utorak, 4. travnja 2023.

DOGAĐAJI SA MNOM

Ja sam ćudljiv oblak što mijenja nebesa.
Ja sam grana sa kobi da raste,
da se lomi, da vene, da lišće stresa,
da bude nova i da je klice časte.

Ja sam vjetar bez oblika što daje oblik prahu.
Ruka iz koje jato ptica zrnje kupi.
Glagol riječi što steže u dahu.
Trijesak munje što u krošnju lupi.

Ja sam misao mučena u zraku.
Trzaj nogu što se trude svijesti,
Kret nogu što bude misli u koraku;
teglilac sam što nema kud sjesti.

U prostoru ja sam više slika.
Čekrci i lepet rupca o konopcu.
Munjovod sam i zvono sa zvonika,
strasni pelud razasut u škropcu.

Događaji sa mnom traže slične:
dobri hlad po žezi što se krugom širi,
vjetar što se među vrat'ma stvara i piri,
ja sam slika lica iz vode nepomične -

više vrata što se na odmor otvara,
mraz što lice bije iz hladna bunara.
crven šipak što u gnjev zrnja praska.
iz žive šume jedna kućna daska.

Ja sam najzad stvaralačka ruka.
Ruka s milovanjem majke nad kolijevkom
ruka sa dlijetom i ruka nad lijevkom
što sije sjeme, vjetar, munje, prašak muka.


Tin Ujević



Makarska

utorak, 28. ožujka 2023.

TI

Da, jer ti si meni kao mirna voda
kao list u zraku što ga lahor dira
ti si kao šuma puna sna i mira
ti si kao lane što nečujno hoda. 
Ti si srebro sanja, zlato zrelog ploda
ti si tajna vjetra što u granju svira
ti si svijetla radost modroga leptira
ti si izvor dana i bujna sloboda. 
Meka si na javi kao morska pjena
mirisna u tijelu poput prvog sijena
raduješ se suncu, sretna si u noći 
Smiješ se vjetru, pjevaš u samoći
i uvijek si ista i sva si od trena
i ludo te volim kad si tako žena.


Radovan Ivšić




Makarska


četvrtak, 23. ožujka 2023.

OH, SIĐI NOĆI

O siđi slatka, tajanstvena noći.
U tvojoj svetoj, čarobnoj tihoći,
S drhćućim, vlažnim mjesečine trakom,
Što s blijedećim se ginuć grli mrakom,
Tihane vise trepećuć pokriva,
U snivajući dol se s visa sliva!
O dođi, noći, s lahorenjem bajnim,
Što cvijeće šaptom milo ljulja tajnim,
Te grleć grud mu ljubazno šaputa
I mirisne mu rječce stresa iz skuta.
O dođi, noći, s tvoje rose ljeskom,
Što svodu tiho ispada nebeskom,
Te dol i vis biserci sjajni kriju,
Ko anđeoske da se misli siju.
O dođi, noći, s tvog otajstva čarom,
O dođi sjajna s tvojih zvijezda žarom,
Nek štitom božjim dvoma dragih sjaje, 
Nek ljubavne im prve zagrljaje
Zvjezdovnim plaštem čuva i pokriva
I s cjelovima njihovim se sliva!
O dođi tiha, tajna, sveta noći,
O dođi, tad će i on, - i on doći.


Franjo Marković



Dubrovnik

nedjelja, 12. ožujka 2023.

MODRE LJEPOTICE

Sve se bubice
zaljubile u ljubice.

Smutile im glave
ljepotice plave.

A jedan mravac
i leptir plavac
ruže im kupovali
i pisma ljubavna
svaki dan slali.
I zaljubljivo
pri tom uzdisali.

A što su modrooke
na to učinile?
Jesu li i one
zaljubljene bile?

Ne zna se,
ali su i dalje
mirisale i cvale.

Vera Zemunić



nedjelja, 5. ožujka 2023.

OPOMENA

Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
 
Pusti

 

da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!

 

Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!

 

Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!
 

 


Antun Branko Šimić 



Solin

subota, 25. veljače 2023.

KAMPANELI

Izmej bárdih ol u válah,
izmej borih po škojima,
vididu se mála mista
s oblačićin lajkêg dima.

Po mistima kampaneli
Povarh kûć su se ustáli
i gledadu po pojima
i po mistu i po váli.

Jedân gleda dól u válu,
Kako ribar kárpi mrìžu,
Ol mornıre dól na brodih,
Ča na jârbol jidra dvižu.

Drugi gleda po dvorima
Málu dicu, ča igráju,
Ol po pojih red težácih,
Ča u foši maškináju...

Pere Ljubić


Poreč

petak, 10. veljače 2023.

O ČEMU PISATI DANAS

O čemu pisati danas? 
Što slikati u vremenima u kojima nas
svakodnevno salijeće tisuće raznovrsnih slika 
od kojih više gotovo da i ne vidimo stvarnost
ili makar ono što je od te raspukline ostalo? 
Naše su oči umorne, naša su srca tužna,
misli nam se spuštaju niz vrat na pleća,
zato sam toliko volio da mi dodiruješ ramena. 
Koračamo kroz dane bezglavo 
razgrćući strepnje rukama
kao da razmičemo nepregledne
nizove dugih zavjesa. 
Što nam je činiti dok nam se pred očima
urušava sve ono u što smo neupitno vjerovali? 
O čemu pisati danas?
O ljubavi i njezinoj nesmiljenoj snazi?
O ljepotama koje nas proročanski podsjećaju na buduće gubitke?
O Bogu kojem se svakako treba vratiti?
O politici koju bismo željeli voditi?
O ekonomskim rješenjima koja bi svima
omogućila brzo i trajno blagostanje?
O očuvanju prirode koju nezaustavljivo nagrizamo?
O slobodi, bratstvu, jedinstvu, ravnopravnosti i slozi? 
Treba li se svemu rugati i ismijavati 
ovaj suludi svijet do posljednjeg izdaha? 
Treba li ustrajno slikati dražesne prizore smrti? 
Jesmo li već odživjeli svoju propast 
ili postoji paučinasta nit nade 
za koju se držimo nad ponorom mračne neizvjesnosti? 
Treba li uporno inzistirati na terminologiji, 
smišljati nova imena kojima ćemo precizno nazvati 
sve ovo što nam se događa? 
Treba li se povući u sebe ili bježati izvan sebe, 
skloniti se među ljude kako bismo se donekle zaboravili?
Treba li uvijek iznova propitivati granice medija, 
slike, skulpture, romana ili pjesme? 
O čemu pisati danas i kako uopće pisati danas? 
Kako slikati danas?
Dugo, predano, smireno, uzvišeno, točno?
Ili divlje poput rastrojenog žreca?
Biti prorok, liječnik, klaun ili sebični egocentrik
koji ne preže ni od čega
u pohodu na svojih petnaest minuta slave? 
Govoriti ljudima istinu u oči 
ili ih prihvaćati onakve kakvi jesu?
Uostalom, što je to istina?
I tko su to ljudi? 
Možda je tek, uz nepobitnu izvjesnost fizičkog propadanja,
izvjesna još i činjenica 
da ako se osjećaš usamljeno onda kad si sam, 
osjećat ćeš se usamljeno 
i onda kada budeš s nekim.


Hrvoje Marko Peruzović