petak, 6. travnja 2018.

VRAĆAM SE

Ona duga putovanja
dani rasuti u snijegu
zar je srcu sve to
trebalo da shvati
ovo mi more više znači
ti će mi ljudi više dati
Oni gradovi daleki
još se dalji danas čine
niti zvijezde nisu bile tako sjajne
šume su krile svoje krila
a dvorci čuvali su tajne od nas
Vraćam se tu, da ti kažem
ovo sunce nek’ mi sja
vraćam se tu, i kažem
draga to su luke iz mog sna
Vraćam se tu, i kažem
na toj zemlji gradim dom
vraćam se tu, i kažem draga
sve ću dijeliti sa tobom
Dok smo tražili svoj dio
i od svijeta dio sreće
dok smo slijedili
te ljubavi iz bajke
zvalo je more svake noći
i blage oči moje majke
Možda bismo pošli dalje
da se ne vratimo nikad
ali dobro su nas čuvali ti lanci
za toplu obalu jedinstva
bili smo vezani ko čamci
život sav

Arsen Dedić 

Split

  

četvrtak, 5. travnja 2018.

STIGAVŠI NA TRG

Stigavši na trg
što sam to njegovo u sebi sustigao
na koji ću način upotrijebiti ključ od njegovih prolaza
pokušavam se izjednačiti s njegovim vrenjem
još me gleda sve sličniji gradu koji ga okružuje
nekoliko sretnih godina nije se mijenjao
dobrovoljno se javljam da mu budem od svih vrata
da mi bude od mojih najboljih govora
da sam njegovo najstarije dijete
pojačava se voda u njegovim fontanama
razmahale se zastave izvješene bez osobita razloga
osjećam se jači za sve njegove središnjice
pobjegne li mi u svoj najprostraniji augmentativ
požalit ću što sam se na njemu ikada našao

Jakša Fiamengo

Split



utorak, 3. travnja 2018.

UPUTE ZA RUKOVANJE

Upućujem riječi u ono što ne razumiju
u prikrivena svojstva nerazvijene namjere
navodim ih na posve nepoznate snage
razvodim ih po temeljitim sadržajima
imenujem glagole kojima bi mogle prostrujiti
napučujujem ih stanjima koje valja pokrenuti
otkrivam ih izgubljenim očima
pokušavam obnoviti što su zaboravile
otkazujem im posluh da ih ne iznevjerim
najradije ih zatječem na pustim mjestima
punim ih prostorima kako bi se iskazale
pružam im ruku nagovaram ih na pozdrav
izdržat ću s njima i najteže kušnje
dajem im sve ovlasti govora
izuzimam iz riječi ono što ne izriču

Jakša Fiamengo

Split



nedjelja, 1. travnja 2018.

NEDJELJNO JUTRO

Neka si tisuću puta blagoslovljeno
bijelo jutro u čistoj košulji
Neka si ljupko poput izvora u čijoj se
svjetlosti iznova obnavljam
Neka si kao rosa da me ljubiš i kao
nevjesta da me prstenuješ nježnošću
Neka si  sve što mi je ljepota namijenila
I nakon toliko treptaja još je u mom oku
onaj blagi uspon uz vinograde, još ona
zvona dubu titrave niše u proljetnom
uzduhu, još je ona božja žutika rasuta
diljem uvale i svečana samo za nas
Bijelo moje jutro, obiteljska sliko
iz dana pobožnosti, prilazim ti sa
svih strana, nazdravljam ti i nosim
mir da me imaš na pameti pa nek nam bude
koliko je dana toliko i tvojih blagoslova


Jakša Fiamengo

Solin

subota, 31. ožujka 2018.

KORIZMENA

U ono sam posno pasionsko doba
Usred gluhih zvona i zastrtih slika
Sav natopljen tugom tamnih krajolika
Pun tjeskobe bio čuvar Božjeg groba.

I dani bez svjetla, dio iste muke,
Bili su i još su pjesma koju sluša
Tugaljiva moja samostanska duša
Dok Pilati posvud i sad peru ruke.

A i grob u meni, onaj grob u meni,
Oni ljuti dani, smrću poniženi,
Pune me samoćom, nude slamu pruće...

I trnova kruna, čavli, ocat, spužva,
Sve me to zlom vodi, bičuje i gužva.
Dok siv kao vrijeme čekam Uskrsnuće.

Jakša Fiamengo 

Split - Marjan



četvrtak, 29. ožujka 2018.

GOLGOTA

O, Gospode, tvrdo li je
Teško drvo na kom jesi,
O, Gospode, moli za nas
Kada budeš na nebesi!

I gledajuć kaplju rujnu
Što iz tvojeg srca kaplje,
O, Gospode, oprost čujem
Što ga tvoja usna šapće.

I osjećam što ti zbori
Od očiju suza vruća,
Da ne može nikad biti
Bez Golgote Uskrsnuća.

Silvije Strahimir Kranjčević 

Solin



utorak, 27. ožujka 2018.

DOBRA NE VIDIM

dobru se ne nadam
smrzla mi zemlja drijema

ni na slobodu
nitko više ne misli
tko zna što se sprema

posadi ženo krumpir pokraj kuće
i povrće koje uz to može stati
gladi još nema

mrzim sve koji se u domovinu kunu
takvi živog čovjeka
poslije neće znati

zatvori prozore i zastore navuci
bar sada dok još čovjek može
prije groma da se odmori

pusti me da dugo u noć čitam
do jutra zatvoren u kući
od cijelog bdijenja neću više ništa

osim da se pitam

ima li negdje ta zajednička ljubav
jaka kao taj kruh za sutra

Nikica Petrak

Solin