepeništem
Da budeš i ostaneš
Iz ničega da se stvoriš
Da se za za šarene klikere i moju ljubav boriš
Da mi zimi griješ dlanove
Da biraš gradove i stanove
Koji su za ljubav najbolji
Da te nema
Ja bih nekako da te ima napravio
Za tebe bih najljepše knjige preveo
Na otkucaje tvoga srca
Dušu ti preorati
I sve za tebe željeti i morati
Da ne postojiš
Sve bih ja mogao i s nebom srediti
Pa ako i ne bi išlo drugačije
Da se stvoriš ovdje na zemlji
mogao bih ti i narediti

Željko Krznarić

Makarska - Kačićev trg

VOLJETI SE

Voljeti se otmjeno
Polako i bez žurbe
Voljeti se tako da se pomaknu oblaci sivi
Voljeti se da nas naša ljubav nadživi
Da joj premale budu dužine i širine
Da svijetom putuje
Kroz mirise cvijeća se vraća
Voljeti se tako
Da od nas uvijek naša ljubav bude jača
Da svoje gradove ima
Svoja mjesta
I svoje adrese
Da nas uspavljuje i budi
Da nas odnese gdje god želi
Da joj smetaju riječi i pogledi krivi
Voljeti se raskošno
Voljeti se da nas naša ljubav nadživi
U ovom životu draga
U ovom ispisanom krugu
Da se osjetimo važni i isplativi
Voljeti se tako
Voljeti se da nas naša ljubav nadživi

Željko Krznarić 

Makarska

TEBI JEDINOJ KAŽEM

Tebi jedinoj kažem
tajnu života ti govorim
i ne ostavljaj me negdje
na nekoj pustoj zaspaloj stanici
ne daj mi da idem
sam da se snađem
na ovoj ljubavnoj stranici
jer si uvijek veliko slovo
i kava jutarnja
i ljubav i navika
Sve si iza zaključanih vrata
U vjetru sa Sljemena te mirišem
u Zimi Zagreba te grijem

Tebi jedinoj kažem
Tebi jedinoj ne lažem
ne daj mi da odem
da te izgubim u ovom gradu
u ovom životu

Kad te tako mogu voljeti
kako bih te mogao preboljeti

Željko Krznarić

Zagreb - pogled iz Hotela Dubrovnik na Trg Bana Jelačića

ZAGREBAČKI SNIJEG

Zatrpali nas mnogi snijegovi
Škripali nam pod nogama
Na ulicama poznatih gradova
I u bespućima širokim
Ali draga još me drži želja
Još sam spreman na bijeg
Ima snijegova
Ali meni fali uvijek onaj zagrebački snijeg
Padale su pahulje kao male hulje
Po tvojoj mirisnoj kosi
I po mojoj još neočešljanoj
Divili smo se snježnoj zori ranoj
Na raznim mjestima
Na cestama kojima smo išli u vlastiti zbijeg
Ali kako god da okrenem priču
Meni uvijek fali onaj zagrebački snijeg

Željko Krznarić

Zagreb- Zrinjevac

BARBARA ZAGREBAČKA

Barbara
Kojom si ti išla cestom
Dok je nad Zagrebom kišilo
Isto kao nad Brestom
Kojim si vremenom prošla
Trenutkom u kojem Barbare kao ti
Sretnu svoju tugu
Koju samo prave ljubavi mogu stvoriti
Kojom si ti ulicom koračala
I tražila vrata koja bi mogla otvoriti
Barbara
Život sreću posije gotovo uvijek tamo
Gdje stižemo kasno
A mjesec ti se u očima nastanio
I sve boje ti je u očima prolio
Tko je za tebe u praznoj sobi
Ljubav proklinjao i za tebe molio
Gdje su tvoji koraci sad
Kad se ovaj grad već promijenio
Kad je glas koji te zvao zanijemio
i što je ostalo od naših života
koje smo ostavljali kao da nisu naši
od zvijezda nekad lijepih
čija nas ljepota sada plaši
Barbara
Kojom si ti išla cestom
Kad je nad Zagrebom isto kišilo
Kao i nad Brestom

Željko Krznarić 
 

Zagreb - Trg kralja Tomislava

SVE JE TVOJE

Sve je skriveno tvoje javno
Ti ljubiš posebno i nadasve slavno
Ti ljubiš tako kao da pečat ostavljaš
I sve znaš i ništa ne pretpostavljaš
Sve je u ovoj ljubavi našoj
Sve čežnje i čari
Sve tvoje je skriveno a tako javno
S tobom se u mladost vraća
S tobom se ne stari

Željko Krznarić 

Šibenik

JEDINO TEBI

Jedino sam Tebi mogao pjesmom do srca
I jasno sagledati drugu obalu
Jedino sam s Tobom mogao u večernje slike
Varkom ulaziti bez suvišnih riječi
Jedino zbog Tebe morao sam se odreći
Svojih godina i pjesama
Kad sam u svađi sa svijetom
Na Tvom tijelu najljepšu baladu stvarao
Od Tvoja dva oka u koja se sunce zaglavilo
Od Tvojih ruku
Kao da me cvijeće na livadama zvalo
Jedino sam Tebi mogao
Svoj život u naručje položiti
Jer svi su me drugi varali i malo mi dali
Jedino sam tebi ruke na ramena mogao staviti
A da me ne zaboli moja nemoguća duša
Navikla na raskršća i ceste
Jedino tebi
I uvijek će rijeke
U tom pravcu kretati žurno
Kad me nebo prepolovi i na smrt pripremi
Neće to biti ni tako teško
Kod tebe će sunce biti i pjesma
Jedino ću Tebi i poslije smrti
Svoju zvijezdu dovoditi
Da ti lice ne potamni od svega

Jer tebi sam jedino znao
Do srca pjesmom doći
I pomalo zaustaviti život
Da te tako grubo ne zaboli tišina
Iza moga lica
Iza moga tijela.

Željko Krznarić
 

Solin