DOBRA NE VIDIM

dobru se ne nadam
smrzla mi zemlja drijema

ni na slobodu
nitko više ne misli
tko zna što se sprema

posadi ženo krumpir pokraj kuće
i povrće koje uz to može stati
gladi još nema

mrzim sve koji se u domovinu kunu
takvi živog čovjeka
poslije neće znati

zatvori prozore i zastore navuci
bar sada dok još čovjek može
prije groma da se odmori

pusti me da dugo u noć čitam
do jutra zatvoren u kući
od cijelog bdijenja neću više ništa

osim da se pitam

ima li negdje ta zajednička ljubav
jaka kao taj kruh za sutra

Nikica Petrak

Solin