KORIZMENA

U ono sam posno pasionsko doba
Usred gluhih zvona i zastrtih slika
Sav natopljen tugom tamnih krajolika
Pun tjeskobe bio čuvar Božjeg groba.

I dani bez svjetla, dio iste muke,
Bili su i još su pjesma koju sluša
Tugaljiva moja samostanska duša
Dok Pilati posvud i sad peru ruke.

A i grob u meni, onaj grob u meni,
Oni ljuti dani, smrću poniženi,
Pune me samoćom, nude slamu pruće...

I trnova kruna, čavli, ocat, spužva,
Sve me to zlom vodi, bičuje i gužva.
Dok siv kao vrijeme čekam Uskrsnuće.

Jakša Fiamengo 

Split - Marjan