JA - ZANIJEMIO BEZDAN

 Zakon ili tlapnja, glazba il šta si

Pjesmo, ma šta si kad je svijet onijemio Pjesmu

Ili si sušta riječ

koju bih imao vikati, kleti

u stanju užasa

stvarnu koliko i neizrecivu

I jesi li vijest

što bih je morao tepati

obavijen ovim silnim - nažalost vremenom

koje ja zovem

ustvari bezuspješno

Ili bih trebao ponoviti

pokušati

htjeti

onaj svoj davni, kakav neznani stvoriti šapat

I ne pustiti ga, oživjeti ga, obesramiti

Svejedno šapat, ili plač

il neku bolnu misao

E, to bi bila Ti - muzika

slavna i kad se ne sluša

I kad se ne misli - misao

I kad se ne gleda - slika

U zanosu, Pjesmo, otvara se

krv te Oslobađa

Pa te snivam

Pa te plačem

Pa te uznosim

Veličanstveno Sunce

ja - zanijemio bezdan

Josip Pupačić

Mosor

IZ DANA U DAN

Iz dana u dan sami sebi bajamo
Sami se opsjenjujemo
Iz dana u dan sami se potkradamo
Sami optužujemo
I iz godine u godinu napuštamo
Kao što napustismo svoja bivša skrovišta 
Svoje najdraže pjesme
Utopljeni u onu svoju kap
Gorku poput žući
Koja nas posvuda prati
Jurimo po ulicama
Između prometa i smrti
Pored nas odmiče život
Samo u suprotnom smjeru
(Lijepa mladost u zagrljaju izloga
A ne zna ni kamo ni kuda)
I tako se neprestano tražimo i tražimo
Po davnim krčmama
Po bufetima i uredima
I po stanovima, gdje nas nema
Tražimo se, i grčimo se
I upuštamo se u beznadnu igru
Zagrijavamo dlanove
Trljamo svoj um
Prekrajamo život
U povijesti koja je prohujala
I više je zapravo nema
Ona nas samo još tlači
A mi je oplakujemo
I ne pitamo: A sutra, što će biti sutra?
Tražit ćemo se po istim brlozima
Piti po pišljivim primanjima
I plaćat ćemo svoje piće posljednjim kapima
                                                        djedovske krvi
Što se već poodavno cijedi niz naše ukočene prste

Josip Pupačić

Split