moja mati je imala one tihe starinske oči
što su vidjele i kroz mrak i kroz moje najgušće laži
znala je po hodu kad me neka prva muka zaskoči
pa bi samo sjela preko puta ko da ništa ne traži
mjesila je kruh s posebnom blagom vrstom vrlina
dok je stari u dvorištu psovao politiku i loše vrijeme a ona bi me samo kradom pogladila pusti ga sine
i u pregaču sakrila sve naše male obiteljske teme
pamtila je moje datume ocjene i put po cesti
brinula unaprijed za tri zime i sedam godina
palila bi svijeću na svete dane i pazila na vijesti
dok sam ja po trošio noći ko bitanga i skitnica
prođem kroz sobu sve miriše na dunje i kamilicu
na čisto bijelo rublje što se čuvao za velike dane
na stolu stoji njezina krunica i jedna slika u okviru
gdje smo svi na okupu nasmijani bez ijedne rane
nema je da me pita jesam li gladan i zašto sam tužan
da mi kaže da su te moje velike brige samo sitnica
svi te vole kad si gore tad se roje oko tvoje svijeće
samo te mati čeka i kad ostaneš s tugom preko lica
otišla je u jesen kad su u vrtu počele opadati ruže
bez puno vike onako kako je i živjela s pola glasa
i ove jesenske tuge kao da su sve teže i duže
ljubav je njena ljubav bila jaka do posljednjeg časa
Željko Krznarić
