subota, 10. listopada 2026.

SVI ĆEMO U MATERINU BUDALE SVJETSKE

gledam ih na televiziji te izglancane osijedjele reptile

te svjetske stare budale u odijelima od tri tisuće dolara

sjede na onim svojim jebenim samitima žderu kavijar

rukuju se pred kamerama i potpisuju neke glupe papire

dok im zubi blješte pod reflektorima ko novi hladnjaci

raspravljaju o granicama o novom poretku

a meni je dok sjedim kasno za laptopom

ono što njihovi zakržljali mozgovi ne mogu dokučiti

nije im jasno da ćemo svi u materinu.

I to prokleto brzo

bez ikakve najave točno usred nekog njihovog dosadnog dana

svijet truli ko zaboravljena breskva na dnu kante za smeće

asfalt miriše na smog spaljenu gumu i skoru propast

a oni i dalje vjeruju da mogu kontrolirati gravitaciju

misle da će ih njihovi jebeni bunker i računi u Švicarskoj spasiti

kada se nebesa rascjepe ko  šav na  hlačama

kažu mi trebao bi malo više vjerovati u napredak čovječanstva

čovječanstvo je promašena investicija stari rekoh 

kockarski stol na kojem su svi ulozi odavno stavljeni na stvari i ljude a na tome se gubi

te stare mumije s generalskim činovima i predsjedničkim mandatima

nikada nisu provele noć u jeftinom motelu gdje strop prokišnjava

nikada nisu brojale sitniš za litru  porta u četiri ujutro

i nemaju pojma kako izgleda gola ulična istina

oni žive u celofanu zato i ne osjete smrad ove jebene paljevine koja dolazi

zemlja pod našim cipelama već lagano podrhtava

ali to nije potres to se samo pakao smije njihovim jebenim planovima

kada sve ode u materinu a otići će

generali će plakati ko školska djeca jer im nitko neće salutirati

političari će pokušati podmititi smrt praznim obećanjima

a mi griješnici pijanci propalice i pjesnici

samo ćemo naručiti još jednu rundu od konobarice koja nas mrzi

ugasim televizor ekran zgasne 

u sobi ostane samo tišina koja teži tristo tona i miris jeftinog duhana

pogledam dolje u kut prema onim mojim sivim zrncima prašine

barem smo u dobrom društvu za kraj predstave

živjeli stare budale

popijte taj šampanjac do dna

jer uskoro ionako više neće biti ni čaša ni konobara

ni tog vašeg usranog svijeta koji ste tako marljivo uništavali

Željko Krznarić

Mosor