KRAJ LJETA

Sad je ljeto

moja kuća s pogledom na kišu

razbijena sunčeva strategija

ohola rabljena vrućina

raspršeni fotoni

izbezumljeni izgubljeni

poput turista u plastičnim kabanicama

ispirem mjesto odakle me gledala

Jakša Fiamengo

Podstrana 

POZAJMLJENI PREDJELI

Izravno, iz različitih slika

najčešće preuzimam i one koje mi se

iz sveukupnih svojstava dana

nameću kao štap, plaho lice, mnogoznačna riječ

preuzimam mjere da se u me utisnu

na način na koji sam izgovoren, u čiji sam

visokim snovima oblikovan

navijek i za svaku kušnju

vratit ću ih kad im više ne zatrebam

Jakša Fiamengo

Šibenik

  

METAMORFOZA

Stari grad i večer prolaze kroz mene

ravnomjerno, po nekom svom biološkom satu

prolaze kao blizanci zagledani u more

kao umorni strojevi, teški zaveslaji

kad jedan izostane onaj drugi ga nadomjesti

uz svoje preuzima i njegove mjere

i uvijek ih je dovoljno da uspore trošnost

razmijenjuju rečenice, koprene, slaba lica

u koferima im prašina, na glavi led

Pretvaram se u  njihove otežale otkucaje:

zaboga, što se to sve u mene pretvara!

Jakša Fiamengo

Šibenik
 

U MORU DANA

U moru dana ima jedan dan.
Bože moj, gdje je njegov sjajni stan?
U moru snova ima jedan san.
Bože moj, gdje je, od čega je tkan?

Nikola Milićević

Split

MOLITVA ZA DOBROTU

Bože koji me razlikuješ od svega što nisam

koji me dovršavaš u prostoru gdje ne postojim

daj mi snagu da se učvrstim u svemu što je stvarno

zadaj me mjerama od kojih rastem prema sebi

daj mi mnogostrukost da mogu bolje živjeti

učini me dobrim i za one koji mi dobro čine

usmjeri me ljepoti spajanja dva tamna vremena

upotrijebi me na način da opravdam ovu svjetlost

produži me do u vrijeme koje me spominje

zavjetuj me onima koji još uvijek u mene vjeruju

Jakša Fiamengo

Biograd na Moru

MLADIĆI

Mladići su preskočili dvije rijeke
u potjeri za vremenom.

Pjevale su im zvijezde i ribe
i djevojke su im darivale svoje oblike.

Na obalama vijore kose...

Pjevale su im zvijezde i ribe
i ustalasana tijela žena.

Mladići su preskočili dvije rijeke
u potjeri za vremenom.

Josip Pupačić

Cetina

PRVA JUTARNJA

Konačno, i vrijeme se maklo

mogao sam ga tek donekle slijediti

pogledavao sam na njega

i kroz kamen i uz vjetar i niz sjećanja

Dioklecijanovom ulicom i sad bučno prolaze

(kao da kuljaju iz zabranjenog podzemlja)

stari namještenici, podanici pijevnih vina

već su svukli uredska odijela, tkana toliko stoljeća

već su i lica uspjeli promijeniti

dok u već poodmakloj melodiji dana

ispijam prvu jutarnju, pribrajam

što mi je od noći preostalo

novine su posve odustale od važnih novosti

dan se već kocka u svoju svjetlost

polako, kao da neće, kao da se stide

pritječu turisti, izbijaju požari

ne znam odakle sam se vratio

nitko mi ne zna reći kamo to idem

Jakša Fiamengo

Split - Peristil