O siđi slatka, tajanstvena noći.
U tvojoj svetoj, čarobnoj tihoći,
S drhćućim, vlažnim mjesečine trakom,
Što s blijedećim se ginuć grli mrakom,
Tihane vise trepećuć pokriva,
U snivajući dol se s visa sliva!
O dođi, noći, s lahorenjem bajnim,
Što cvijeće šaptom milo ljulja tajnim,
Te grleć grud mu ljubazno šaputa
I mirisne mu rječce stresa iz skuta.
O dođi, noći, s tvoje rose ljeskom,
Što svodu tiho ispada nebeskom,
Te dol i vis biserci sjajni kriju,
Ko anđeoske da se misli siju.
O dođi, noći, s tvog otajstva čarom,
O dođi sjajna s tvojih zvijezda žarom,
Nek štitom božjim dvoma dragih sjaje,
Nek ljubavne im prve zagrljaje
Zvjezdovnim plaštem čuva i pokriva
I s cjelovima njihovim se sliva!
O dođi tiha, tajna, sveta noći,
O dođi, tad će i on, - i on doći.
Franjo Marković
Dubrovnik
