U uskim ulicama opijao sam se jutros mirisima kruha
i pratio po cijelom gradu muziku svirača
i išao za jednom ženom čije lice bješe -
I onda sam u podne legao u sjenu šume
Otići ću preko svijeta, preko mora, umiješat se u gomile
I pisat ću duga pisma kao pjesnik
na najljepše ime žene koje nema
To je moja draga
I u pjanstvu o ponoći plesat ću pred krčmama što šume
i urliču glasovima nepoznatih ljudi
i slat ću poljupce zvijezdama na dalekom nebu.
Izići ću na sunčana polja koja gore u ćutanju.
Antun Branko Šimić
Split
