Zemljo naša, zemljo mila,
Slavna majko roda slavna,
Ti kolijevko starodavna
Gdje se rađa hrabra sila,
Od vjekova koja sveđe
Krstu brani svete međe!
Gizdava si, ponosita
Zatočnika svojih dikom,
A na užas protivnikom
Kao groblje glasovita.
Do dva svijeta što se kolju
Mejdan dijele na tvom polju!
Po ravnicah i po gorah,
Preko šuma zelenica,
Izmeđ rijeka srebrenica,
Pa od mora sve do mora
Ti se stereš divnim sagom,
Ti se kitiš svakim blagom!
Žarkim suncem, modrim zrakom
Smije ti se Otac s neba,
Imaš vina, imaš hljeba,
Imaš svega srcu svakom,
Kom si mila ti u svemu
Te sve tvoje prija njemu!
Obiluješ svakim miljem:
Milim zvukom guslo-žica,
Milom krvi ljepotica
Cvatiš smiljem i koviljem,
I na uzor u sve glase
Oriš s divnih pjesmama se!
Oj, sve tvoje krasno li je
I premilo svakom sinu
Koj' ne ljubi majka inu,
Koj' pastorkom tebi nije,
Već uz hranu tvojim kruhom
I tvojijem diše duhom!
Zato, sinci zemlje ove,
Prionimo k njojzi dolje!
Tu je naše sveto polje
Na koje nas život zove
Da radimo, da tvorimo,
Da se na njem proslavimo!
Stojmo čvrsto na tlu tome,
Stojmo svi u jednom kolu,
Svoju zemlju, makar golu,
Sačuvajmo rodu svome,
Na njoj život da mu pravi
Tuđi korov ne zadavi!
Prah pod našim koracima
Prah slavnih nam pređa to je,
Prah Zrinjskoga i Hrvoje
I mnogijeh sličnih njima.
Bud'mo i mi vrijedni dosti
U njem shranit svoje kosti!
Petar Preradović
